Naslov: Babaji
Autor: Shri Vishnu Dutt Mishra Shastriji

Ako vaš kompjuter ne razaznaje sva slova ovog teksta, kliknite ovdje.

Iz sadržaja:

SHASTRIJIJEV GOVOR

(Schweibenalp, 7. svibnja 1985.)

 Dame i gospodo!

 Danas, kada sam ovom najpovoljnijom prilikom, položo moje stopalo na ovu najsvetiju zemlju, osjetio sam vibracije ovog ashrama i svih vas, i ne mogu reći kako sam se osjetio sretnim!

 Zahvaljujući milosti Shri Mahaprabhujijevih lotosovih stopala posjetio sam mnoge svete ashrame te sam imao priliku biti na svetim mjestima mnogo puta. Ali kada sam položio moje stopalo na ovo najsvetije mjesto, stupio sam u takvu svijest da sam zaboravio sebe, svemir, zaboravio sam svijet i doslovno sam osjećao blaženstvo i sreću tako duboko da to ne mogu pretočiti u riječi. U isto vrijeme misao je počela ulaziti u moje srce i um, "Tko je ovaj veliki čovjek koji je uz nadahnuće Božanske Majke Jagadishwari Shri Siddha Siddheshwari i Gospoda Haidakhana došao ovdje i ovo napravio Njenim svetim mjestom? I vjerujte mi kada kažem da će ovo mjesto jednog dana postati vodeći centar zapadnog svijeta. Što se tiče znanja, cijeli svijet vjeruje da je Indija vodeća zemlja. Međutim, što se tiče materijalnog znanja, zapadni svijet je daleko ispred. Ali ja osjećam da će se znanje, sunce znanja, sa ovog mjesta širiti po cijelom svijetu.

 Inkarnacija Gopoda Herakhandi Bihari Deve se dogodila da bi pružila dobrobit istinskog znanja i blaženstva cijelom svijetu. Sa Svojom beskonačnom milošću i slavom Shri Mahaprabhuji je ostao sa nama više od 5.700 dana. Njegova božanska milost je ta koja je učinila da je On dao darshan tisućama ljudi, ali u isto vrijeme bilo je mnogo onih koji su bili blizu ali nisu imali tu milost da imaju Njegov darshan. Kada je On želio da blagoslovi neke ljude, On ih je pozivao ka Sebi premda su oni bili daleko tisućama kilometara. Neki su bili nekoliko stotina kilometara daleko, neki su bili nekoliko kilometara daleko, i neki su bili upravo pokraj Njega ali nisu imali priliku da imaju Njegov darshan, zato jer to jednostavno nije bila njihova sudbina.

 Shri Mahaprabhuji, Koji je bio sa nama u Svom tjelesnom obliku, nam je razotkrio temeljni korijen vedskih principa koji su prevladavali tokom Treta i Dvapara Yuge, odnosno prije oko pet do dvadeset tisuća godina, i On je to uradio na veoma jednostavan način. On je ove principe učinio dostupnim svijetu, običnom čovjeku. On je bio Vrhovni Brahman ali je ipak došao k nama kao Učitelj u ljudskom obliku. Što god je On želio da Njegovi učenici i posvećenici rade, On Osobno je to radio pokazujući to na praktičan način. Postoji osam principa Shri Mahaprabhujijevog učenja. Danas ću osvijetliti samo nekolicinu.

 Shri Mahaprabhuji je obnovio ceremoniju vatre koja je bila glavna duhovna praksa u vjekovna vremena. On nam je putem vrlo jednostavnog primjera pokazao kako se obavlja ova ceremonija, pošto je ova praksa iščezla prolazom vremena.

 Prije stvaranja svijeta, Brahma, Vishnu i Maheshwara (odn. Shiva) su obavljali Yagne Božanskoj Majci. Božanska Majka je bila zadovoljna sa tim i svakom od njih je dala blagodat i to Brahmi da stvori svijet, Vishnuu da ga održava i Shivi da ga uništi. Zato se kaže da je ceremonija vatre kao podrška zemlji (ili cijeloj kreaciji).

 Kako je Shri Mahaprabhuji mogao dati blagodat svijetu bez obavljanja ovih ceremonija odn. yagna? Važnost ove ceremoije je ta zbog koje nam je On pokazao kako da je obavljamo. Ceremonija vatre, ili yagna, je temeljena na naučnim principima. U ceremoniji vatre, kada dajete nuđenja posebnom Božanstvu, onda to što je ponuđeno dolazi do tog posebnog Božanstvo u svojoj potpunosti. Bilo kojem Bogu da obavljate nuđenje, izgovarajući mantru i dodajući ime tog Boga kao i riječ "Svaha", to nuđenje čini kompletnim, odnosno vi dosežete tog posebnog Boga. "Svaha" je žena "Agnija", Gospoda Vatre.

