Naslov: Shrimad Devi Bhagavatam, Knjige V - VIII
Autor:

Ako vaš kompjuter ne razaznaje sva slova ovog teksta, kliknite ovdje.

Sadržaj:

Knjiga V

Knjiga VI

Knjiga VII

Knjiga VIII

Iz sadržaja:

Knjiga V

Poglavlje I

1-2. Kralj reče: "O Sïta, ti si nam ispričao čuvenu priču, najbožanskiji život Írã Kêiìçe, poguban za sve grijehe. Ali, O Blagoslovljeni! Ti, iako veoma inteligentan, nisi se zadržao na tome dugo; stoga se mnoge dvojbe pojavljuju u našim umovima. Vàsudeva, inkarnacija Viìçua, obavio je veoma tešku Tapasyu, moravši ići u šumu obožavati Íivu. Zatim je Devã Pàrvatã, inkarnacija Velike Majke, Majka Svemira, Najviša i Savršena, ponudila blagodati Írã Kêiìçi. Kako se moglo dogoditi da je Írã Kêiìça, Sam bivajući Bog, morao obožavati Pàrvatã i Mahàdevu? Da li je Írã Kêiìça bio podređen Mahàdevi i Pàrvatã? Ovo je naša dvojba."

 6-7. Sïta reče: "Slušajte dakle nadalje o razlozima, O plemeniti Êiìiji! ono što sam ja čuo od Vyàse; pred vama ću sada opjevati ta zaslužna Írã Kêiìçina djela. Parikìitin je sin, inteligentni Janamejaya, također imao iste dvojbe kao i vi sada, kada je prethodno čuo priču od Vyàse; i on je postavio ista pitanja koja ste sada postavili i vi.

 8-11. Janamejaya je rekao: "O Satyavatãn sine! Od tebe sam čuo mnogo o Najvišoj Božici, Najvišem Uzroku; ipak me dvojbe ne napuštaju. O Sretni! Kêiìça, Deva Deva, Inkarnirani Viìçu, obožavao je Íambhua i morao je obaviti pokore; ovo je veliko čudo za mene! On je duša svih Jãva, Vladar i Gospod ovoga svijeta i On je u stanju dodijeliti sve Siddhije; kako to da je onda taj Gopod Hari morao obaviti veoma teški asketizam kao obični smrtnik? Zašto je On, Koji je u stanju stvoriti ovaj svemir, pokretni i nepokretni i Koji je u stanju održavati ga i uništiti ga, obavljao takvu strašnu pokoru?"

 12-54. Vyàsa reče: "Ti si rekao istinu kada si rekao da je Vàsudeva, Janàrdan, uništavatelj Daitya i da je u stanju stvoriti i štititi Deve i obavljati sve ostale radnje za njih. Ali Veliki Gospod je preuzeo ljudsko tijelo; stoga je On morao obavljati Svoje dužnosti kao čovjek i pridržavati se pravila koja tiöču kasta i stadija života (Varça i Àírama Dharme), a svojstvenih ljudskim bićima. Tu spadaju poštivanje starijih osoba, obožavanje duhovnih učitelja, služenje Bràhmiça, obožavanje Deva i zadobivanje njihove naklonosti, proživljavanje žalosti u vrijeme žalosti, osjećanje zadovoljstva u vrijeme sreće, osjećanje potištenosti, kuđenje i svađanje, imanje seksualnih odnosa sa ženama, drugim riječima, to znači prolaženje kroz iskustva požude, bijesa, pohlepe i ostalih strasti kada dođe njihovo vrijeme. Sve je ovo svojstveno svim ljudskim bićima; kako onda Írã Kêiìça, premda je u Svojoj suštini čistih kvaliteta, može biti Nirguça (bez ljudskih osobina) kada je preuzeo ljudsko tijelo koje je Saguça, odn. s kvalitetama. O vladatelju ljudi! Izumrće Yàdava roda zbog Gàndhàrãna prokletstva, Subalijeve kćeri, i prokletstva Bràhmiça, Kêiìçino napuštanje smrtnoga tijela, otmica Njegovih žena, pljačka njihova bogatstva na putu od strane Àvãra plemena, Arjunina nemoć da baci ikakvo oružje na te pljačkaše, Kêiìçino neznanje ičega o otmici Pradyumne i Aniruddhe iz Njegove palače u Dvàrki, sve je ovo uistinu ravno slabostima koje su svojstvene ljudskim utjelovljenjima. Nadalje, Êiìi Nàràyaça je inkarnacija Viìçua, i Vàsudeva je inkarnacija Êiìija Nàràyaçe; gdje je onda čudo što je Vàsudeva hvalio Íivu i tražio Njegovu naklonost? Íiva je Bog bogova; i On je Gospod svih uzročnih tijela u Suìupti stanju (duboki san). U ovome pogledu, Íiva je stvoritelj Viìçua i Viìçu ga obožava u ovome svjetlu. Ràma, Kêiìça i ostali inkarnacije su Viìçua; stoga nema čuda ako oni obožavaju Íivu. Slovo A je Bhagvàn Brahmà; slovo U je Bhagvàn Hari; slovo M je Bhagvàn Rudra i polu slovo m je Maheívarã, Vrhovna Majka Svemira. Mudraci zato Viìçua smatraju nadmoćnijim od Brahme; nadalje za Rudru drže da je nadmoćniji od Viìçua i za Maheívarã (Turãya Stanje) kažu da je nadmoćnija od Rudre. Posebnost poluslova je da se ono nikako ne može izgovoriti; ono je simbol Vječne Devã. Stoga je u svim Íàstrama naglašena Devãna nadmoćnost. Viìçu je nadmoćniji od Brahme; Rudra je nadmoćniji od Viìçua. Stoga ne bi trebalo biti ništa neobično u Kêiìçinu obožavanju Íive. Kroz Íivinu volju drugi Rudra je nastao iz Brahmina čela da bi mu (Brahmi) ponudio blagodati. Ovaj drugi Rudra je dostojan i vrijedan svakog obožavanja; što onda reći za prvoga Rudru? O kralju! Kroz Devãnu bliskost, važnost i nadmoćnost Íive na ovaj su način uspostavljeni. Tako do inkarnacija Harija Yugu za Yugom dolazi posredstvom Yoga Màye; stoga više nema potrebe raspravljati o ovome. Achyuti, Brahmi i Íivi Ona stvara probleme uključujući ih u inkarnacije, Ona, Yoga Màyà, Koja posredno, treptajem Svojih očiju stvara, održava i uništava svemir. Yoga Màyà je Ona Koja je učinila da Kêiìça iz zatvora bude premiješten u selo Vraju i zatim ga zaštitila u kući kravara Nande; nadalje ga je Ona odvela u Mathuru radi uništenja Kamse, odakle je On opet bio odveden u grad Dvàraku zbog straha od Jaràsandhe. Ona je Ta Koja je iz Sebe Same stvorila osam Nàikà (glavnih ljubavnica) i također šesnaest tisuća i pedeset žena radi zadovoljstva i uživanja Bhagavàna Kêiìçe, inkarnacije Anante (Bhagavàn Viìçua); na ovaj je način Bhagavàn Kêiìça učinjen potpuno podređen njima kao savršni rob. Kada mlada žena, premda sama, može svezati čovjeka mrežom Maye, kao snažni željezni lanac, kakvo je čudo u tome što su šesnaest tisuća i pedeset žena u stanju igrati se s Kêiìçom u svojim rukama kao s pticom Íukom i što ga mogu učiniti predmetom služenja bilo kojoj svrsi kojoj su one željele. Írã Kêiìça je tako mnogo potpao pod Satyabhàminu vlast da je njenom naredbom spremno išao na Indrina nebesa da bi donio Pàrijàta cvijeće. Tamo se On morao boriti s Indrom te je uspio ukrasti Pàrijàta stablo davši ga Satyabhàmi kao veoma vrijedni ukras da bi ga ona držala u svojoj sobi. Gledaj dalje! Isti je Kêiìça, Svojom vlastitom vještinom, porazio Íiíupàlu i druge radi zaštite religije te je ukrao Rukminã, Bhãminu kćer, da bi je iza toga uzeo za zakonitu ženu; čemu onda pravilo da je grijeh uzeti ženu drugoga? Na ovaj su način sva utjelovljena bića podvrgnuta Ahamkàri i obavljaju radnje, dobre ili loše, zbunjena i obmanjena mrežom Mohe koja čovjeka uvijek vuče nizbrdo. Od Mulà Prakêiti rođeni su Brahmà Viìçu i Hari, i od Tàmasične Prakêitine Ahamkàre stvoren je ovaj cijeli svemir, pokretni i nepokretni. Iz lotosa rođeni Brahmà postaje slobodan kada se oslobodi Ahamkàre; dok nije tako, On je uposlen stvarima ovoga svijeta. Sve Jãve postaju slobodne kada se oslobode Ahamkàre; i tada njihove kuće, bogatstvo, žene, sinovi i braća nemaju nikavu moć da ih vežu; ali kada su vezane Ahamkàrom, Jãve se nalaze pod njihovom vlašću. O kralju! Ova Ahamkàra uzrok je jarmu svakoga bića; "Ja sam obavljatelj, ovaj sam rad uradio ja mojom snagom"; ili "ovo ću uraditi ja osobno," misleći ovako, utjelovljena bića padaju pod utjecaj bremena Ahamkàre. Zemljani lonac ne može biti napravljen bez zemlje; nijedna posljedica nije moguća bez uzroka; posljedično tome, Viìçu održava ovaj svemir zbog ove Ahamkàre (koju mu je nametnula Prakêiti). Ljudska se bića uvijek tope u svojim brigama i nemirima jednostavno jer su vezana od strane ove Ahamkàre; kada se ona oslobode ove Ahamkàre, njihove brige i nemiri smjesta nestaju. Moha (obmana) dolazi od Ahamkàre; svijet i njegovi užici dolaze od Mohe. Niti Moha niti ovaj svijet ne svladavaju one koji nisu pod utjecajem Ahamkàre (koji su oslobođeni od nje). Postoje tri vrste ljudi, to su Sàttvični, Ràjasični i Tàmasični ljudi; O kralju! Brahmà, Viìçu i Íiva nastali su od Ràjasičke, Sàttvične odnosno Tàmasične Ahamkàre. U ovoj trojici, uvijek se nalaze tri Ahamkàre, tako kažu Muniji koji su spoznali Stvarnu Bit. Punditi slaboga shvaćanja, zbunjeni Mayom, izjavljuju da Viìçu preuzima razne inkarnacije svojom vlastitom voljom; ali budući se vidi da ljudi čak nižih intelekta ne gaje ikakvu želju za ulaženjem u bolne i strašne maternice, kako će onda Viìçu, Držatelj diska, željeti ući u ovu maternicu? Vaiìçave kažu da je ubojica Madhua smjesta ušao u Kauíalyinu i Devakãnu maternicu, pune fekalija i šporkice, svojom vlastitom voljom. Ali moraš razmisliti kakvu sreću Madhusïdana može zadobiti napuštanjem Svojih Vaikuçîha Nebesa i ulaženjem u ovu maternicu, punu s tako mnogo briga, i gdje se kao otrovi pojavljuju stotine briga i misli da bi mučile bića! Posebno kada se vidi da ljudska bića obavljaju asketizam, Yajéa žrtvovanja i obavljaju razna dobra djela, da bi na ovaj način izbjegli ulaženje u maternice, što je veoma bolno i strašno. Kako se Bhagavàn Viìçu može nazvati neovisnim? Da je tako, On nikad ne bi pristao ulaziti u razne maternice. Zato, O kralju? Znaj da je cijeli ovaj svijet pod kontrolom Yoga Maye; Deve, ljudi, ptice, štoviše, sve od Brahme od vlasi trave pod kontrolom je Yoga Maye. Na ovaj način, Njenom Mayom oni lutaju iz maternice u maternicu kao pauk."

