Naslov: DURGA SAPTA SHATI. Za obožavatelje Shakti ili Božanske Majke Durga Sapta Shati je najcjenjenije djelo među Svetim spisima. Obožavatelji Božanske Majke vjeruju da se čantanjem ovog djela ostvaruju sve želje i postižu sve stvari. Durga Sapta Shati je pisana u stihovima i obrađuje podvige Božanske Majke u kojima je Ona ubila demone Madhukaitabhu, Mahishasuru, te Shumbhu i Nishumbu. Knjiga uključuje Sanskrtsku transliteraciju i prijevod na hrvatski. Str. 160 A5
Autor:

Ako vaš kompjuter ne razaznaje sva slova ovog teksta, kliknite ovdje.

Sadržaj:

Uvod
Prathamo'Dhyàyaâ 
Dvitãyo'Dhyàyaâ 
Têtãyo'Dhyàyaâ
Caturtho'Dhyàyaâ 
Paécamo'Dhyàyaâ 
Ìaìîho'Dhyàyaâ 
Saptamo'Dhyàyaâ
Aìîamo'Dhyàyaâ 
Navamo'Dhyàyaâ
Daíamo'Dhyàyaâ
Ekàdaío'Dhyàyaâ
Dvàdaío'Dhyàyaâ
Trayodaío'Dhyàyaâ 
Argalàstotram
Kãlakastotram 
Devyàâ kavacam 
Saptaílokã durgà
Írãdurgàìîottaraíatanàmastotram
Êgvedoktadevãsïktam

Iz sadržaja:

Írãdurgàyai NamaâÙ

Írãdurgàsaptaíatã

namaícaçáikàyai

prathamo'dhyàyaâ

màrkaçáeya uvàca ||1||

sàvarçiâ sïryatanayo yo manuâ kathyate'ìîamaâ |
niíàmaya tadutpattiæ vistaràd gadato mama ||2||
mahàmàyànubhàvena yathà manvantaràdhipaâ |
sa babhïva mahàbhàgaâ sàvarçistanayo raveâ ||3||

Màrkaçáeya reče: - "Molim vas, slušajte, jer ću vam sada potanko pričati o rođenju Sàvarçija, Sïryinog sina, koji se također smatra osmim Manuom, i također kako je Mahàmàyinom slavom, veliki Sàvarçi, Sïryin sin, postao kralj Manvatare. (1-3)

svàrociìe'ntare pïrvaæ caitravaæíasamudbhavaâ |
suratho nàma ràjàbhïtsamaste kìitimaçáale ||4||

U drevna vremena, tijekom SvàrociÖìa doba, u lozi Caitri cvjetao je kralj Surataha, koji je vladao cijelom zemljom. (4)
tasya pàlayataâ samyak prajàâ putrànivaurasàn |
babhïvuâ íatravo bhïpàâ kolàvidhvaæsinastadà ||5||

Dok se on starao o svojim podanicima kao o svojoj vlastitoj djeci, pojavili su se neki neprijateljski kraljevi, koji nisu uništili Kole. (5)

tasya tairabhavad yuddhamatiprabaladaçáinaâ |
nyïnairapi sa tairyuddhe kolàvidhvaæsibhirjitaâ ||6||

On, držatelj veoma moćnog žezla, zaratio se s njima, ne-uništavateljima Kola, no oni, iako slabiji, porazili su kralja Surathu. (6)

tataâ svapuramàyàto nijadeíàdhipo'bhavat |
àkràntaâ sa mahàbhàgastaistadà prabalàribhiâ ||7||

Tada, došavši u svoj vlastiti grad, on je počeo vladati svojim kraljevstvom. Njega, slavnoga kralja, tada su napali snažni neprijatelji. (7)

amàtyairbalibhirduìîairdurbalasya duràtmabhiâ |
koío balaæ càpahêtaæ tatràpi svapure tataâ ||8||