 Slijedi jedan jednostavni primjer. Kada želite nekome poslati novac u drugo mjesto, vi popunjavate formular i na tom formularu pišete ime i adresu osobe koja treba primiti novac. Onda odlazite u poštu, dajete novac sa formularom, nakon čega je sva odgovornost glede slanja novca na pošti, to jednostavno više nije vaša stvar.

 Zgog toga je naša jedina dužnost čantanje mantre sa vjerom, predanošću kao i ispravno izgovaranje. Upotrijebite ime Boga kojem nudite ovaj ahuti, ovo nuđenje, i onda to dajte vatri.

 Zakon prirode, ili života, je dati i uzeti, kao što ratar sije rižu na svoja polja. On posije sjeme riže i zauzvrat dobije mnogo više nego što je posijao. Nijedan kompjuter vam ne može izračunati koliko milijardi puta više ste dobili zauzvrat od onog što ste posijali. To jedno zrno riže koje ste posijali će davati tone i tone riže sve do onda kada se nešto loše dogodi što bi moglo spriječiti njegovo daljnje množenje.

 I svakako bi bilo sebično od nas, da, kada nam Božanstvo daje tako mnogo hrane, tako mnogo žitarica da utolimo našu glad, tako mnogo vode da utolimo našu žeđ, da mi samo sebično jedemo i pijemo. Sasvim je opravdano i dharmički da kada nam Božanstvo daje tako mnogo, da mi zauzvrat nudimo nešto Božanstvu i da se ne zaustavimo samo na jedenju radi naše sebičnog zadovoljstva. Zato se obavljaju nuđenja vatri. Pošto mi primamo tako mnogo žitarica da bi umirili vatru gladi u našem želudcu, mi bi prvo trebali ponuditi nešto bilo čega što zaradimo, što primimo, vatri (putem ceremonije) da je umirimo te bi također trebali dati malo hrane ili nečeg sličnog onim ljudima koji su gladni, da bi umirili vatru njihove gladi.

 Zbog toga se kaže da osoba koja ne nudi ništa vatri u putem ceremonije yagne ili gladnim ljudima, da takva osoba upravo izjeda samu sebe, ona jede svoj obrok na veoma griješan način, jer ona samo vodi brigu o svojoj gladi, onosno o sebi. Zbog toga takva osoba nikada ne može doseći duhovne visine čistoće duše. Postoji vedska mantra koja kaže da je osoba koja kuha samo za sebe griješnik jer on ili ona to ne dijeli sa drugima.

 Shri Mahaprabhuji nam je ovo pokazivao svo vrijeme koje je provodio sa nama u Svom tjelesnom obliku. On se nikada nije odvajo od ceremonije vatre, On je sakog dana obavljao yagnu. Osim Njegovih dnevnih yagni, Sri Mahaprabhuji je obavio 171 veoma veliku yagnu na koje je došlo stotine tisuća ljudi. On je potrošio milione rupija na ceremonije vatre i hranjenje siromašnih ljudi. Upravo kao što je obavljao ceremonije vatre, na isti način je zadovoljavo vatru ljudske gladi i svi vi, ili mnogi od vas, ste se osvjedočili da je On u Haidakanu hranio mnogo ljudi - 20, 50, 100 - On je umirivao vatre njihove gladi.

 Shri Mahaprabhuji nam je dao praktični primjer. To što je On Sam, Božanstvo, obavljao yagne i davao hranu siromašnim ljudima, je značilo da bi obični ljudi trebali slijediti Njegov primjer, jer radeći tako, dajući hranu siromašnima, gladnima, obavljajući yagne, oni rade dobro svojoj vlastitoj duši. To je akt kojim se postiže sreća, blaženstvo i mir u životu i stoga ovaj primjer treba slijediti.

 U kulturnoj povijesti Indije postoji mnogo primjera kraljeva iz prošlosti, kao što je Ambrish Nabhaka i td., koji su obavljali yagne, koji su na njih potrošili sva svoja kraljevstva, svoju imovinu, svoj novac, sve što su imali, dok je konačno jednom od njih preostala samo zemljana zdjela. Taj je dao sve vatri (u tom smislu da je svu svoju imovinu upotrebio da bi isplatio troškove ceremonije vatre). On je sa zemljanom posudom živio u đungli. Jednom mu je došao jedan Rishi, tražeći nešto od njega, na što mu je kralj rekao: "Vaša svetosti, uzmite ovu zdjelu, jer je to sve što imam."