 Ovdje završava Prvo Poglavlje Pete Knjige o nadmoćnosti Rudre nad Viìçuom u Mahà Puràçi Írãmad Devã Bhàgavatam od Maharìi Veda Vyàse, od osamnaest tisuća stihova.

L

POGLAVLJE  II.

H1-2. Kralj reče: "O Gospode! Ti si potanko opisao slavu Mahà Maye Yogeívarã; opiši sada Njen Život i Narav; ja veoma žudim slušati o njima. Ovaj cijeli svemir, pokretni i nepokretni, stvorila je Maheívarã; ima li itko tko ne želi slušati o Njenoj Divoti!"

 Vyàsa reče: "O kralju! Ti si veoma inteligentan; sve ću ti ovo potanko opisati; ne opisivanje Njene Divote mirnim i čestitim ljudima sigurni je znak nečije duhovne nerazvijenosti. U drevna vremena, kada je Mahiìàsura postao Vladar ovoga svijeta, na ovoj je zemlji došlo do strašne bitke između snaga Deva i Dànava. O kralju! Mahiìàsura je otišao na planinu Sumeru i tamo je obavio veoma strogu i izvrsnu Tapasyu, čudesnu čak bogovima. O kralju! Meditirajući u svome srcu na svoga Iìta Devatu (božanstvo izabrano za vlastito obožavanje), prošlo je deset tisuća godina, kada je Brahmà, Djed svih Loka, bio zadovoljan s njime. Četveroglavi je Brahmà tamo došao na svome vozilu labudu, te je upitao Mahiìàsuru: "O krjeposna dušo! Traži od mene ono što želiš; ja ću ti to dati."

 8. Mahiìa je rekao: "O Gospode, Lotosooki! Ja želim postati besmrtan! Zato, O Ti, Djede Deva! Učini za mene da se ne bojim smrti."

 9-11. Brahmà reče: "O Mahiìa! Smrt mora slijediti rođenje, i rođenje mora slijediti smrt; ovo je vječni zakon prirode. Zato znaj da je sigurno da onaj koji se rodi mora i umrijeti; a kada netko umre, mora se opet roditi. O Gospode Dànava! Što više reći od toga da će čak i ove visoke planine, golemi oceani i sva bića umrijeti kada dođe vrijeme. O Vladatelju zemlje! Ti si krjepostan; stoga traži neku drugu blagodat osim ove besmrtnosti; Ja ću ti je dodijeliti."

 12-13. Mahiìa reče: "O Praoče! Dodijeli mi onda tu blagodat da nijedan Deva, Dànava i nikoje ljudsko biće muškoga roda ne bude u stanju uzrokovati moju smrt. Među ženama ne postoji nitko tko može uzrokovati moju smrt. Zato, O Lotosooki! Neka žena bude uzrok moje smrti; kako bi me žena mogla ubiti! One su preslabe da bi me ubile."

 14. Brahmà reče: "O Gospode Dànava! Tvoja će smrt sigurno nastupiti kroz ženu. O veoma sretni! Nijedan muškarac neće biti u stanju uzrokovati tvoju smrt."

  15. Vyàsa reče: "Tako mu dodijelivši ovu blagodat, Brahmà je otišao u Svoje obitavalište; gospod Dànava, veoma radostan, također se vratio u svoje boravište."

 16. Kralj reče: "O Bhagavàne! Čiji je sin bio ovaj moćni Mahiìàsura; kako je došlo do njegova rođenja? i zašto je on dobio tijelo bivola?"

 17-26. Vyàsa reče: "O kralju! Rambha i Karamba bili su dva Danuova sina; ove dvije Dànave na ovome su svijetu bili nadaleko na glasu po njihovoj nadmoći. O kralju! Oni nisu imali potomaka; stoga, željni da imaju potomke, oni su otišli na svete obale Indusa (Paécha Nada) i tamo su dugo godina obavljali strogi asketizam. Karambha se ugnjurio u vodu i tako je počeo svoju strogu Tapasyu; dok je drugi, Rambha, uzeo utočište pod sočnim Peepalovim drvetom (kojega su stalno posjećivale Yakshiçã) i tamo je počeo obožavati Vatru. Rambha se tako uposlio u obožavanju Pet Vatri; znavši za to, Indri, Íàchãnu Gospodu, to je stvorilo mnogo brige i on je, veoma zabrinut, požurio tamo. Otišavši u Paécha Nadu, Indra je preuzeo oblik krokodila, te je za noge uhvatio toga podlog Karambhu tako ga ubivši. Čuvši za smrt svoga brata, Rambha se veoma razgnjevio i želeći da ponudi svoju vlastitu glavu kao žrtvu Vatri, on je bio spreman otkinuti svoju glavu; on, bivajući gnjevan, svojom je lijevom rukom uhvatio kosu svoje glave, i svojom desnom rukom, držeći u njoj sjekiru, bio je spreman odsjeći je, kada mu je Vatra dala znanje te ga spriječila da izvrši taj čin, te mu se obratila ovako: "Ti si glup; zašto kaniš odsjeći svoju vlastitu glavu; samoubojstvo je veliki grijeh; i ne postoji sredstvo oslobođenja od toga grijeha. Zašto ti onda ideš to uraditi? Ne teži sada vlastitoj smrti; kojoj svrsi će ti to koristiti? Umjesto toga traži blagodati od mene; na taj ćeš način sebi osigurati sreću."

 27-31. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši tako ugodne Vatrine riječi, Rambha je pustio svoju kosu, te je rekao: "O Gospode Deva! Ako si ti zadovoljan, neka blagodat koju ćeš mi ti dodijeliti bude da mi se rodi sin, koji će uništiti trupe moga neprijatelja i koji će svladati tri svijeta i sebi ih podvrgnuti. Također učini da on bude nepobjediv na svaki način od strane Deva, Dànava i ljudi, da bude veoma moćan, sposoban preuzimati oblike po volji, i da bude poštovan od sviju." Vatra je odgovorila: "O veoma sretni! Ti ćeš, kao što želiš, dobiti sina; stoga odustani od nakane da počiniš samoubojstvo. O veoma sretni Rambha! S bilo kojim ženskim bićem bilo koje vrste budeš općio, od nje ćeš dobiti sina, mnogo moćnijega nego što si ti; u to nema sumnje."

 32-50. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove ugodne željene riječi Vatre, Rambha, vođa Dànava, okružen Yakìama, otišao je na lijepo mjesto, okićeno slikovitim krajobrazima; kada je jedna ljupka ženka bivola, koja je bila veoma svladana strašću, pala u oko Rambhi. Dajući njoj prednost pred ostalim ženama, on je poželio imati seksualni odnos s tom ženkom bivola. Ženka bivola rado se predala Rambhi i on je, takoreći potaknut od strane sudbine, s njom imao seksualni odnos. Ženka bivola je ostala trudna od njegova sjemena. Dànava je odveo ženku bivola, njegovu dragu ženu, u Pàtàlu (niže oblasti) radi njene zaštite. Jednom prilikom, drugi se bivol veoma razdražio, te je želio napasti ženku bivola. Dànava je bio spreman ubiti ga. Dànava je žurno došao i udario bivola radi sigurnosti svoje žene; tada ga je razdraženi bivol napao svojim rogovima. Bivol ga je pogodio tako strašno svojim oštrim rogovima da je Rambha pao u nesvijest, te je konačno umro. Videći da joj je muž bio ubijen, očajna ženka bivola brzo je pobjegla, i prepadnuta, brzo je otišla k Peepolovom drvetu, te je uzela utočište u Yakìama. Ali je bivol, veoma uzbuđen i razbješnjen, otrčao u potragu za njom, želeći s njom imati seksualni odnos. Videći jecajuću i očajnu ženku bivola u jadnome stanju, i bivola koji je išao u za njom, Yakìe su se okupili da bi je zaštitili. Tada je došlo do strašne bitke između bivola i Yakìa, da bi na kraju bivol, pogođen strijelama od strane Yakìa, pao na tlo i umro. Yakìe su veoma voljeli Rambhu; stoga su oni spalili njegovo mrtvo tijelo radi njegova pročišćenja. Ženka bivola, videći svoga muža kako leži u pogrebnoj vatri, izrazila je želju da i ona uđe u tu vatru. Yakìe su je od toga pokušali odvratiti; no ta je časna žena hitro ušla u plamteću vatru pridruživši se svome mužu. Kada je ženka bivola umrla, moćni se Mahiìa pojavio iz maternice svoje majke usred te pogrebne lomače; Rambha je također, zbog naklonosti prema svome sinu, izronio iz vatre u drugome obliku. U ovome novom obliku on je bio znan kao Raktavãja. Tako se na ovaj način rodio njegov sin kao veoma moćni Dànava koji je postao čuven po imenu Mahiìa. Starješine Dànava postavile su Mahiìu na prijestolje. O kralju! Na ovaj su se način rodili veoma moćni Raktavãja i Dànava Mahiìa, i oni su postali nesavladivi Devama, Dànavama i ljudskim bićima. O kralju! Sada sam ti potanko opisao rođenje uzvišenoga Dànave Mahiìe i njegovo zadobivanje blagodati."

 Ovdje završava Drugo Poglavlje Pete Knjige o rođenju Dànave Mahiìe u Devã Bhàgavatamu, Mahàpuràçi od 18.000 stihova sastavljenoj od strane Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  III.