U svome vlastitome gradu toga slaboga kralja njegovi su snažni, pokvareni i zli ministri lišili njegova blaga i vojske. (8)

tato mêgayàvyàjena hêtasvàmyaâ sa bhïpatiâ |
ekàkã hayamàruhya jagàma gahanaæ vanam ||9||

Lišen svoje moći, taj kralj tada je sam na konju otišao u šumu pod izlikom da ide u lov. (9)

sa tatràíramamadràkìãd dvijavaryasya medhasaâ | praíàntaívàpadàkãrçaæ muniíiìyopaíobhitam ||10||

U šumi je on naišao na utočište Medhasa, plemenitoga Bràhmiça; njegovo utočište nastanjivale su divlje ali mirne životinje, a prisustvo mudračevih učenika mjesto je činilo veoma privlačnim. (10)

tasthau kaæcitsa kàlaæ ca muninà tena satkêtaâ |
itaícetaíca vicaraæstasminmunivaràírame ||11||

Primivši toplu dobrodošlicu od strane mudraca, kralj je neko vrijeme tamo živio lutajući u tom utočištu toga velikoga mudraca. (11)

so'cintayattadà tatra mamatvàkêìîacetanaâ |
matpïrvaiâ pàlitaæ pïrvaæ mayà hãnaæ puraæ hi tat ||12||

Onaj čiji je um bio svladan sebičnošću tada je počeo misliti: - "Grad kojim su prethodno vladali moji preci kao i ja, meni je sada otet. " (12)

madbhêtyaistairasadvêttairdharmataâ pàlyate na và |
na jàne sa pradhàno me íïrahastã sadàmadaâ ||13||
mama vairivaíaæ yàtaâ kàn bhogànupalapsyate |
ye mamànugatà nityaæ prasàdadhanabhojanaiâ ||14||

anuvêttiæ dhruvaæ te'dya kurvantyanyamahãbhêtàm | asamyagvyayaíãlaistaiâ kurvadbhiâ satataæ vyayam ||15||
saæcitaâ so'tiduâkhena kìayaæ koío gamiìyati |
etaccànyacca satataæ cintayàmàsa pàrthivaâ ||16||

"Da li sada ti moji zli ministri njime vladaju pravično ili ne. Ja ne znam da li je moj glavni ratni slon, inače uvijek revan, a koji je sada pao pod vlast moga neprijatelja, sada sretan. Oni koji su prethodno od mene dobivali naklonost, imovinu i hranu, i koji su bili moji stalni sljedbenici, sada sasvim izvjesno moraju služiti druge kraljeve. Bogatstvo koje sam s mnogo truda sakupio, uništiti će oni kojima je navika stalno neprimjereno trošenje novca. " Tako je kralj stalno mislio o ovim i drugim stvarima. (13-16)

tatra vipràíramàbhyàíe vaiíyamekaæ dadaría saâ |
sa pêìîastena kastvaæ bho hetuícàgamane'tra kaâ ||17||
saíoka iva kasmàttvaæ durmanà iva lakìyase |
ityàkarçya vacastasya bhïpateâ praçayoditam ||18||
pratyuvàca sa taæ vaiíyaâ praírayàvanato nêpam ||19||

U susjedstvu Bràhmiçovog utočišta on je jednom ugledao Vaiíyu, kojemu se on tada ovako obratio: - "Zdravo. Tko si ti i zbog kojeg si razloga došao ovdje. Ti izgledaš veoma nesretan. "Čuvši kraljeve riječi, izgovorene s ljubavlju, i poklonivši se sa skromnošću, Vaiíya je odgovorio kralju. (17-19)

vaiíya uvàca ||20||
samàdhirnàma vaiíyo'hamutpanno dhaninàæ kule ||21||

putradàrairnirastaíca dhanalobhàdasàdhubhiâ |
vihãnaíca dhanairdàraiâ putrairàdàya me dhanam ||22||
vanamabhyàgato duâkhã nirastaícàptabandhubhiâ |
so'haæ na vedmi putràçàæ kuíalàkuíalàtmikàm ||23||
pravêttiæ svajanànàæ ca dàràçàæ càtra saæsthitaâ |
kiæ nu teìàæ gêhe kìemamakìemaæ kiæ nu sàmpratam ||24||
kathaæ te kiæ nu sadvêttà durvêttàâ kiæ nu me sutàâ ||25||