 Ponekad se dogodi da dijete, kada se rodi, postane vlasnik miliona i miliona rupija (ili franaka), ono ima jutra i jutra zemlje, sve što bi netko mogao poželjeti i to je nejgova sudbina, dok se u isto vrijeme rodi drugo dijete koje nema oca, kojemu je majka siromašna tako da to dijete čak nema sredstava da mu se dade mlijeko, ili bilo koja druga hrana, njegova jedina hrana je Ime Gospoda. Ono jedino može ponavljati "Rama, Rama." I ovo je sudbina dva dijeteta rođena u isto vrijeme.

 Onaj koji je blagoslovljen sa svim napretkom, svim bogatstvom svijeta, je onaj koji je u prošloj inkarnaciji hranio siromašne, koji je obavljao yagne, i rezultat njegovih dobrih djela je da je on u ovom životu dobio sve što mu treba, on se rodio sa srebrenom žlicom u svojim ustima.

 Drugo dijete koje se rodilo siromašnoj kući, gdje čak nije imao niti žitarice za jesti, je onaj koji u svom prethodnom životu nije uradio ništa da bi sakupio ikakva dobra djela, ikakvu dobru karmu, i zato mu nije dano ništa, premda je isto Božanstvo stvorilo oba djeteta.

 U Vedama je zapisano da kada sretnete neku osobu da odmah možete znati kakve je prošle karme ta osoba imala, jer je kroz način na koji je ona rođena i na koji živi, očito kakve su njene prošle karme.

 Shri Mahaprabhuji je dakle poznavao temeljni uzrok svih nevolja čovječanstva i stoga je radi dobrobiti čovječanstva počeo, kroz yagne, zadovoljavati Bogove. Svi smo vidjeli rezultat onog što je Shri Mahaprabhuji uradio. Prije nego što se On pojavio Indija je uvijek morala moliti SAD za žito. Uvijek smo bili prosjaci, a oni su uvijek bili davatelji. Oni su nam davali milione tona hrane svake godine. Nakon što se Shri Mahaprabhuji pojavio i nakon što je započeo sa obavljanjem yagna, u Indiji je došlo do revolucije glede proizvodnje žita. Sada mi imamo tako mnogo hrane da imamo prepuna skladišta. Sada su skladišta tako puna sa žitom da vlada nema dovoljno mjesta da ga uskladišti. Izvjesno je da više ne moramo tražiti žito od druge države.

 Onoliko dugo koliko je čovjek u stanju uvijek bi trebao obavljati obje vrste yagni. Prva je hranjenje ljudi, druga je hranjenje vatre. Mogao bih vam reći puno više o ovom prvom principu ali pošto nema dovoljno vremena, preći ću na drugi princip.

CHANDAN

 U Indiji, naši pretci su svakog dana stavljali chandan na svoja čela, ali u današnje vrijeme, isti indijci, se ponašaju veoma drugačije. Na primjer, mi imamo običaj da kada zet dolazi da oženi kćer, svekrva, primajući ga, stavlja tiku, znak na njegovo čelo i onda daje nevjestu. Onda bi mladoženja, u trenutku kada napusti kuću, izvadio svoju maramicu i obrisao tiku sa svog čela.

 Kada je Shri Mahaprabhuji započeo ritual primjenjivanja chandana, isti indijci, odvjetnici, liječnici, glumci, svi elegantni ljudi bi stali u red otimajući se tko će biti prvi kojem će Shri Mahaprabhuji staviti chandan.