H1-14. Vyàsa reče: "Veoma moćni Asura Mahiìa, zaslijepljen bahatošću uslijed dobivene blagodati, zadobio je vlast nad cijelim svijetom podvrgnuvši ga pod svoju kontrolu. On, bivajući najviša sila, počeo je vladati zemljom dobivenom snagom njegovih ruku, nad kojom je imao vrhovnu vlast, nemajući nikojega drugog kralja suparnika niti uzroka ni najmanjemu strahu. Njegov glavni zapovjednik-vođa tada je bio veoma moćni, ponosom zaslijepljeni Chikìura; a Tàmra je bio zadužen za kraljevsku blagajnu, koju je čuvalo mnoštvo vojnika. Zatim su tu bili mnogi veoma ponosni generali i to Asilomà, Viáàla, Udarka, Vàskala, Trinetra, Kàla, Bandhaka i drugi, od kojih je svaki bio zadužen za svoje vlastite trupe koje su zauzele ovu zemlju. O kralju! Moćni kraljevi koji su prethodno vladali učinjeni su podređenima Mahiìi i morali su plačati danak; a oni koji su se suprostavili i hrabro borili dolično načelu Kìattriya, bili su poraženi od strane Mahiìe. Bràhmaçi po cijeloj zemlji učinjeni su podređenima Mahiìi i njihova nuđenja u Yajéama davali su njemu. Kada je taj Mahiìàsura zadobio vrhovnu vlast nad ovim svijetom, ponosan zbog svoje blagodati, on je poželio svladati Nebesa. Tada je Mahiìa, Gospod Daitya, imajući namjeru poslati glasnika Indri, Íachãnu Gospodu, pozvao glasnika i obratio mu se ovako: "Idi, O hrabri junače! na Nebo. Budi moj glasnik i neustrašivo reci ovo Indri: "O tisućuoki! Napusti Nebesa; idi gdje hoćeš, ili služi uzvišenoga Mahiìu! On je gospod; i ako uzmeš utočište u njemu, on će te sigurno zaštititi. Zato, O Íachãn Gospode, traži Mahiìinu zaštitu. Ako, O Balusïdana! nisi voljan to uraditi, odmah uzmi Vajru; mi poznajemo tvoje snage; u davna vremena tebe su svladali naši preci. O vođo Sura! Ti si ljubavnik Ahalye; tvoja snaga je dobro poznata, bori se ili idi gdje god želiš."

15-21. Vyàsa reče: "Mahiìin glasnik je tako otišao Indri i rekao mu ono što mu je Mahiìa naredio da kaže. Čuvši glasnikove riječi, Indra se veoma rasrdio i nasmijao, te je rekao: "Ja nisam znao, O ti glupane, da si ti zaluđen ispraznošću; uskoro ću ti dati lijek za bolest tvoga gospodara. Sada ću ga ja iskorijeniti do temelja; mudre osobe ne ubijaju glasnike; zato te sada puštam. Idi i reci mu ovo: "O sine bivola! Ako se želiš boriti, ne odlaži to i dođi. O neprijatelju konjskoga roda! (Bivoli i konji uvijek su u međusobnome ratu.) Tvoja snaga meni je dobro znana; ti jedeš travu i tvoja pojava je glupa, idiotska; od tvojih ću rogova napraviti dobro gudalo. Tvoja snaga ovisi o tvojim rogovima; to ja dobro znam. Ti si vješt u udaranju tvojim rogovima; ti ništa ne znaš o ratovanju; stoga ću ja odsjeći oba tvoja roga i učiniti te nemoćnim. Zbog njih ti si veoma bahat."

 22. Vyàsa reče: "Nakon što je Indra ovo rekao, glasnik se brzo vratio svome bahatom gospodaru Mahiìi, i pozdravivši ga, rekao je:

 23- 28. "Budući da je okružen trupama Deva, Indra na tvoju snagu ne računa niti najmanje, i on sebe smatra sasvim dovoljnim. Sluga bi pred svojim gospodarem trebao govoriti istinu i ugodno; kako da ja onda pred svojim gospodarem izgovorim riječi koje je izgovorio nerazumni Indra. O gospodaru. U mome umu vlada ovo dobro poznato načelo zajedno sa znanjem da sa sam ja tvoj sluga koji ti želi dobro i koji bi trebao govoriti istinu koja bi opet trebala biti ugodna za čuti. Ako bih ja rekao samo ugodne riječi, na taj način ne bi obavio moju dužnost; u isto vrijeme, ja, koji ti iskreno želim sve dobro, ne bih trebao govoriti niti neugodne riječi. Moj gospode! Kako ja, tvoj sluga, mogu izreći okrutne, otrovu nalik riječi, koje su izašle iz ustiju neprijatelja! O gospode zemlje! Ja nikad neću moću izreći te grube riječi koje je izgovorio Indra."

  29-53. Vyàsa reče: "Čuvši glasnikove riječi pune značenja, jedač trave, Dànava Mahiìa, veoma se razljutio i zamahnuvši svojim repom iza leđa, ispustio je urin. Onda su se njegove oči užarile od gnjeva da bi zatim pozvao Dànave, te im se obratio ovako: "O Dànave! Gospod Deva je čvrsto odlučan da se bori; zato okupite vaše trupe; mi ćemo morati svladati tog đavola, vođu Sïra. Tko je taj koji smatra da se može takmičiti sa mnom. Ako bi došli stotine i tisuće ratnika kao Indra, ja se uopće ne bih bojao niti jednoga od njih; O Dànave, mi ćemo njega sasvim dokrajčiti. Njegovo junaštvo primjenjivo je samo na one koji su mirni i ravnodušni, na askete koji su smršavili i oslabili uslijed njihovih pokora; on je razvratan i jedino što zna jeste lukavštinom zavoditi žene drugih. On je pravi hulja i licemjer, zao i prigovaralo; inače zašto bi drugima postavljao prepreke, u svojoj snazi zaviseći jedino o ljepoti Apsarà ili nebeskih djeva. On je podmukao u samoj njegovoj srži; zato se on, bojeći se od samoga početka, zakleo i sklopio sporazum s plemenitim Namuchijem; kasnije, kada se našao pod pogodnim utjecajem vremena, taj je hulja prekršio svoje obećanje te ga je podmuklo ubio. Nadalje, i sam je Viìçu pravi stručnjak podmuklosti i dvoličnosti, neiscrpno vrelo preuzimanja zakletvi i jedino može pokazati svoju taštinu u čemu je stručnjak. On svojom magijskom snagom može po volji preuzeti mnoge oblike. Iz samih ovih razloga Viìçu je uzeo oblik vepra te je ubio Hiraçyàkìu; nadalje je on preuzeo izgled Čovjeka-Lava da bi ubio Hiraçya Kaíãpu. O Dànave! Ja se nikad neću predati Viìçuu, jer ja nikad neću povjerovati u riječi ili djela Viìçua i njegovih Deva. Što Viìçu ili Indra mogu meni, kada najmoćniji Rudra nije u stanju boriti se sa mnom na bojnome polju! Ja ću uskoro s lakoćom poraziti Indru, Varuçu, Yamu, Kuveru, Vatru, Sunce i Mjesec i zavladati Nebesima. Svladavši Deve, mi ćemo primati prinošenja od Yajéi i zajedno s drugim Dànavama pit ćemo Soma sok i uživati na Nebu. O Dànave! Ja sam dobio povoljnost; zašto bih se sada brinuo zbog Deva? Moja smrt također neće nastupiti od nikojega muškarca. Što mi žena može učiniti? O moji glasnici! Bez ikakva odlaganja pozovite glavne Dànave iz nižih oblasti i sa planina, i učinite ih mojim generalima. O Dànave! Ja sam mogu svladati sve Deve; ja vas uzimam da ih porazite jedino radi veličenstvena prizora naše snage. Zbog povoljnosti koju sam dobio, ja se ne bojim Deva. Ja ću ih ubiti mojim nogama i rogovima. Mene ne mogu ubiti Sure, Asure niti ljudi; zato se spremite da svladate Deve. O Dànave! Nakon svladavanja Nebesa mi ćemo biti okićeni Pàrijàta vijencima i uživat ćemo u Deva ženama u Nandana vrtu. Pit ćemo mlijeko nebeske krave (krava koja ostvaruje sve želje) i opijeni nebeskim pićima, slušat ćemo i gledat Gandharbe koji će tamo svirati, pjevati i plesati. Urvaíã, Menakà, Rambhà, Ghritàchã, Tillottamà, Pramadvarà, Mahàsenà, Miìra, Keìã, Madotkatà, Viprachitti i druge će sve vas služiti s bocama razičitih vina. Zato sada svi budite spremni da ovom povoljnom prilikom umarširate u Nebesa i da se tamo borite sa Surama. I također milostiovo pozovite toga čistog Munija Íukràchàryu, Bhriguova sina i Gurua Daitya i obožavajte ga, te mu recite da obavi žrtvene ceremonije radi sigurnosti i pobjede Dànava." O kralju! Izdavši ovakvu naredbu, opaki je Mahiìa zadovoljno otišao u svoje obitavalište.

 Ovdje završava Treće Poglavlje Pete Knjige o spremanju vojska Daitya u Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahàpuràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  IV.

HVyàsa reče: "O kralju! Nakon što su glasnici Dànava otišli, Indra, gospod Deva, Yama, Vàyu, Varuça, Kuvera i ostale Deve sazvali su skup. Indra se onda ovako obratio skupu: "O Deve! najmoćniji Mahiìa, Rambhin sin, sada je kralj Dànava; on je osobiti stručnjak u stotinama Màyà (magija), te je postao bahat zbog snage svoje blagodati. O Deve! Mahiìa mi je poslao svoga glasnika; on želi zavladati Nebom; glasnik mi je došao i rekao ovo: "O Indra! Napusti ovo tvoje Nebo i idi gdje god želiš, ili budi spreman iskazati poštovanje uzvišenome Mahiìàsuri, gospodu Dànava. Vođa Dànava nikad nije ljut na protivnike koji mu se pokore kao sluge; ako se predaš i budeš ga služio, on će ti, iz svoje milosti, davati stalnu novčanu naknadu. O Gospode Deva! Ako ti se ovo ne sviđa, tada okupi tvoje trupe i budi spreman boriti se; čim se ja vratim, gospod Dànava doći će ovdje da bi se borio s tobom." Kazavši ovo, glasnik tog zlog Dànave je otišao. Što sada da radimo? O Deve! Razmislite o tome. O Deve! Snažni protivnik ne bi smio zanemariti čak ni slaboga neprijatelja, a posebno se to ne bi smjelo dogoditi kada je on snažan, vješt i poduzetan. Naša dužnost je da uvijek uložimo naše napore, što bolje možemo, našim tijelom i umom, onoliko koliko smo to u stanju učiniti; rezultat, pobjeda ili poraz, u potpunosti ovise o sudbini. Beskorisno je pregovarati s podmuklom i nepoštenom osobom; zato mi nikad ne bi trebali pregovarati s ovom osobom; vi svi ste pošteni; taj Dànava je nepošten; zato duboko razmislite; uradite ono što je odgovarajuće. Nije uputno odmah ići boriti se kada ne poznajemo snagu našega neprijatelja; zato pošaljimo istinoljubive, poštene, nepotkupljive, snalažljive špijune, koji se lako mogu uvući u njihove redove i koji nemaju srodstava s njima niti naklonosti prema njima, da otkriju kolika je njihova snaga. Oni će saznati točne podatke o razmještaju njihovih trupa, njihovim pokretima i brojnosti; tko su njihovi generali, koliko ih je i kolika je njihova snaga; oni će ovo temeljito istražiti i brzo se vratiti. Mi ćemo prvo istražiti snagu trupa našega protivnika i zatim ćemo odlučiti da li da se borimo ili da zaštitu nađemo unutar utvrda. Mudre osobe uvijek razmisle prije nego što djeluju. Svaka radnja napravljena prenagljeno u svakom pogledu vodi u mnoštvo nevolja i sve urađeno nakon podrobnoga prosuđivanja vodi ka sreći; tako se ponašaju mudri. Sve Dànave su jedinstveni u njihovu srcu i umu; zato nije uputno na ikoji način primjeniti princip Bhede (stvaranje nesloge ili razdora). Neka naši špijuni otiđu tamo, istraže njihovu snagu, i vrate se i o svemu nas izvijeste; tada ćemo prosuditi o svemu i uraditi ono što je najbolje. Bilo koja stvar urađena suprotno razboritosti i svrsishodnosti nesumnjivo će proizvesti neželjene učinke."