Vaiíya je rekao: - "Ja sam Vaiíya i zovem se Samàdhi, rođen sam u bogatoj obitelji. Moji podli sinovi i supruga uslijed pohlepe za novcem su me otjerali. Davši moju imovinu sinovima i ženi, lišen svoje imovine, ja sam došao u ovu šumu, bivajući veoma žalostan i odbačen od moje rodbine. Ja sada ne znam u kakvom su stanju moji sinovi, žena i rodbina. Da li je sada kod kuće sve u redu ili ne; i da li se moji sinovi ponašaju prikladno ili ne, ja sve to ne znam. (20-25)

ràjovàca ||26||
yairnirasto bhavàéllubdhaiâ putradàràdibhirdhanaiâ ||27||
teìu kiæ bhavataâ snehamanubadhnàti mànasam ||28||

Kralj reče: - "Zašto ti u sebi gajiš tako mnogo naklonosti prema tvojim pohlepnim sinovima, ženi i ostaloj rodbini, koji su te zapravo opljačkali? " (26-28)

vaiíya uvàca ||29||
evametadyathà pràha bhavànasmadgataæ vacaâ ||30||
kiæ karomi na badhnàti mama niìîhuratàæ manaâ |
yaiâ saætyajya pitêsnehaæ dhanalubdhairniràkêtaâ ||31||
patisvajanahàrdaæ ca hàrdi teìveva me manaâ | kimetannàbhijànàmi jànannapi mahàmate ||32||
yatpremapravaçaæ cittaæ viguçeìvapi bandhuìu |
teìàæ kête me niâívàso daurmanasyaæ ca jàyate ||33||
karomi kiæ yanna manasteìvaprãtiìu niìîhuram ||34||

Vaiíya reče: - "To što si ti rekao je istina. Ali što ja tu mogu? Ja nisam bez milosti. Moje je srce vjerno onima pohlepnima za novcem, koji su, odbacivši ljubav prema ocu, mužu i prijatelju, mene otjerali. O plemeniti kralju! Ja ne znam zašto je to tako. Kako to da je moj um naklonjen rodbini koja je bez vrline? Ja uzdišem i jecam za njima. Što ja mogu kada ja nisam okrutan prema toj okrutnoj rodbini?" (29-34)

màrkaçáeya uvàca ||35||
tatastau sahitau vipra taæ muniæ samupasthitau ||36||
samàdhirnàma vaiíyo'sau sa ca pàrthivasattamaâ |
kêtvà tu tau yathànyàyaæ yathàrhaæ tena saævidam ||37||
upaviìîau kathàâ kàíciccakraturvaiíyapàrthivau ||38||

Màrkaçáeya reče: - "O Bràhmaça! Vaiíya po imenu Samàdhi i veliki kralj, njih obojica, tada su otišli mudracu Medhasu. Iskazavši poštovanje prikladno za njih, i sjevši, oni su tada raspravljali o izvjesnim temama. (35-38)

ràjovàca ||39||
bhagavaæstvàmahaæ praìîumicchàmyekaæ vadasva tat ||40||
duâkhàya yanme manasaâ svacittàyattatàæ vinà |
mamatvaæ gataràjyasya ràjyàègeìvakhileìvapi ||41||
jànato'pi yathàjéasya kimetanmunisattama |
ayaæ ca nikêtaâ putrairdàrairbhêtyaistathojjhitaâ ||42||
svajanena ca saætyaktasteìu hàrdã tathàpyati |
evameìa tathàhaæ ca dvàvapyatyantaduâkhitau ||43||
dêìîadoìe'pi viìaye mamatvàkêìîamànasau | tatkimetanmahàbhàga yanmoho jéàninorapi ||44||
mamàsya ca bhavatyeìà vivekàndhasya mïáhatà ||45||