 Stavljanje chandana je veoma važna stvar, jer on mijenja linije naše sudbine. Možda je većina od vas čula famoznu priču o Gospodu Krishni i njegovom prijatelju iz djetinjstva, Sudhami. Gospod Krishna, kada je bio dijete, je učio u Sandipaniovom ashramu i tu je imao prijatelja brahmina koji je bio iz veoma siromašne porodice. Njegovo ime je bilo Sudhama. Njih obojica su učili zajedno te su bili veliki prijatelji. Kada su završili svoje studije, Krishna je otišao u Mathuru te je postao kralj, a Sudhama se vratio nazad u svoju rodnu kuću, budući da je on bio siromašni brahmin. Sa prolazom vremena njegovo sriomaštovo je postajalo sve veće. On se vremenom oženio i dobio djecu te je živio veoma siromašno. Njegova žena se veoma žalila na oskudicu u kojoj su živjeli te je, znajući da je Krishna prijatelj njenog muža, nagovarala muža da otiđe Krishni i da zatraži pomoć. Sudhama je bio veoma stidljiva osoba te je odbijao ići kralju jer se nije želio koristiti time što je Krishna bio njegov prijatelj. Ali njegova žena je bila veoma uporna i spremna na sve pa je jednog dana doslovno prisilila svoga muža da otiđe Krishni i zatraži pomoć.

 Sudhama je bio veoma loše obučen budući da je bio veoma siromašan. Sva njegova odjeća je bila pocijepana, on čak nije imao dovoljno odjeće da je stavi oko svog tijela. Kada je došao Krishni, On je prepoznao da je to siromašni brahmin koji je učo sa njim u ashramu Rishija Sandipana. Budući da je bio brahmin, prema običaju, on je zatražo zlatnu poudu sa nešto vode te je u toj zlatnojj posudi oprao Sudhamina stopala. Krishna ga je zatim sjeo pokraj Sebe na Njegovom osobnom kraljevskom prijestolju Dvarika Kraljevstva. Onda je Lakshmi, Vishnuova žena (u Krishninoj inkarnaciji, Ona je bila kraljica Rukmini), rekla Krishni, "O, moj Gospodaru, što je ovo, kakva je ovo ironija sudbine da si ti kralj Dvarike, a Tvoj prijatelj je tako sirmašni brahmin, to je veoma loše." Na to je Gospod Krishna rekao, "Moja Kraljice, zašto si zabrinuta, to je rezultat njegove karme." Kraljica je onda rekla, "Moj Gospode, Ti si Božansko Biće Koje može mijenjati zakone karme." Kraljica je nastavila inzistirati i Krishna je konačno popustio i rekao, "U redu, donesi chandan." Kao što je Shri Mahaprabhuji stavljao chandan na naša čela, na isti način je Krishna, kada je Rukmini donijela posudu sa chandanom, uzeo Sudhamovu glavu te je stavio chandan na njegovo čelo. Onda je Gospod Krishna rekao, "Lakshmi-Rukmini, na njegovom čelu je napisano "KSHA-YA-SHRI" što znači "uništenje napretka" i to znači da nema napretka na njegovom čelu." Ali Gospod Krishna je zatim rekao i ovo, "Ali kada sam Ja sada stavio chandan na njegovo čelo, izbrisao sam "YA-KSHA" i pojavilo se suprotno, odnosno "YAKSHA SHRI" što znači blagajnik bogova i blagajnik svjetske banke....." Tako je Sudhama postao upravitelj novca svih banaka.

 Kada je Sudhama došao kući, njegova zemljana baraka je nestala i umjesto nje je našao palaču. On se tada zahvalio Gospodu govoreći ove riječi, "Ti si bio tako ljubazan i milostiv da si Svojim rukama uzeo moju glavu i stavio chandan na moje čelo, mijenjajući tako moju sudbinu tako da sam ja postao najuspješniji čovjek na zemlji." Ovo govori o velikoj važnosti chandana. Stavljajući chandan na naša čela, Shri Mahaprabhujji je mijenjao sudbinu sviju nas. On je promijenio linije naše sudbine.

 Svaki muškarac i svaka žena imaju linije chandana na svom čelu, čak i bez chandana. Pogledajte u ogledalo. Ili imate tri linije ovako ili ovako . Ovo su linije sreće koje je napisala sudbina. Oni ljudi koji stvarno znaju čitati budućnost, ne trebaju gledati u vaš dlan, oni ne trebaju gledati u vaše lice, niti trebaju gledati u vaš horoskop. Oni jednostavno kroz linije na vašem čelu mogu reći kakva je vaša sudbina, kava je vaša budućnost.