 18-22. Vyàsa reče: "O kralju! Tako se savjetujući s Devama, Indra je poslao vješte špijune da istraže stvarno stanje protivnika. Špijuni su tako bez odlaganja otišli u boravište Daitya, i temeljito istraživši svaki kutak, vratili su se i izvijestili Indru o snazi Dànavinih trupa. Saznavši za njihov razmještaj, Indra se veoma iznenadio. On je smjesta zapovijedio svim Devama da budu spremni za bitku i pozvao je Svoga svećenika Brihaspatija, mudroga u davanju savjeta, te se počeo savjetovati s njim kako voditi rat s ovim nesavladivim neprijateljem, gospodom Asura. Brihaspati, najbolji i čuveni izdanak Angirà obitelji, tada se udobno smjestio.

 23-25. Indra je rekao: "O Guru Deva! O Učeni! Molim te reci što da radimo u ovom sudbonosnom trenutku? Ti si sveznajuć; danas si ti naš vodič. Demon Mahiìa je postao veoma moćan; veoma nadut; u pratnji mnoštva Dànava on sada ide boriti se s nama. Ti si stručnjak u Mantrama; pronađi lijek za nas. Íukràchàrya je otklonitelj prepreka na njihovoj strani; i nama je dobro poznato da si ti naš pouzdani čuvar."

 26. Vyàsa reče: "Čuvši ove Indrine riječi, Brihaspati, koji je uvijek spreman pomoći Devama, o svemu je dobro razmislio, te je rekao ovo:

 27-51. Brihaspati je rekao: "O Gospode Deva! O Dostojanstveni. Budi miran; budi strpljiv; kada se pojavi teškoća, čovjek ne bi smio odmah izgubiti strpljenje. O Vođo Besmrtnika. Pobjeda ili poraz potpuno su pod kontrolom sudbine; zato bi inteligentni ljudi uvijek trebali biti strpljivi. O Íatakratu! Ono što sto je neizbježno morat će se dogoditi; znajući da je to tako, čovjek bi uvijek trebao biti predan svome cilju i upotrijebiti svoje vještine. Sve je vođeno od strane Sudbine. Znajući to, Muniji svo vrijeme posvećuju sebe svojoj meditaciji i praksi Yoge radi njihova konačnog oslobođenja. Bez obzira na okolnosti trebalo bi ispoljavati vlastitu poduzetnost glede slijeđenja pravila dnevnih dužnosti; i čovjek ne bi smio jadikovati kod neuspjeha ili osjećati zadovoljstvo kod uspjeha; jer su i uspjeh i neuspjeh pod kontrolom Sudbine. Sva su utjelovljena bića pod utjecajem Daive (Sudbine); zato čak i ako se uspjeh ne postigne, iako je čovjek uposlio sve svoje vještine, nikoga se ne bi smjelo kriviti zbog toga. O Gospode Sura! Što reći o trupama, Mantrama ili savjetima, kočijama ili naoružanju, ništa od ovoga ne vodi uspjehu; jedino Daiva čovjeka čini uspješnim. Cijeli ovaj svemir pod utjecajem je Daive; iz toga razloga mi vidimo snažne osobe kako pate od boli i slabe da zadobivaju sreću; inteligente ljude da spavaju bez ikakve hrane i budale da uživaju; očajne osobe kako zadobivaju pobjedu i snažne kako trpe poraze; kakve bi brige onda trebalo gajiti po ovom pitanju. O Gospode Sura! Što god se neizbježno mora dogoditi, bilo da se radi o uspjehu ili neuspjehu, čovjek će se kretati prema tom cilju; zato čovjek unaprijed treba razmotriti da li će njegova nastojanja biti uspješna ili ne. U vremenima očaja, čovjek vidi previše očaja; i u vremenima zadovoljstva, čovjek previše ide za zadovoljstvom; stoga se čovjek ne bi smio predati svojim neprijateljima, naime zadovoljstvu i boli. Bol i patnja ne osjećaju se tako mnogo kada je čovjek strpljiv kao što je slučaj kada je on nestrpljiv; stoga čovjek mora biti strpljiv kada dođe vrijeme boli ili zadovoljstva. Zaista, veoma je teško ne predati se očaju ili sreći; zato mudre osobe pokušavaju ne dozvoliti ovim osjećanjima da se nametnu u samome početku. Čovjek bi trebao u tom trenutku misliti ovako: "Ja sam uvijek cjelovit, neuništiv, ja sam iznad Pràkritičkih kvaliteta. Tko sam ja? Što je patnja? Ja sam iznad dvadesetčetiri Tattve; kakvo zadovoljstvo ili bol se stoga mogu pojaviti u meni? Glad i žeđ Dharma su Pràçe; bol i neosjetnost Dharma su uma, starost i smrt pripadaju fizičkome tijelu. Ja sam slobodan od šest bolesti; ja sam Íiva. Žalost i obmana kvalitete su ovoga tijela; zašto da onda brinem zbog njih? Ja nisam moje tijelo niti sam Ja duša koja ga prožima. Ja sam iznad sedam preobraženja, promjena, tj. Mahata, itd., ja sam iznad ove Prakêiti, Prirode, i iznad šesnaest promjena urađenih od strane Prakêiti; stoga sam ja vječno sretan, ja sam iznad Prakêiti i njenih preobraženja, zašto bih dakle ja stalno patio od raznih boli?" O Gospode Sura! Misli o ovome i ne dozvoli da te obuzme srđba. O Íatakratu! Vezanost je korijen svekolike bijede; dok je nevezanost izvor svekolike sreće; nevezanost je zato glavno sredstvo za iskorijenje svih tvojih nevolja. O Íachãn Gospode! Ništa nije uzvišenije od unutrašnjega mira. U slučaju da ti je teško sprovoditi ovu sabranost, primijeni onda sposobnost rasuđivanja i razmisli o Sudbini, o onome što se neizbježno mora dogoditi. Gopode Sura! Ne može se dogoditi da se ne prožive posljedice već urađenih radnji. O najbolji među Surama! Upotrijebi svu svoju inteligenciju, neka ti sve Deve ispruže njihove ruke pomoći; ono što je neizbježno mora se dogoditi; zašto onda da brineš o svojoj sreći ili boli? O Kralju! Sreća se doživljava kao posljedica učinjenih dobrih djela, a bol se doživljava zbog učinjenih loših djela; mudre su osobe zato potpuno sretne kada prođe njihov period Punye (zasluga, dobrih i loših). O kralju! Prosudi i održi danas vijećanje; tada pokušaj uraditi sve što možeš. Ali ono što je neizbježno mora se dogoditi, čak i ako uložiš najviše što možeš."

 Ovdje završava Četvrto Poglavlje Pete Knjige o savjetima danim Indri u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatamu od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  V.

H1-6. Vyàsa reče: "Čuvši ovo, tisućuoki Indra opet je zapitao Brihaspatija o pripremama za rat protiv Mahiìàsure. On je rekao: "Kraljevstvo se ne postiže bez napora; niti sreća, slava ili bilo što drugo; oni koji su slabi hvale nerad; ali snažni to nikad ne rade. Znanje je ukras asketa i zadovoljstvo je ukras Bràhmaça; ali onima koji žele ugled, napor i podvizi radi uništenja vlastita neprijatelja njihovi su izvrsni ukrasi. O Muni! Ja ću ubiti ovoga Mahiìàsuru mojim junaštvom kao što sam u davna vremena ubio Vritru, Namuchija i Balàsuru. Ti si Guru Deva; stoga ste ti i moja munja moja snaga. Besmrtni Hari i Hara također će mi pomoći u ovome. O Guru! Zaštitniče moje časti i ugleda! Recitiraj sada odgovarajuće Mantre radi otklanjanja prepreka mojoj pobjedi. A ja ću se pripremiti i podići moje vlastite trupe radi ratovanja protiv toga Dànave Mahiìe."

7-13. Vyàsa reče: "Čuvši Indrine riječi, Brihaspati se nasmijao i rekao: "O Gospode Deva! Vidim da ti naginješ ratu. Ja te neću niti poticati na rat niti ću te odvračati od njega. Rezultat je neizvjestan. Može biti poraz ili može biti pobjeda. O Íachãn Gospode! Tebe se uopće ne smije kriviti u ovome predmetu, dogodit će se ono što je zapisano u Knjizi Sudbine, bilo da se radi o pobjedi ili porazu. Ja ne znam što će se dogoditi. O Dijete! Ti već znaš koliko patnje sam ja morao proživjeti kada je moja žena bila ukradena. O uništavatelju neprijatelja! Moju je ženu ukrao Mjesec koji je postao moj neprijatelj; živeći u stadiju kućevlasnika, ja sam se našao u svim vrstama jada, lišen sve sreće. O Gospode Sura! U svim ovim svjetovima ja sam na glasu kao čovjek od mudrosti i inteligencije. Gdje je bila moja inteligencija kada je Mjesec očarao moju ženu? O Gospode Sura! Po mome mišljenju, uspjeh ili neuspjeh, oboje potpuno ovise o sudbini; ipak inteligenti ljudi uvijek trebaju uložiti napor i biti poduzetni."