Kralj reče: "O Bhagavane, ja te želim zapitati jednu stvar; molim te objasni mi, što je van moje mogućnosti spoznaje, zašto je moj um tako uznemiren. Ja sam sebično privržen mome izgubljenom kraljevstvu kao i njegovim stvarima; zašto? O najbolji među mudracima! Ovoga čovjeka pored mene ponizili su njegovi sinovi, žena i rodbina; i odbačen od njih, on i dalje prema njima osjeća samilost. Tako smo nas oboje, ovaj čovjek i ja, veoma nesretni; iako razumjemo stvari, naši umovi su i dalje svladani sebičnom privrženošću. Što je to, O plemeniti! Naša obmana? Zašto sam ja, mudra osoba, i ovaj čovjek, zasljepljeni neznanjem?" (39-45)

êìiruvàca ||46||
jéànamasti samastasya jantorviìayagocare ||47||
viìayaíca mahàbhàga yàti caivaæ pêthak pêthak |
divàndhàâ pràçinaâ kecidràtràvandhàstathàpare ||48||
keciddivà tathà ràtrau pràçinastulyadêìîayaâ |
jéànino manujàâ satyaæ kiæ tu te na hi kevalam ||49||
yato hi jéàninaâ sarve paíupakìimêgàdayaâ |
jéànaæ ca tanmanuìyàçàæ yatteìàæ mêgapakìiçàm ||50||
manuìyàçàæ ca yatteìàæ tulyamanyattathobhayoâ |
jéàne'pi sati paíyaitàn pataègàéchàvacaécuìu ||51||
kaçamokìàdêtànmohàtpãáyamànànapi kìudhà |
mànuìà manujavyàghra sàbhilàìàâ sutàn prati ||52||
lobhàtpratyupakàràya nanvetàn kiæ na paíyasi |
tathàpi mamatàvartte mohagarte nipàtitàâ ||53||
mahàmàyàprabhàveça saæsàrasthitikàriçà |
tannàtra vismayaâ kàryo yoganidrà jagatpateâ ||54||
mahàmàyà hareícaiìà tayà saæmohyate jagat |
jéàninàmapi cetàæsi devã bhagavatã hi sà ||55||
balàdàkêìya mohàya mahàmàyà prayacchati |
tayà visêjyate viívaæ jagadetaccaràcaram ||56||
saiìà prasannà varadà nêçàæ bhavati muktaye |
sà vidyà paramà mukterhetubhïtà sanàtanã ||57||
saæsàrabandhahetuíca saiva sarveívareívarã ||58||

Mudrac reče: - "Sva bića posjeduju znanje o stvarima koja opažaju čula. O plemeniti! Stvar ima različita stanja. Neka bića ne vide danju, a neka noću; a neka podjednako vide i danju i noću. Istina je da ljudska bića posjeduju znanje, ali nemaju ga samo ona; jer sva stoka, ptice i divlje životinje također posjeduju znanje. Znanje koje posjeduju životinje i ptice je i znanje koje ima i ljudsko biće; a ono koje posjeduju ljudi je također i njihovo; stoga u njima obitava isto znanje. Iako obje navedene strane posjeduju znanje, ipak, pogledaj ptice, koje napadnute glađu, uslijed obmanjujuće vezanosti stavljaju zrnje u kljunove svojih mladunaca. Ljudska bića sa žudnjom prema svojoj djeci, iz pohlepe da im zauzvrat nešto korisno urade, to isto rade svojoj djeci; O junače (manujavyàghra)! Mahàmàyinom snagom, koja upravlja svijetom, oni su prisiljeni pasti u vrtlog sebičnosti i ponor obmane. Stoga, u svemu ovome nema ničega za čuđenje; kontemplativni san (yoganidrà) ViÖìçua, gospoda svijeta, je taj kojim je svijet potpuno zavaran. Božica Mahàmàyà, zgrabajući umove čak i mudrih, na silu ih baca u obmanu. Ovaj svemir, i pokretni i nepokretni, ona je stvorila. Kada je zadovoljna, ona ljudima dodijeljuje milost radi konačna oslobođenja. Ona je Vrhovno znanje, vječna, uzrok oslobođenja kao i robovanja svijetu; i ona je uistinu božica svih bogova." (46-58)