 Ja želim sa vama podijeliti Mahaprabhujijeve principe, znanje koje mi je On dao kroz Svoju milost tokom trinaest godina i još nešto dana koliko sam proveo sa Njim. Ja sam stari čovjek i ja ću umrijeti veoma skoro, ali pošto mi je Shri Mahaprabhuji dodijelio takvu milost te me poslao vama u ovom mojem straom dobu, ja bih vam želio dati što god sam kroz Njegovu milost dobio od Njega. Ja sa vama želim podijeliti sve što mi je On saopćio kroz Njegovu beskonačnu milost, jer ja ne bih želio biti sebičan čovjek i svu tu milost i znanje koju mi je dodijelio ponijeti sa sobom kada umrem. Želio bih ljudima na ovom svijetu dati sve što sam primio kroz Shri Mahaprabhujija i Njegovu beskonačnu milost. On je stalno dijelio, što god da smo Mu ponudili, On ništa nije zadržavao za Sebe. Što god da je dobio od drugih, On bi to odmah razdijeljivao kao prasad. Na isti način na koji mi je On kroz Svoju beskonačnu milost dao ovu prasad ja to isto želim dati i dijeliti sa vama.

 BHOLE BABA KI JAI !

 SADGURU BAGHAWAN SHRI 

 HAIDAKHANDI KI JAI !

 PARAMGURU SHRI MAHENDRA KI JAI !

 HAIDAKHANDESHWARI MATA KI JAI !

 JAI VISHWA !

 SRI MUNIRAJI MAHENDRA KI JAI ! 

 JAI MAHA MAYA KI JAI !

 BHOLE BABA KI JAI !

8. svibnja l985.

 Uz Božansku Milost Shri Mahaprabhujija, bacio sam nešto svijetla na dva principa Njegovog učenja, chandan i ceremoniju vatre, yagnu. Podijelio sam sa vama na veoma kratak način ono što je trebalo reći.

 Danas bih vam želio pričati o mundanu i mantri "Haidiyakhandi."

 Indijska kultura je duboko povezana sa vedskom kulturom i kada se dijete rodi u indijskom domu, dok ne umre, postoje 16 stupnjeva posvećenja koji se obavljaju na njemu ili njoj. Ovih 16 sanskara nisu sam dio indijske kulture, jer su Vede podrška cijele kreacije, svijeta, svemira, i zato je zamišljeno da se ovih 16 stupnjeva posvećenja trebaju obaviti na svakom žIvućem stvorenju.

 Porijeklo arijske rase je, kao što svi znate, u Europi. Ali oni su željeli istraživati svijet i stoga se počeli ići van Europe. Sa prolazom vremena oni su došli u Indiju, preciznije na Himalaye. Tamo su otkrili svete rijeke Yamunu i Gangu. Ljepota Himalaya ih je tako očarala da su se oni, u potrazi za znanjem, odlučili tamo naseliti. Oni su postali veliki mudraci i Rishiji Himalaya, ali dok su tamo živjeli, oni su nastavili održavati kontakt sa ljudima koji su živjeli tamo odakle su oni došli. Oni su tako putovali između Europe i Indije međusobno kontaktirajući na ovaj način.Također je dobro poznata činjenica da Vede i njihov kritika vode porijeklo iz Europe. Iz Europe smo također sakupili mnoge stvari i prenijeli ih u Indiju. Ovim nastavljanjem davanja i primanja kultura je bila zaštićena. Mudraci su snažno željeli da se kompletna kultura arijske rase proširi po cijelom svijetu i da postane jedinstvena. Ali u to vrijeme kretanje nije bilo tako lako, pošto tada nije bilo zrakoplova, i zbog tog razloga bilo je nemoguće prenijeti vedsku kulturu u cijeli svijet. Pa ipak sve i dalje ovisi o vedskoj kulturi.

 Spomenuo sam 16 sanskara. Od tih 16 stupnjeva posvećenja prvi je stupanj začeća. Začeće dijeteta u majčinoj materici se smatra prvom sanskarom, a kada je embrio star 7 mjeseci, postoji druga ceremonija koja je poznata kao simanta ceremonija. Rođenje dijeteta i presjecanje posteljice se smatra trećim stupnjem. Četvrta sanskara, mundan sanskara, koja je poznata kao jhaule sanskara, se obavlja u šestom mjesecu. Ova sanskara je neophodna za svako ljudsko biće. Imajući ovo na umu, Shri Mahaprabhuji je u Haidakhanu obavljanje mundana učinio više ili manje obaveznim. Prije nego što se dade inicijacija, prije nego što se dade sveti konac, mundan sanskara je neophodna. U to vrijeme ovo je bila redovita praksa.