 14-17. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Brihaspatijeve riječi, pune mudrosti, Indra je s njim otišao Brahmi, u njemu uzeo utočište i pozdravivši ga, rekao mu: "O Praoče! Dànava okuplja veliku vojsku i želi svladati Nebesa i zavladati njima. Sve ostale Dànave su se priklonile njegovoj vojski; oni su spremni boriti se i oni su veoma moćni i vješti u vještini ratovanja. Ja se stoga veoma bojim, te sam došao tebi. Ti znaš sve; molim te pomozi mi glede ovoga."

 18-20. Brahmà reče: "Svi mi danas ćemo ići na planinu Kailàíu i sa Íankarom otići Viìçuu. Tamo će se sve Deve okupiti, održati vijećanje i razmotriti cijelu nastalu situaciju i tamo ćemo odrediti što uraditi, boriti se ili ne. Jer onaj koji se usuđuje uraditi bilo koju radnju bez uzimanja u obzir nečije snage i bez ikakva prosuđivanja, sigurno se izvrgava svome vlastitom padu."

  21-35. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ovo, Indra, s ostalim Lokàpalama i Devama, na čelu s Brahmom, otišao je na Kailàíu. Tako su oni došli Íankari, te su mu pjevali Vedske hvalospjeve. Maheívara je bio veoma zadovoljan i povevši ga sa sobom, oni su otišli u Vaikuçîhu, obitavalište Viìçua. Indra je pozdravio Viìçua, pjevao mu hvalospjeve i prenio mu vijesti. On je rekao: "Mahiìa je postao veoma bahat zbog povlastice koja mu je dana i mi se stoga veoma bojimo i stoga tražimo tvoju pomoć da nas oslobodiš od ove teškoće." Čuvši za uzrok straha, Viìçu im je rekao: "Svi mi ćemo se boriti i ubiti toga Demona." Vyàsa reče: "O kralju! Tako našavši rješenje, Brahmà, Viìçu, Hari, Indra i ostale Deve jašući na njihovim osobnim Vàhanima (sredstva prijevoza), krenuli su u borbu. Dok su se tako Brahmà, na svome vozilu Labudu, Viìçu na svojoj Garuái, Íankara na svome Biku, Indra na svome slonu Airàvati, Kàrtika na svome paunu, i Yama, bog smrti na svome Vàhanu, Bivolu, kretali s ostalim trupama Deva, na njihovom putu presrela ih je potpuno naoružana vojska Dànave Mahiìe. Tada je došlo do strašne bitke između Deva i Dànava. Strijele, sjekire, Muìale (toljage) Paraíe (pijuci), Gade (buzdovani), Pattiíe, Íïle (trozubci), Chakre (diskovi), Íakti (oružja), Tomare, Mudgare, Bhindipàle, Làngale i razna druga strašna oružja kojima su se oni borili jedni protiv drugih, pojavila su se na mjestu događaja. Mahiìin glavni zapovjednik, veoma moćni Chikìura, odapeo je pet oštrih strijela prema Indri. Uvijek spremni Indra vještih ruku, sa svojim je strijelama sasjeko sve njih, te je sa svojom Ardha Chaçára (polu-mjesec) strijelom snažno pogodio ovog Asuru. Zatim je on, pogođen ovom strijelom, na leđima njegova slona pao u nesvijest. Indra je zatim svojom Vajrom (munjom) pogodio trup slona; snažno pogođen Vajrom, slon je pobjegao među trupe Dànava. Videći ovo, gospod Dànava se veoma razljutio, te je rekao generalu Viáàli: "O junače! Ti si veoma moćan; idi i prvo ubij ovoga bahatog Indru; zatim ubij Varuçu i ostale Deve i onda se vrati nazad meni."

 36-57. Vyàsa reče: "Veoma moći Asura Viáàla, primivši ovu naredbu, jašući na veoma žestokome slonu, smjesta je došao pred Indru. Videći ga da dolazi, Vàsava je prema njemu ljutito uputio veoma strašne i najjače strijele koje su izgledale kao smrtonosne zmije. Ali demon ih je smjesta sasjekao svojim izvrsnim strijelama, smjesta uputivši prema Indri pedeset strijela, zašiljenih na kamenu. Indra ih je sve sasjekao, i bivajući razbješnjen, opet je odapeo oštre strijele, nalik zmijama, prema Dànavi, i iznova opet sasjecajući strijele neprijatelja strijelama odapetim njegovim lukom, pogodio je trup slona svojom Gadom (buzdovanom). Slon, pogođen u glavu, snažno je očajno urliknuo i veoma prestrašen krenuo je nazad, na taj način ubivajući trupe Dànava u svome trku. Videći slona da bježi s bojnoga polja, general Viáàla uspeo se na lijepu kočiju te se smjesta pojavio pred Devama da bi se borio s njima. Videći Dànavu da opet dolazi na kočiji, Indra je prema njemu odapinjao oštre strijele za strijelama koje su bile nalik otrovnim zmijama. Snažni je Dànava također i prema njemu uputio strašne strijele; onda je došlo do oštre borbe između Vàsave i Dànave. Videći da je Dànava moćan, Indrina su čula bila smetena gnjevom; onda je on svoga sina Jayantu postavo ispred i on se počeo boriti. Jayanta je čvrsto zategnuo svoj luk, i s pet je strijela svom svojom snagom u prsa pogodio bahatoga Dànavu. Tako pogođen mrežom strijela, Dànava je na kočiji pao u nesvijest; kočijaš je zatim s kočijom pobjegao s bojnoga polja. Tako nakon što je Dànava Viáàla bio onesvješćen i odveden s bojišta, Dunduviji (bubnjevi) Deva počeli su odzvanjati i čuli su se glasni uzvici "Pobjeda Devama". Deve su bile veoma radosne i pred Indrom su izgovarali hvalospjeve; Gandharbe su počele pjevati i Apsare su počele plesati. O kralju! Čuvši ovo glasno slavlje, Mahiìa se razljutio i naredio je Dànavi Tàmri, uništavatelju ponosa neprijatelja, da se ide boriti. Tàmra se tako pojavio na bojnome polju, i suočivši se s mnoštvom Deva ratnika, prema njima je počeo odapinjati strijele za strijelama. Tada se pojavio Varuça sa svojim Pàía oružjem kao i Yama, jašući na bivolu, sa svojom Daçáom (štapom). Tako je došlo do strašne bitke između Deva i Dànava i oružja, strijele, sjekire, Muìale, Íakti oružja i Paraíuìe, caklili su se na bojištu. Uzdignuvši svoju Daçáu, Yama je njome pogodio Tàmru; ali snažni Tàmra, iako snažno pogođen, nije se pomaknuo niti malo, te je ostao čvrst na svome položaju na bojištu. Na drugoj strani, Tàmra je, silovito zatežući svoj luk, odapeo mnoštvo strijela prema Indri i ostalim Devama. Deve su se razljutile, te su prema Dànavama odapeli mnoštvo božanskih strijela zašiljenih na kamenu, i učestalo su glasno uzvikivali "Čekajte, čekajte". Pogođen tim strijelama, Dànava Tàmra na tom je bojnom polju pao u nesvijest; među trupama Dànava zavladao je strah i među njima je došlo do opće panike."

 Ovdje završava Peto Poglavlje Pete Skandhe o porazu Mahiìinih trupa u Mahàpuràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  VI.

H1-8. Vyàsa reče: "O kralju! Nakon što je Daitya Tàmra bio onesvješćen, Mahiìa se veoma razljutio i uzdignuvši svoju Gadu (toljagu), došao je pred Deve, te je rekao: "O Deve! Vi ste slabi kao vrane; čekajte; ja ću vas ubiti jednim udarcem Gade." Rekavši ovo, moćni Mahiìa, nadut ponosom, videći Indru koji se pred njim nalazio na slonu, smjesta ga je pogodio u njegove ruke. Indra također nije gubio vrijeme, te je snažnim udarcem svoje munje sasjekao Dànavinu Gadu u komade, i prišao mu blizu, želeći da ga udari. Mahiìa, također, veoma ljut, uzeo je svoj sjajni mač i približio se Indri s namjerom da ga napadne tim oružjem. Onda je došlo do bitke između ovo dvoje, koja je bila zastrašujuća svim Lokama i čudesna Munijima, u kojoj su se s obje strane koristila razna oružja. Tada je demon Mahiìa upotrijebio svoju Íàmvarã Màyu, pogubnu svim svjetovima i zaprepaštujuću Munijima. Stotine i stotine moćnih bivolikih sablasti nalik Mahiìi pojavile su se na tom bojnom bolju; s oružjima u njihovim rukama svi su oni počeli uništavati trupe Deva.

 9-14. Videći ovu Dànavinu Mayu, Indra se zaprepastio te je ostao užasnut. Varuça, Kuvera, Gospod bogatstva, Yama, Vatra, Mjesec, Sunce i druge Deve, svi su oni pobjegli od straha. Zatim je Indra, okružen mrežom magije, u sebi počeo zazivati Brahmu, Viìçua i Maheíu. Čim ih je on zazvao, Brahmà, Viìçu i Maheía, jašući na svojim vlastitim vozilima, Labudu, Garuái i Biku, pojavili su se tamo s najboljim oružjima u svojim rukama radi Indrine zaštite. Videći igru te očaravajuće magije, Viìçu je snažno bacio Svoj sjajni Sudarían disk; i na taj je način učinio da je magija nestala. Videći njih troje, Stvoritelja, Zaštitnika i Uništavatelja, Dànava Mahiìa došao je tamo sa svojom Parighom (buzdovanom), želeći se boriti s njima.

 15-16. Zatim su se generali Chikìura, Ugràsya, Ugravãrya, Asilomà, Trinetra, Vàskala, Andhaka i ostali ratnici tamo pojavili da bi se borili.

 17-23. Ove ponosne Dànave, odjeveni u oklope i na svojim kočijama s lukovima u svojim rukama nagrnuli su na Deve, kao kada tigar napada junicu. Tada su te Dànave nadute od ponosa počele odapinjati strijele za strijelama; Deve su također počele raditi isto, želeći ih uništiti. General Andhaka, prišavši Hariju, velikom je snagom sve do uha zategnuo svoj luk i odapeo pet oštrih strijela otrovnih vrhova. Vàsudeva, Uništavatelj neprijatelja, sasjekao je ove strijele kada su one došle do Njega; onda je On pet strijela odapeo prema Dànavi. Zatim su se Hari i Dànava borili koristeći se raznim oružjima i strijelama, mačevima, diskovima, Muìalom, toljagama, Íakti i Paraíu oružjem. Na drugoj strani, bitka između Maheíe i Andhake trajala je pedeset dana. Tako je došlo do žestokih borbi između Vàskale i Indre, Mahiìe i Rudre, Trinetre i Yame, Mahà Hanua i Kuvere, Asilome i Varuçe.