ràjovàca ||59||
bhagavan kà hi sà devã mahàmàyeti yàæ bhavàn ||60||
bravãti kathamutpannà sà karmàsyàíca kiæ dvija |
yatprabhàvà ca sà devã yatsvarïpà yadudbhavà ||61||
tatsarvaæ írotumicchàmi tvatto brahmavidàæ vara ||62||

Kralj reče: - "O Bhagavane! Tko je ta božica koju ti nazivaš Mahàmàyà? Kako je ona nastala i koje su njene aktivnosti? O Bràhmiçe! Kakve su njene snage, kakva je njena priroda i odakle se ona pojavila? O najbolji među poznavateljima Brahmana! Sve ovo ja od tebe želim čuti." (56-62)

êìiruvàca ||63||
nityaiva sà jaganmïrtistayà sarvamidaæ tatam ||64||
tathàpi tatsamutpattirbahudhà írïyatàæ mama |
devànàæ kàryasiddhyarthamàvirbhavati sà yadà ||65||
utpanneti tadà loke sà nityàpyabhidhãyate |
yoganidràæ yadà viìçurjagatyekàrçavãkête ||66||
àstãrya íeìamabhajatkalpànte bhagavàn prabhuâ |
tadà dvàvasurau ghorau vikhyàtau madhukaiîabhau ||67||
viìçukarçamalodbhïtau hantuæ brahmàçamudyatau |
sa nàbhikamale viìçoâ sthito brahmà prajàpatiâ ||68||
dêìîvà tàvasurau cograu prasuptaæ ca janàrdanam |
tuìîàva yoganidràæ tàmekàgrahêdayasthitaâ ||69||
vibodhanàrthàya harerharinetrakêtàlayàm |
viíveívarãæ jagaddhàtrãæ sthitisaæhàrakàriçãæ ||70||
nidràæ bhagavatãæ viìçoratulàæ tejasaâ prabhuâ ||71||

Mudrac reče: - "Ona, utjelovljena kao svijet, je vječna; ovaj cijeli svemir stvorila je ona. Ipak, njeno porijeklo je raznoliko; slušajte me. Kada se ona pojavljuje da bi služila ispunjenju želja bogova, kaže se da se ona rađa na svijetu iako je Ona zapravo vječna. Kada je na kraju Kalpe ViÖìçu bio u kontemplativnom snu, ispružen na ÌeìÖi, tijekom vremena kada je cijeli svijet bio samo ocean, tada su dva strašna demona, Madhu i Kaiîabha, pojavivši se iz ViÖìçuove ušne masti, pokušali ubiti Brahmu. Brahmà, gospod svih Bića (Prajàpati), stojeći na ViÖìçuovom lotosovom pupku, videći dva divlja demona i ViÖìçua da spava, da bi probudio Harija, počeo je koncentrirana srca moliti se Yoganidri (kontemplativnom snu), koja je boravila u Harijevim očima, koja je Božica Svemira, Majka Svemira, izvor zaštite i uništenja, božica sna koja je temelj Viìçuovog neizmjernog sjaja." (63-71)