 U Bhagavad Giti, Gospod Krishna je rekao Arjuni da je ljudsko tijelo kao pipalovo drvo, ashwata drvo. Siguran sam da su mnogi od vas koji su posjetili Hadakhan, opazili da se pokraj Shri Mahaparabhujijevog kutira nalaze dva ashwata drveta. Kada je Gospod Krishna usporedio ljudsko tijelo sa ashwata drvetom, On je mislio da je korijenje ovog drveta gore iznad, i da su grane okrenute ka dolje, da ono nije kvarljivo, i da je tijelo ashwata drvo. Želje i htijenja ljudskog bića su lišće drveta. Oni koji znaju da je ovo ljudsko tijelo kao ashwata drvo, su stvarni poznavatelji Veda. U ljudskom tijelu, krunska čakra (sahasrara) je korijen tijela, a kosa su male grančice koje izlaze iz njega. Svaki dobar vrtlar zna da ako želi uzgojiti dobro i snažno drvo, da mora iskopati prilično veliku rupu. Nadalje, on će sa tog malog drveta kojeg želi posadaiti, odsjeći svo nevažno korijenje te će dodavati đubrivo da bi ga učinio jačim, tako da to drvo stvarno postane snažno drvo.

 Na isti način kao kod grančica ashwata drveta, ako Učitelj ne dade da se kosa skine sa glave, čovjek ne raste u svom duhovnom procesu, pošto je sahasrara čakra (krunska čakara) korijen duhovnog znanja. Direktan dodir guruove ruke na vašu glavu vam daje shaktipata inicijaciju čime se budi kundalini energija. Ali ako Guru takne glavu dok je kosa na kruni glave, energija pravilno ne doseže sahasraru. I još nešto. U horoskopu čovjeka Saturn uvijek pokušavava zaustaviti napredak duhovnog žvota i vjeruje se da Saturn žvi u kosi. Dok se kosa ne otkloni, Saturn i dalje nastavlja uznemiravati i prijetiti napretku te i dalje nije sprečen u svom djelovanju. Snaga misli se ne razvija onako kao u slučaju kada obavljate mundan. Siguran sam de ćete moći opaziti da u onim mjestima gdje se ne obavlja mundan, ljudski muovi nisu tako razvijeni kao što je to slučaj u mnogim mjestima gdje se ovaj ritual obavlja.

 Imajući na umu ovu vedsku kulturu, Shri Mahaprabhuji je ovaj ritual smatrao neophodnim radi duhovnog rasta Svojih učenika. Dok je On bio ovdje u Svom fizičkom tijelu, kada god bi netko došao u Herakhan i kada god je On smatrao da osoba treba to, Shri Mahaprabhuji bi naredio da ovaj učenik prođe kroz ritual mundana. Sa ovom ceremonijom uznemiravajući  utjecaj Saturna je bio uništen.

 Sada ću sa vama podijeliti najsvetiji aspekt sadržan u mantri "Haidiakhandi"

 Uz milost Shri Mahendra Swamiji Maharaje, tokom 1961. godine bila je napisana i tiskana knjiga "Shri Sadashiva Charitamrit." Tokom njegovog života napisana je također kritika i interpretacija ove knjige, ali to tada nije bilo objavljeno. Nedugo nakon što se Shri Mahaprabhuji pojavio 1970. godine, On mi j rekao, "U tvojoj kući se nalazi gotovo napisana knjiga, molim te da je doneseš ovdje." Kada sam Mu donio knjigu "Shri Sadashiva Charitamrit," Shri Mahaprabhuji ju je čuo iz mojih vlastitih usana od prvog do zadnjeg poglavlja. I nakon što je čuo cijelu knjigu, Shri Mahaprabhuji je rekao, "To je savršeno, to je ono što sam želio." Shri Mahaprabhuji je želio da se sve religje ujedine i da postoji knjiga u kojoj bi se nalazila zajednička osnova, da to bude univerzalna knjiga.

 Ja sama tada rekao Shri Mahparabhujiju, "Sada kada si se pojavio pred svijetom, trebao bi mu dati učenje kriya yoge." To sam rekao zato jer kriya yoga nije bila prezentirana u potpunosti, a ja sam želio da Shri Mahaprabhuji upotpuni kriya yogu sa Svojim učenjem. Međutim Shri Mahaprabhuji mi je rekao da vrijeme nije sazrelo da svijet sazna tajne kriya yoge ali kada dođe vrijeme, On će iznijeti blago ovog znanja te će ga dati svijetu. Kao što ste mogli opaziti, u knjizi "Autobiografija jednog jogija" kao i u mnogim sličnim knjigama, spomenuta je kriya yoga. Ali nema knjige u kojoj se nalazi opis toga kako bi kriya yogu trebalo obavlati, ili kako bi je trebalo podučavati. Svakome je rečeno da otiđe majstoru, guruu, i otkrije što je to.