 24-39. Dànava Mahiìa svojom je toljagom pogodio Garuáu, Harijevo vozilo; bivajući veoma utučen uslijed ovoga udarca, Garuáa je sjeo, teško dišući. Viìçu je zatim utješio moćnoga Garuáu, Vinatina sina, umirivši ga. Želeći ubiti Andhaku, Janàrdan se veoma razbjesnio, nategnuvši svoj luk, po imenu Íàrnga, napravljen od roga, te je prema njemu odapinjao strijele za strijelama. Dànava je svojim mnoštvom strijela sve te strijele sasjekao na komade. Zatim, veoma ljut, on je prema Hariju odapeo pedeset oštrih strijela. Vàsudeva je sve ove strijele učinio beskorisnima, te je s velikom žestinom prema Dànavi uputio Svoju Sudaríana Chakru s tisuću žbica. Andhaka je ovo osujetio svojim vlastitim diskom i uzviknuo je glasno s tako velikom žestinom da su se sve Deve zbunile i smele. Ovo osujećenje Viìçuove Chakre Deve je učinilo očajnim od žalosti dok je na drugoj strani Dànave razveselilo. Videći Deve tako žalosne, Viìçu je visoko u zrak podigao Svoju Kaumodakã Gadu (toljagu), te je žurno došao pred Dànavu. Hari je tada Svojom Gadom pogodio Dànavinu glavu, od čega je on pao u nesvijest na tlo. Žestoki Mahiìa, videći onesvješćenog Andhaku, glasno je urliknuo i prestrašivši Harija, došao je tamo. Videći ga tamo, Vàsudeva je Svojom tetivom luka napravio tako gromovitu buku da su se Deve veoma razveselile. Zatim je Hari uputio pljusak strijela prema Mahiìi; Mahiìa je sasjekao ove strijele dok su se one vidjele u zraku. O kralju! Tada je došlo do veoma žestoke borbe između ovo dvoje. Keíava je Svojom toljagom pogodio Dànavu u glavu. Tako pogođen, on je pao u nesvijest na tlo i među Dànavama je došlo do opće panike. No Dànava je za tren opet ustao kao da se ništa nije dogodilo. Onda je on pogodio Viìçuovu glavu svojom Parighom (buzdovan). Pogođen tim buzdovanom, Janàrdan je pao u nesvijest; videći ga onesvješćenog, Garuáa ga je smjesta odveo s bojnoga polja.

 40-55. Kada je Viìçu tako napustio bojno polje, Indra i Deve su bili veoma očajni od straha, te su počeli glasno jaukati. Čuvši jauk Deva, Íankara se veoma razbjesnio, i brzo došavši pred Mahiìu, udario ga je Svojim trozubcem (Íïla). Opaki je Mahiìa Njegovo oružje učinio neučinkovitim te je glasno urliknuo i u prsa pogodio Íankaru svojom Íakti (vrsta oružja koje se baca). Iako ranjen u prsa, Íankara nije osjećao nikakvu bol; umjesto toga, Njegove su se oči zacrvenijele od gnjeva, i On je podloga Mahiìu opet pogodio trozubcem. Dok se Íankara tako borio s Mahiìom, Hari je došao svijesti, te je opet došao na bojno polje. Videći dvije moćne vođa Deva, Mahiìa se veoma razgnjevio; on je tada preuzeo tijelo bivola i mašući svojim velikim repom tamo amo, došao je pred njih sa željom da se bori. Taj strašni Mahiìa golema tijela zavrtio je svojim rogovima i urliknuo tako duboko stvarajući buku kao onu od grmljavine oblaka da su se čak i Deve prestrašile. Sa svoja dva roga on je počeo bacati goleme planinske vrhove. Dvije moćne Deve, Hari i Hara, počeli su prema Dànavi odapinjati smrtonosne strijele za strijelama. Videći da ga ova dva Boga obasipaju strijelama, Mahiìa je svojim repom počeo bacati planine na njih. Svojim strijelama Viìçu je sasjekao ove planine na stotine komada, te je Dànavu smjesta pogodio svojom Chakrom (diskom). Pogođen Chakrom, gospod Dànava pao je u nesvijest, ali je smjesta ustao u ljudskom obliku. Srašni Dànava planini nalik, s toljagom u svojoj ruci prestrašio je Deve, te je proizveo duboke zvukove nalik grmljavini kišnih oblaka. Čuvši to, Bhagavàn Viìçu je proizveo još strašniji zvuk sa svojom Paéchajanya Íaèkhom (školjka). Čuvši taj zvuk školjke, Dànave su se prepale, dok su Êiìiji i Deve bili oduševljeni.

 Ovdje završava Šesto Poglavlje Pete Skandhe o bitki između Deva i Dànave u Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  VII.

H1-3. Vyàsa reče: "O kralju! Videći zabrinute Dànave, Mahiìa je preuzeo oblik lava i šireći svoju dugu grivu počeo je glasno urlikati, te je skočio među trupe Deva; tada, videći njegove oštre kandže, Deve su se prepale. Taj Mahiìa u obliku lava prvo je svojim kandžama tako žestoko napao Garuáu da je njegovo cijelo tijelo bilo prekriveno krvlju; onda je svojim kandžama napao Viìçuove trupe.

  4-11. Videći Dànavu, Vàsudeva Hari je u bijesu ljutito podigo Svoj disk napavši ga s njime s ciljem da ga ubije. Upravo kada je Hari Svojom Chakrom žestoko pogodio Dànavu, snažni je Dànava smjesta odbacio svoj oblik lava i preuzeo oblik bivola pogodivši Harija sa svoja dva roga. Ovako proboden u prsa rogovima Dànave, Vàsudeva se smeo, te je pobjegao što je bolje mogao otišavši tako u svoje obitavalište Vaikuçîhu. Videći Harija kako bježi, Íankara je također zaključio kako je Dànava nepobjediv, te je od straha pobjegao na Svoju planinu Kailàíu. Brahmà je također od straha pobjegao u Svoje boravište; ali snažni je Vàsava ostao strpljiv i nepokolebljiv u bitki. Uzevši svoju Íakti (oružje), Varuça je strpljivo čekao na bitku. Yama je također ostao tamo sa svojim štapom spreman da se bori. Kuvera, Gospod Yakìa, ostao je veoma uposlen u žestokoj borbi s Dànavama; uzevši Íakti, Vatra je također čekala. Sunce i Mjesec, Gospod zvijezda, su oboje ostali čvrsto odlučni da se bore s Mahiìom, gospodom Dànava.

  12-22. O kralju! U međuvremenu, trupe Dànava su se veoma razgnjevile napavši ih sa svih strana, odapinjući prema njima mnoštvo opasnih strijela koje su nalikovale zmijama. Mahiìa, gospod Dànava, u obliku bivola, po svojoj se snazi isticao kao najmoćniji od sviju. Tada su se na obje strane čuli žestoki uzvici ratnika. Tijekom žestoke borbe između Deva i Dànava čuli su se zvukovi koje su stvarali lukovi i oni od pljeskanja rukama koji su nalikovali grmljavini. Moćni je Dànava tada svojim rogovima počeo bacati vrhove planina, tako uništavajući trupe Deva. Taj razbješnjeli Mahiìa, veoma čudesan za vidjeti, u oblast Smrti neke je poslao svojim kopitama, a neke udarcima repa. Deve i Gandharve tada su se veoma prestrašili; toliko da je čak Indra smjesta pobjegao videći strašnoga Mahiìu. Kada se Indra tako povukao s bojišta, Yama, Kuvera, Varuça i svi ostali od straha su napustili bojno polje. Indra je pobjegao ostavivši svoga slona Airàvatu kao i konja Uchchaiíravu; tako je Mahiìa došao u posjed slona, konja, kao i Sunčeve nebeske krave. Dànave su smatrale da su izvojevali pobjedu, te su se vratili u svoja boravišta. Zatim su oni poželjeli, što je moguće prije, ići na Nebesa sa svim svojim trupama. U tren oka Mahiìa je otišao u Indrino boravište, iz kojega su sve prestrašene Deve pobjegle, tako zadobivši vlast nad njim. Na taj način zadobivši lijepo Indrino prijestolje, on je učino da ostale Dànave zauzmu položaje ostalih Deva.

 23-27. Boreći se tako cijelu stotinu godina, Dànava Mahiìa, nadut od ponosa, zauzeo je Indrin položaj, njegov željeni cilj. On je protjerao Deve s Nebesa; Deve, tako poražene i tlačene od Dànava, mnogo su godina lutale po pećinama brda i dolinama. O kralju! Deve su konačno bile posve iscrpljene, te su uzeli utočište kod Stvoritelja, četveroglavoga Brahme. U tom trenu, Gospod svijeta, utjelovljenje Rajasa, Začetnik Veda, sjedio je na Svome lotosovom sjedalu. Oko Njega su se nalazili Njegovi smrtni sinovi Marãchi i ostali, sa svojim obuzdanim strastima, mirna uma i iza oblasti Veda i Vedànga; tamo su se također nalazili Siddhasi, Gandharbe, Kinnare, Chàrane, Urage, i Pannage. Brahmu, Gospoda svijeta, prestrašene su Deve počele hvaliti i pjevati mu hvalospjeve.

 28-33. Deve su rekle: "O Stvoritelju! Iz lotosa rođeni! O Ti, Otklonitelju boli i teškoća ovoga svijeta! Kako to da Ti, videći da smo poraženi od strane Dànave i protjerani iz našega boravišta, nisi dirnut samilošću; što više da kažemo nego da su naše nevolje neopisive jer mi živimo u pećinama brda i po dolinama. O Stvoritelju! Sin može biti stotinu puta kriv zbog uvrede; ali da li otac, koji je bez ikakvih osjećanja pohlepe, ostavlja svoje sinove i zadaje im nevolje. Nas, koji smo posve predani Tvojim lotosovim stopalima, muče Dànave, zašto danas prema nama pokazuješ znakove ravnodušnosti! Taj opaki Dànava danas potpuno uživa u Nebesima Deva, i nasilno uzima porcije pročišćenoga maslaca koje Bràhmaçi nude (bacaju u vatru) u Yajéama (žrtvovanjima); on uživa u Pàrijàta stablu i također nebeskoj mliječnoj kravi, dragulju oceana. Što još da ti kažemo o zlodjelima Asura; O Gospode Deva! Ti si posve svjestan onoga čemu oni teže i što rade; jer Tvoje znanje je takvo da Ti znaš sve na ovome svijetu; zato, O Gospode! Mi padamo ničice pred Tvojim stopalima. Taj opaki Dànava, zle naravi i pun objesnih radnji, zadaje nam nevolje na razne načine gdje god da idemo; O Gospode Deva! Ti si jedini Zaštitnik; zato, O Gospode! Uradi ono što je dobro za nas! Ti si Ostvaritelj želja Deva. Ti si Prvi Stvoritelj svijeta, i Zaštitnik; zato ako nam Ti ne osiguraš naše dobro, kod koga bi mi još mogli nači utočište, budući da smo mi izvrgnuti tako strašnome tlačenju koje nalikuje tome kao da smo izgorjeli u velikome šumskom požaru! Postoji li itko tko je blistaviji i dobrotvorniji Vladar od Tebe, koji daje više mira?"