brahmovàca ||72||
tvaæ svàhà tvaæ svadhà tvaæ hi vaìaîkàraâ svaràtmikà ||73||
sudhà tvamakìare nitye tridhà màtràtmikà sthità | ardhamàtràsthità nityà yànuccàryà viíeìataâ ||74||
tvameva sàtvaæ sàvitrã tvaæ devã jananã parà |
tvayaitaddhàryate viívaæ tvayaitatsêjyate jagat ||75||
tvayaitatpàlyate devi tyamatsyante ca sarvadà |
visêìîau sêìîirïpà tvaæ sthitirïpà ca pàlane ||76||
tathà saæhêtirïpànte jagato'sya jaganmaye |
mahàvidyà mahàmàyà mahàmedhà mahàsmêtiâ ||77||
mahàmohà ca bhavatã mahàdevã mahàsurã |
prakêtistvaæ ca sarvasya guçatrayavibhàvinã ||78||
kàlaràtrirmahàràtrirmoharàtriíca dàruçà |
tvaæírãstvamãívarã tvaæ hrãstvaæ buddhirbodhalakìaçà ||79||
lajjà puìîistathà tuìîistvaæ íàntiâ kìàntireva ca |
khaáginã íïlinã ghorà gadinã cakriçã tathà ||80||
íaèkhinã càpinã bàçabhuíuçdãparighàyudhà |
saumyà saumyataràíeìasaumyebhyastvatisundarã ||81||
paràparàçàæ paramà tvameva parameívarã |
yacca kiæcitkvacidvastu sadasadvàkhilàtmike ||82||
tasya sarvasya yà íaktiâ sà tvaæ kiæ stïyase tadà |
yayà tvayà jagat sraìîà jagat pàtyatti yo jagat ||83||
so'pi nidràvaíaæ nãtaâ kastvàæ stotumiheívaraâ |
viìçuâ íarãragrahaçamahamãíàna eva ca ||84||
kàritàste yato'tastvàæ kaâ stotuæ íaktimàn bhavet |
sà tvamitthaæ prabhàvaiâ svairudàrairdevi saæstutà ||85||
mohayaitau duràdharìàvasurau madhukaiîabhau |
prabodhaæ ca jagatsvàmã nãyatàmacyuto laghu ||86||
bodhaíca kriyatàmasya hantumetau mahàsurau ||87||

Brahmà je rekao: - "Ti si Svàhà, Ti si Svadhà, ti si VaìÖatkàra, ti si spremnik zvuka, ti si nektar; ti si dva vječna sloga, ti si u trostrukim màtràma (hrasva, dãrha i pluta). Ti si ona polovica màtre koja se ne može posebno izgovoriti, ipak vječna. Ti si uistinu Gàyatrã, i O božice! Ti si uzvišena božanska majka. Jedino ti držiš ovaj svemir i ti si ona koja si ga stvorila. O božice! Ti si ta koja uvijek održava svemir i uništava ga na kraju. Tijekom vremena nastanka ovoga svemira ti si bila izvor kreacije, ti nosiš ovaj svemir radi njegova održanja i uništenja na kraju. Ti si Veliko Znanje, Velika Obmana, Velika Božica i Velika Demonica. Ti si oblik tri kvalitete (sattva, rajas i tamas), i ti si izvorni korijen (prakêti) svega. Ti si žestoka Noć Poplave, Velika Noć i Noć Obmane. Ti si Sudbina, ti si Božica, ti si Skromnost i ti si Intelekt i objekt Opažanja. Ti si Stid, Hrana, Zadovoljstvo, Mirnoća i također Strpljenje. Ti si zastrašujuća, držatelj mača, koplja, toljage, diska, školjke, luka i za oružja imaš strijele, omče, i buzdovan. Ti si prijatna, prijatnija od svih prijatnih, i veoma lijepa. Ti si stvarno iznad najvišeg i najnižeg i ti si vrhovna božica. I gdje god bilo što postoji, O ti u obliku vječnog, ti si energija toga što postoji; kako se onda tebe, kao takvu, može veličati? Ako si ti uspavala gospoda ViÖìçua, koji stvara, održava i uništava svijet, kako te onda itko može veličati? Kada si ti prisilila Viìçua, mene i Íivu da preuzmemo tjelesne oblike, tko te je onda još u stanju veličati? O božice! Bivajući takva, tvojom uzvišenom snagom začaraj ova dva nesavladiva demona Madhua i Kaiîabhu. Neka se neuništivi Gospod svijeta probudi i neka on zadobije svijest da bi ubio ova dva strašna demona." (72-87)