 Ovi učenici u potrazi za učiteljima su lutali tamo amo, svagdje, i onda bi našli učitelja koji bi im nešto šapnuo u uho, govoreći im da se kriya yoga obavlja tako i tako. Ali u našoj vedskoj literaturu i u svim ostalim svetim knjigama, ništa nije tajno, sve je otvoreno svakome da protumači kako to želi.

 Nakon mojih ponovoljenih molitvi Shri Mahaprabhujiju da mi kaže što bih trebao pisati, On mi je rekao da bi trebao sastaviti deveto poglavlje spomenute knjige. Za svako poglavlje On mi je rekao što bih trebao napisati. I što god da mi je On rekao, ja sam napisao, i to je bio potpun opis kriya yoge u Njegovoj prsutunosti. Mnogo puta je slušao što sam napisao. Ali kada je On završio, molio sam Mu se govoreći, "Za sadašnje čovječanstvo biti će nemoguće slijediti ovu vrstu yoge, jer danas na ovom stupnju, ljudska bića jedu sve vrste hrane koja nije čista (kao što je povrće, ghi i td.), mislim, sve vrste kemijske hrane, i stoga je za njih nemoguće da slijede ovu duboku i tešku yogu." Na moj protest Shri Mahaprabhujiju da u današnjem čovječanstvu nitko neće biti u stanju raditi ovu yogu, Shri Mahaprabhuji se nasmijao i rekao "Shastriji, ne brini. Netko će se roditi tko će  slijediti ovu yogu - nema kraja vremenu, i nema kraja svemiru - negdje, roditi će se ljudsko liće koje će razumijeti i obavljati ovu yogu. Možda samo jedna osoba, možda pet, ili možda nešto više će ih biti u stanju obavljati i živijeti ovu yogu i ovo će biti dovoljan razlog da se ona učini dostupnom čovječanstvu, jer to više ne bi smjela ostati tajna.

 U isto vrijeme, Shri Mahaprabhuji mi je rekao, "Ako te to zadovoljava, ako te to čini sretnim, sadašnje čovječanstvo ove yuge (ere) učiti ću "Haidiyakhandi" yogu. Tokom pedesetih godina ja sam pisao knjige o Haidakhan Babajiju. Shri Mahendra Maharaja je jednog dana kolima došao u moju kuću te mi je rekao, "Shastriji, svo ovo vrijeme pisali smo o Haidakhanu, o Haidakhan Babi, i td.. Ali sada, Babaji mi je dao dozvolu da rečem svijetu značenje imena Haidiyakhandi. Na moje molenje Shri Mahendri da mi reče tajnu imena Haidiyakhandi, on je odgovorio da je u tom trenutku u redu samo objasniti što je Haidiyakhandi. On je rekao da je Haidiyakhandi onaj koji živi na kontinentu po imenu Haidakhan. Upravo kao što imamo kontinent Europu, ili kao što su Amerika i Australija poznati kao kontinenti, na isti način u Indiji u vjekovna vremena, različite oblasti su bile poznate kao "kontinenti", i tako mi je Mahendra Maharaja rekao da je za svijet dovoljno da zna ovo, odn. da je Haidakhan kontinent Haidakhan Babe koji živi na tom kontinentu. Shri Mahendra Maharaja mi je također rekao slijedeće rijeći, "Sada ti otkrivam samo mali dio onoga što Haidiyakhandi znaći, ali kada se Babaji pojavi tebi i svijetu, On Sam će ti otkriti cijelu tajnu ovog imena."

 Kada mi je Shri Mahaprabhuji rekao da bi mi On mogao otkriti tajne mantre "Haidiyakhandi", odmah sam se sjetio ovog razgovora sa Mahendra Maharajom koji se odvio godinama ranije, kada mi je reako da kada se Shri Mahaprabhuji pojavi, da će mi On Sam reći stvarno značenje Haidiyakhandija.