 34-35. Vyàsa reče: "O kralju! Sklopljenih dlanova i veoma potištenih lica, punih duboke žalosti, Deve su ovako hvalile Brahmu. Videći Deve u jadnome stanju, Praotac svih Loka ih je razveselio utješivši ih ugodnim riječima.

 36-43. Brahmà je rekao: "O Sure! Što ja da uradim? Dànava je postao krajnje bahat zbog zadobivanja blagodati; njega jedino može ubiti žena; nijedan muškarac nije u stanju svladati ga. Koje sredstvo sada primijeniti? Zato, O Sure! Idimo sada na Kailàíu, najbolju među planinama, tamo će nam se pridružiti Íankara, stručnjak u obavljanju poslova Bogova, te ćemo svi zajedno otići u Vaikuçîhu, gdje boravi Viìçu, Deva Deva. Tamo ćemo svi zajedno održati sastanak i odlučuti što je najbolje za raditi, da bi tako želje bogova bile ispunjene. Sačinivši ovakav plan, Brahmà je, jašući na Svojoj Hamsi, praćen svim Devama, otišao na Kailàíu. U isto vrijeme, Íiva je kroz Svoje unutrašnje oko saznao za dolazak Brahme i ostalih Deva te je tada izašao iz Svoga bravišta. Kada su se susreli oni su se međusobno pozdravili te su bili veoma radosni. Zatim su im se tada poklonile Deve. Sjedala su bila ponuđena Devama; i kada su Deve sjele na njihova odgovarajuća mjesta, Pàrvatãn Gospod je također sjeo na Svoje sjedalo. Íiva je Brahmu i Deve zapitao kako su te ih je zapitao za razlog njihova dolaska na Kailàíu.

 44. Íiva je rekao: "O Brahmà! Iz kojega si razloga zajedno s Indrom i ostalim Devama došao ovdje? O veoma sretni! Molim te reci mi to."

 45-47. Brahmà reče: "O Deva Deva! Dànava Mahiìa tlači sve Deve na Nebesima; oni stoga prestrašeni zajedno s Indrom bezglavo lutaju po pećinama i brdima. Mahiìa i ostale Dànave sada uzimaju udio od Yajéa; bivajući tlačeni, Lokapàle su sada došli ovdje i uzimaju utočište u Tebi. O Íambhu! Držeći stvar ozbiljnom, ja sam ih poveo sa sobom; zato, O Deva, učini ono što je razumno i čime će želje Deva biti ostvarene. O Bhïta Bhàvana (Stvoritelj svijeta)! Sve brige i odgovornosti Deva sada zapadaju Tebe."

 48. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ovo, Íankara se na kratko nasmješio, te je rođenom iz lotosa rekao ove očaravajuće riječi:

 49-55. Íankara je rekao: "O Bibhu! Ti si onaj koji je prethodno Mahiìi dao ovu blagodat; zato si Ti onaj Koji je izradio ovo zlo; Dànava je postao tako snažni junak da je zastrašio čak i sve Deve. Gdje bi sada mi mogli naći tako plemenitu ženu koja bi bila u stanju ubiti tog bahatog Dànavu? Niti Moja niti Tvoja žena ne bi trebale ići u bitku; čak i ako bi one, dobre dame, išle, kako će se one boriti? Dobra Indrina žena također nije stručnjak u vještini ratovanja; gdje naći ženu koja je u stanju ubiti tog demona, zaslijepljenog ponosom? Ja zato predlažem ovo; idimo danas Viìçuu i hvaleći ga hvalospjevima, uposlimo ga u ovome radu bogova. Viìçu je prvi među inteligentnima; zato je veoma uputno obaviti sve radnje tek nakon odgovarajućega savjetovanja s Njim. On će pomoću Svoje velike inteligencije iznaći prava sredstva i tako ostvariti naše želje."

 Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Rudrine riječi, Brahmà i ostale Deve su ih srdačno odobrili, te su rekli: "Neka bude tako" i smjesta su ustali. Tada, videći sve povoljne znakove koji su se ticali uspjeha bogova, svi su se razveselili; i vozeći se na svojim odgovarajućim vozilima, odvezli su se u Viìçuovo boravište. Povoljni mirisni vjetrovi, ugodni za osjetiti, počeli su nježno puhati, ptice su počele pjevati hvalospjeve i znaci uspjeha bili su vidljivi duž cijeloga njihovog puta. Nebo je bilo čisto i strane svijeta bile su spokojne; ukratko, duž njihova puta sve je nagoviještavalo uspjeh u njihovu poslu."

 Ovdje završava Sedmo Poglavlje o odlasku Deva na Kailàíu u Petoj Skandhi Írã Mad Devã Bhàgavatama, Mahà Puràçe od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  VIII.

H1-4. Vyàsa reče: "Ubrzo su Deve došle u Vaikuçîhu, čuvanu od strane Viìçua; čim su došli, počeli su promatrati savršenu i neopisivu ljepotu toga mjesta. Tamo su vidjeli lijepe sjajuće božanske kuće, koje su se doimale veličanstveno; pred sobom su vidjeli bazene i jezera ukrašene Kalhàra lotosovim cvijećem. Na drugim su mjestima vidjeli protječuće rijeke; labudi, ždralovi, Chakravàke i ostale ptice koje žive na vodi tamo su razdragano plivale i dražesno cvrkutale. Na drugim su mjestima nadalje vidjeli lijepe vrtove prekrasno ukrašene Champakom, Aíokom, Mandàrom, Bakulom, Àmràtakom, Tilakom, Kuruvakom, Mallikom i raznim drugim cvjetajućim stablima; tamo su se vidjele kukavice koje su očaravajuće gukale, pčele koje su nježno zujale i pauni koji su lijepo plesali.

 5-6. U središtu se nalazila zlatna Harijeva palača koja je dodirivala nebesa; prostorije, dvorišta i građevine bili su očaravajući. Oni su bili okićeni draguljima i raznim slikama. U središtu se nalazilo Božansko Sjedalo, u potpunosti napravljeno od dragulja; i na tom je mjestu sjedio Viìçu. Tamo su se nalazili Viìçuove Pàriìade ili sluge, Sunanda, Nandana i ostali. Oni su bili tako odani svome učitelju da njihova srca nisu nikad skretala prema nikojem drugom objektu; oni su mu tako predano i s potpunom pažnjom pjevali hvalospjeve.

 7-10. Tamo su plesale Apsare (nebeske nimfe) i Deve, Gandharbe i Kinnare melodično su pjevali. Oni koji vole recitiranje Veda, takvi mirni sabrani Muniji recitirali su Vedske Sukte i na taj način veoma uzdizali Viìçua. Dva ljupka vratara Jaya i Vijaya stajala su na ulazu sa zlatnim štapovima u svojim rukama; približavši se Viìçuovu gradu, Deve su čuvarima rekli: "Neka bilo tko od vas otiđe i obavijesti Viìçua da Brahmà, Rudra i cijelo mnoštvo bogova čekaju pred Njegovim vratima da bi ga vidjeli."

 11. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši njihove riječi, Vijaya je smjesta otišao Viìçuu; i pozdravivši ga, obavijesto ga je o dolasku Deva.

 12-13. Vijaya je rekao: "O Gospode! Ti uništavaš neprijatelje i bogove; zato si među njima Ti najobožovaniji. O Ramin Gospode! Cijelo mnoštvo bogova je došlo i oni čekaju pred Tvojim vratima. O Bibhu! Brahmà, Rudra, Indra, Varuça, Vatra, Yama i ostali bogovi, željni da te vide, hvale te odgovarajućim hvalospjevima."

 14-32. Vyàsa reče: "Čuvši Vijayine riječi, Viìçu, Ramin Gospod, veoma se zabrinuo, te je uskoro izašao iz svoje odaje da bi se sreo s Devama. Hari je došao do njih i videći Deve kako mrki i veoma umorni čekaju na vratima, razveselio ih je bacivši prema njima povoljne poglede pune samilosti i ljubavi. Bogovi su mu se poklonili i hvalospjevima su hvalili Jagannàtha, Devu svih Deva, neprijatelja Daitya, otkrivenoga u Vedama. Oni su rekli: "O Deva Deva! Ti si Stvoritelj, Održavatelj i Uništavatelj svjetova; Ti si ocean milosti i jedino utočište ovoga Svemira; O Gospode! Mi smo došli Tebi kao našem Velikom Utočištu; zato nas spasi od sadašnje nevolje." Tako hvaljen od bogova, Viìçu je rekao: "O Besmrtnici! Zauzmite vaša sjedišta i kažite mi kako ste svi vi? Zašto ste svi vi došli ovdje? Zašto ste tako očajni i zabrinuti? Zašto izgledate tako potišteni? Recite mi zašto ste zajedno s Brahmom i Rudrom došli ovdje?" Deve su odgovorile: "O Gospode! Asura Mahiìa je veoma okrutan i zao; on uvijek pribjegava zlim radnjama; taj veoma griješni Dànava postao je veoma bahat i stalno nas tlači. Što više reći nego da on prisvaja sebi nuđenja iz Yajéi koje obavljaju Bràhmiçi; mi smo zato užasnuti i lutamo po planinama i pećinama. O Uništavatelju Madhua! On je postao nesavladiv zbog dobivene blagodati; razmotrivši stoga ozbiljnost naše situacije, mi smo uzeli utočište u Tebi. O Kêiìça! Ti si upoznat sa svim čarolijama Màye Daitya; zato si Ti u stanju ubiti ih. Stoga si jedno Ti u stanju osoboditi nas sadašnje teškoće; zato milostivo pronađi način ostvarenja naših želja. Stvoritelj Brahmà dodijelio je demonu blagodat da ga nijedan muškarac neće moći ubiti; zato te mi pitamo gdje da nađemo ženu koja će biti u stanju u bitki ubiti tog licemjera. Zbog dobivene blagodati Mahiìa je postao veoma zao; reci, zato, tko će među Umom, Lakìmã, Íachã ili Vidyom i ostalim ženama biti u stanju ubiti ga. O Ti koji si milostiv prema vjernim obožavateljima i slugama! Ti si Zaštitnik ovoga svijeta; smisli sada način na koji će uslijediti njegova smrt i izvrši nakane bogova." Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši njihove riječi, Viìçu je, smješeći se, rekao: "Mi smo se prethodno već borili, ali tada se tog Asuru nije moglo ubiti. Zato ako bi neko lijepo žensko Božanstvo sada bilo stvoreno iz zajedničke energije i iz Íakti svih Deva, tada bi ta Žena bila u stanju lako uništiti tog demona pukom svojom snagom. To žensko Božanstvo tako nastalo iz naše zajedničke energije, bilo bi u stanju odmah uništiti tog Mahiìu, bahatoga zbog dobivene snage, iako je on vješt u stotinama Màyà (čarolija). Zato, zajedno sa svojim ženama, tražite blagodat od toga dijela koji boravi u vama u obliku Energije Vatre, da sakupljena energija tako očitovana preuzme oblik Žene. Tada ćemo joj mi ponuditi naša božanska oružja, trozubac, i td. Tada će to Božanstvo, puno energije i s oružjima u Njenim rukama, ubiti tog opakog, zlog i uobraženog demona."