êìiruvàca ||88||
evaæ stutà tadà devã tàmasã tatra vedhasà ||89||
viìçoâ prabodhanàrthàya nihantuæ madhukaiîabhau | netràsyanàsikàbàhuhêdayebhyastathorasaâ ||90||
nirgamya daríane tasthau brahmaço'vyaktajanmanaâ |
uttasthau ca jagannàthastayà mukto janàrdanaâ ||91||
ekàrçave'hiíayanàttataâ sa dadêíe ca tau |
madhukaiîabhau duràtmànàvativãryaparàkramau ||92||
krodharaktekìaçàvattuæ brahmàçaæ janitodyamau |
samutthàya tatastàbhyàæ yuyudhe bhagavàn hariâ ||93||
paécavarìasahasràçi bàhupraharaço vibhuâ | tàvapyatibalonmattau mahàmàyàvimohitau ||94||
uktavantau varo'smatto vriyatàmiti keíavam ||95||

Mudrac reče: - "Tada se božica, koja u sebi posjeduje Tamas Guçu, nakon što ju je hvalio Brahmà da ubije Madhua i Kaiîabhu i s ciljem da se ViÖìçu probudi, izašavši iz ViÖìçuovih očiju, usta, nosa, ruku, srca i grudiju, pojavila pred Brahmom. Tada je Janàrdana, gospod svijeta, bivajući oslobođen sna, i ustavši iz njega na zmiji (Ananti) na jedinstvenom oceanu, ugledao Madhu i Kaiîabhu, dva zla demona, vična u junaštvu i snazi, očiju crvenih od gnjeva, spremne da ubiju Brahmu. Gospod Hari, sveprisutni, tada ustavši, borio se s njima pet tisuća godina, udarajući ih rukama. Njih dvoje, opijeni svojom ogromnom snagom i zavarani od strane Velike Obmane (Mahàmàyà), rekli su Keíavi: - "Primi od nas povoljnost." (88-95)

írãbhagavànuvàca ||96||
bhavetàmadya me tuìîau mama vadhyàvubhàvapi ||97||
kimanyena vereçàtra etàvaddhi vêtaæ mama ||98||

Bog je rekao: - "Ako ste vas dvoje zadovoljni sa mnom, onda mi dajte tu povoljnost da vas ja mogu ubiti. Kakva je korist od druge povoljnosti? To je moj izbor." (96-98)

êìiruvàca ||99||
vaécitàbhyàmiti tadà sarvamàpomayaæ jagat ||100||
vilokya tàbhyàæ gadito bhagavàn kamalekìaçaâ |
àvàæ jahi na yatrorvã salilena pariplutà ||101||
Mudrac reče: - "Tako prevareni, i primjetivši da je cijeli svijet bio prekriven vodom, dva demona ovako su se obratila lotoso-okom Gospodu: - "Ubij nas tamo gdje zemlja nije poplavljena vodom. " (99-101)

êìiruvàca ||102||
tathetyuktvà bhagavatà íaèkhacakragadàbhêtà |
kêtvà cakreça vai cchinne jaghane íirasã tayoâ ||103||
evameìà samutpannà brahmaçà saæstutà svayaæ | prabhàvamasyà devyàstu bhïyaâ íêçu vadàmi te ||104||

Mudrac reče: - "Gospod, držatelj školjke, diska i toljage, rekao je ‚ neka tako bude - i raširivši svoja vlastita bedra, svojim diskom na njima je odsjekao glave demona. Tako se ona rodila bivajući hvaljena od strane Brahme. Slušajte dalje o Božičinoj moći, ja ću vam o tome pričati." (102-104)