 Dok mi je objašnjavao značenje ovog velikog imena, Prabhuji mi je rekao da kada yoga započne djelovati u tijelu, da ona najprije djeluje u muladhara čakri, od ozdo prema gore. Ali ova "Haidiyakhandi yoga" je veoma posebna yoga koja svoje djelovanje započinje u sahasrara čakri, od vrha. I jednu po jednu, odozgor prema dolje, ona će probijati sve čakre. Na moja daljnja nastojanja da mi to objasni preciznije, Shri Mahaprabhuji mi j rekao da u "Hai-di-ya-khan-di" postoji pet slogova. U sanskrtskoj abecedi, svako slovo ima posebno mjesto u tijelu. "Hai" ima mjesto u vratu. Prema pravilima gramatike, "ai" je umiješan u "Hai" te se izgovara iz talua odn. grla. Svaki od pet slogova ima slovo koje se izgovara iz grla i koje ujedno pripada najvišoj čakri tako da stalno izgovarajući ovih pet slogova, čovjek putuje samo u gornjim čakrama, pročiščavajući ih. Ova Haidiyakhandi yoga, koja daje sve ljudskom biću koje je slijedi, je yoga između grla i krunske čakre i nema veze sa nijednim od nižih dijelova tijela. Ona iz sahasrare, sa vrha, vlada svim čakrama. Stalno ponavljajući mantru "Haidiyakhandi" sve čakre ljudskog bića bivaju pročišćene i čovjek zadobiva sve siddhije (velike moći koje su poznate kao ashta siddhiji, /osam božanskih moćiju/, i nau nidhiji /devetostruki božanski blagoslovi/).Ovo je jedna od najvažnijih stavaka ove yoge koju nam je Shri Mahaprabhuji pokazao.

 Jednog dana dok sam čitao "Haidiyakhandi Sapta Shati", a čitao sam je svakog dana, dok sam čitao zadnju strofu, prešao sam preko sloke koju sam odmah spazio, jer je sadržavala ove riječi, "stalno čanatajući i ponavljajući Moje Ime, čovjek dobiva sve siddhije , sve moći yoge."

 Nadalje, Shri Mahaprabhuji mi je otkrio drugu tajnu. Prema pravilima gramatike, kada spojite dvije riječi, ono što dobijete je nešto drugačije. Na isti način Shri Mahaprabhuji mi je objasnio da je onaj koji boravi u "Haidakhanu" "Haidiyakhandi." Prema gramatici Paninija, jednog od najpoznatijih indijskih gramatičara vedskih vremena, kada god želite muški rod promijeniti u ženski, imenu morate dodati "i". Nakon toga dobivate ženski rod, kao kod "Shiva", Shiva je muški rod, a kada od njega želite napraviti žensko, dodajete slovo "i" i to onda postaje "Shivani". Isto je recimo Yam - Yami, Indra - Indrani i na isti način Haidiyakhandi. Na ovoj zemlji ne postoji  niti jedno ime u kojem su žensko i muško spojeni u jedno. Npr. "Sita" je Shakti, a "Ram" je muški princip. Ovi principi, žensko i muško, su predstavljeni sa dva različIta imena, ali stapajući se, oni postaju jedno iako se radi o dva različita imena. "Sita" je Shakti, Energija, a "Ram" je Brahma. "Rada" je Energija, "Krishna" je Brahma. Zato se onaj koji boravi u Haidakhanu naziva "Haidiyakhandi", i to je muška energija. Ali tko je onda ženska energija? To je Kraljica Mahamaya - Haidakhandi, ženska energija, Ona je također dio imena Haidakhandeshwari.

 Mnogo ljudi je ponudilo molitve i radilo aarati Shri Mahaprabhujiju. Ali postojala su vremena kada su ljudi stavljali sari na Shri Mahaprabhujija, obožavajući Ga, nudeći mu aarati kao Mahamayi. On nam je dokazao da su u Njemu, i Mahamaya i Brahma boravili u isto vrijeme. On nam je dokazao da nije neophodno raditi odvojenu sadhanu, odvojenu yogu za mušku i žensku energiju, za Brahmu i Mahamayu. Čantajući, ili radeći japu koristeći ime "Haidiyakhandi", mi obožavamo oboje u isto vrijeme. Radi univerzalnog dobra za čovječanstvo, Shri Mahaprabhuji nam je dao veliku blagodat ove mantre. Kada sam završio deveto poglavlje knjige "Shri Sadashiva Charitamrit", zavorio sam knjigu, i Shri Mahprabhuji me je pitao, "Jesi li završio?" Na to sam mu ja odgovorio, "Da, završio sam pisanje ove knjige." Onda se Shri Mahaprabhuji nasmijao i rekao, "Dobro, sada kada je knjiga gotova, i sve je nepisano, kakva je potreba da Ja i dalje budem ovdje?"

 BHOLE BABA KI JAI.....

 JAI VISHWA!

 9. svibnja, l985.