 33-46. Vyàsa reče: "Kada je Viìçu, Gospod Deva, ovo rekao, iz Brahmina je lica, smjesta, sama od sebe, izašla sjajuća vatrena energija, veoma teška za shvatiti. Ta je energija izgledala crvena kao dragulji i biseri, vruća, i u isto vrijeme malo hladna, imajući lijepi oblik, i bivajući okružena auerolom svjetla. O kralju! Uzvišeni Hari i Hara, velike hrabrosti, bili su zapanjeni videći ovu Vatru, koja je isijavala iz Brahme. Zatim je iz tijela Íanakre u obilju izašla Njegova vatrena energija, veoma čudesna za vidjeti; ona je bila srebrno bijela, strašna, nepodnošljiva, i nju se niti s velikom teškoćom nije moglo gledati. Ona se proširila kao planina i izgledala je strašno kao da je bila utjelovljenje Tamo Guçe, kao druga Tamo Guça (Íiva je ujelovljenje Tamo Guçe koja uništava sve). Ona je bila veoma zapanjujuća Devama i veoma zastrašujuća Daityama. Zatim je sjajno svjetlo plave boje izašlo iz Viìçuova tijela. Svjetlo koje je izašlo iz Indrina tijela bilo je jedva podnošljivo, lijepih šarolikih boja, i sadržavalo je u sebi tri kvalitete. Na isti su način mase svjetala izašle iz Kuvere, Yame, Vatre i Varuçe. Ostale su Deve također dale svoj udio vatrenih svjetla, veoma sjajnih i božanskih. Onda su se sva ta svjetla ujedinila u Veliku Masu Vatre i Svjetla. Njihovo sjajno Božansko svjetlo sjajilo je kao druga Himàlaya planina; Viìçu i ostale Deve bili su izuzetno iznenađeni onim što su vidjeli. Dok su tako Deve nepokolebljivo gledali tu Vatru, izuzetno lijepa Žena rodila se iz toga, uzbuđujći i zadivljujući svakog. Ova Žena bila je Mahà Lakìmã, sastavljena od tri kvalitete, tri boje, lijepa, i očaravajuća svemiru. Njeno je lice bilo bijelo, oči crne, usne crvene i dlanovi ruku bili su joj bakreno-crveni. Ona je bila okićena božanskim ukrasima. Ona se pojavila s osamnaest ruku, iako ih je imala tisuće (u Njenom neispoljenom stanju). Radi uništenja Asura, Ona je tada nastala iz mase vatre.

 47-52. Janamejaya reče: "O najbolji među Munijima! O Kêiìça! Ti si veoma sretan i sveznajuć. Milostivo mi potanko opiši rođenje Njenoga tijela. O Deva! Molim te reci da li su se energije sviju ujedinili u jedno ili su ostale odvojene? Jesu li Njeno tijelo i Njeni udovi svi bili sjajni? Da li su Njeno lice, nos, oči, i td., i svi ostali dijelovi Njenoga tijela bili stvoreni iz različitih svjetla ili su ti udovi bili oblikovani kada su se različita svjetla pomiješala u jednu golemu masu? Molim te potanko mi opiši nastanak Njenoga tijela i Njenih pojedinih udova; također mi reci o udovima koji su stvoreni iz odgovarajućih dijelova svjetla Deva; također mi reci o ukrasima i oružjima koje su joj dale Deve. Ja gorim od želje da slušam o ovom iz tvojih usana lotosu nalik. O Bràhmaçe! Slušanje o Mahà Lakìmãnu životu i Njenim djelima iz tvojih lotosovih usana ješ me nije zasitilo i stoga sam željan slušati što je bilo dalje."

 53. Sïta reče: "Čuvši ove riječi kralja Janamejaye, Veda Vyàs, Satyavatãn sin, odgovorio je sljedećim riječima:

 54. On je rekao: "O najbolji među Kuruima! Ti si veoma sretan. Ja ću ti potanko, najbolje što mogu, opisati nastanak Njenoga tijela.

 55. Čak ni Brahmà, Viìçu, Maheía i Indra nisu dovoljno sposobni valjano opisati Njen oblik.

 56. Kao što sam ti već rekao Ona je nastala u trenu čim je riječ bila izgovorena, kako ja onda mogu razumjeti Devãn oblik ili lik?

 57. Ona je stalna, Ona je vječna; iako je Ona jedna, Ona ipak preuzima različite oblike radi ispunjenja nakana Deva, kada god se one nađu u ozbiljnim teškoćama.

 58-59. Kao što je glumac jedan, on ipak radi zabave gledatelja, na pozornici preuzima razne oblike, isto tako i Nirguçà Devã, iako je bez oblika, zabavljajući se, preuzima različite oblike Sàttvičkih, Ràjasičkih i Tàmasičkih kvaliteta, da bi ispunila nakane Deva.

 60. Prema prirodama radnji koje Ona obavlja i kojih je beskonačno mnogo, Njoj su dana različita imena.

 61. O kralju! Sada ću ti opisati, onoliko koliko mi to moje znanje dozvoljava, Izvrsni Oblik koji je nastao iz te mase Nebeskoga Svjetla.

 62. Njeno veličanstveno lijepo bijelo lice lotosu nalik nastalo je iz vatrene Íankarine energije.

 63. Njena lijepa crna sjajna kosa, koja se spuštala sve do koljena, stvorena je od Yamina svjetla.

 64. Njena tri oka nastala su od energije Vatre; zjenice ovih očiju bile su crne boje; srednji dijelovi bili su bijele boje i rubovi su bili crveni.

 65. Dvije Devãne obrve bile su crne i nastale su iz duha Sandhye (zore i sutoni); one su bile lijepo svijene i izgledale su kao da su pune duha, kao Kupidov luk i one su, takoreći, ispuštale osvježavajuće zrake.

 66. Iz Vàyuova (zrak) svjetla, stvorena su Njena dva uha; ona nisu bila veoma duga, niti kratka, bila su lijepa kao sjajno sjedalo (stolica za njihanje) Boga Ljubavi.

 67. Njen nos bio je oblikovan od vatre Kuvere, Gospoda bogatstva; on je izgledao kao blistavi i prekrasno očaravajući cvijet.

 68. O kralju! Njeni lijepi redovi sjajnih i divnih zubiju, koji su izgledali kao dragulji, nastali su od Dakìiçe energije; oni su izgledali kao Kunda cvjetovi.

 69. Njena donja usna bila je tamno crvena i nastala je od vatre Arune (sunčeva kočijaša); Njena lijepa gornja usna nastala je od energije Kàrtike.

 70. Njenih osamnaest ruku nastale su od Viìçuova Tejasa i Njeni crveni prsti od Tejasa Vasua.

 71. Njene grudi nastale su od energije Some i Njen srednji dio (pupak) stvoren je od Indrina duha.

  72. Bedre i noge nastale su joj od Varuçe dok su joj široke slabine nastale od Zemlje.

 73-74. O kralju! Tako, od različitih Tejasa, kojima su pridonijele Deve, nastala je ta Božanska Žena. Njeno tijelo i njegovi dijelovi bili su lijepi; Njen je oblik bio neuporedivo očaravajuć i glas je bio izuzetno zvučan i dražestan. Deve, tlačene od strane Mahiìàsure, bile su preplavljene radošću videći ovu lijepo okićenu Devã, s lijepim očima i zubima, očaravajuću u svakom pogledu.

 75. Viìçu se onda obratio Devama da dadu njihove povoljne ukrase i oružja. On je rekao: "O Deve! Svi vi dajte danas Devã vaša razna oružja, obdarena snagom, stvorena od vaših vlastitih oružja."

 Ovdje završava Osmo Poglavlje Pete Skandhe o opisu nastanka Devãna obika u Írãmad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova, od Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  IX.

H1-22. Vyàsa reče: "Čuvši Viìçuove riječi, Deve su se veoma razveselile, te su smjeta ponudili vlastita oružja, ukrase i odjeću. Kìiroda (Mliječni) Ocean radosno joj je dao lijepo napravljenu ogrlicu, svijetlu kao kristal, i par divne božanske tkanine, crvene boje, koja nikad ne stari. Viívakarmi je bilo veliko zadovoljstvo pokloniti joj božanski dragulj, koji je blistao kao stotine sunaca, da ga nosi na Njenoj kruni ili perjanici; zatim bijele naušnice, narukvice za Njen ručni zglob, narukvice za gornji dio Njene ruke, i ostale narukvice obložene raznim draguljima i anklete (grivne oko gležnja) sjajne kao dragulji, čistoga sjaja nalik suncu, obložene draguljima, lijepoga zveckanja. Arhitekt bogova, ocean intelekta, Viívakarmà, također joj je poklonio veoma lijepe ukrase za vrat, kao i za prste, obložene draguljima, koji su sjajili veličanstveno. Varuça joj je za Njenu glavu dao vijenac od lotosa koji nikad ne venu, tako ugodna mirisa da pčele stalno letu oko njih, i Vaijayantã vijenac za Njene grudi. Planina Himàlaya radosno joj je ponudila razne dragulje i lijepoga lava zlatne boje da joj bude vozilo. Lijepa Žena, nadarena svim povoljnim znacima, tada je, želeći dobrobit svima, i ukrašena božanskim ukrasima, počela izgledati uzvišeno i veličanstveno, sjedeći na Njenome nosiocu, Lavu. Viìçu je zatim od Svoje vlastite Chakre (disk) stvorio drugi disk s tisuću žbica, sposoban otkinuti glavu bilo kojega Asure, i ponudio ga Njoj. Od Svoga vlastitog Trozubca, Íankara je stvorio drugi izvrsni strašni Triíïl, sposoban ubiti demone, i ponudio ga Devã. Varuça je od svoje vlastite školjke stvorio drugu blistavu školjku i radosno je ponudio Devã. Vatra joj je ponudila Njeno oružje po imenu Íataghni koje zastrašujuće ubija demone, kao da je ono drugi bog smrti. Maruta (vjetar), vođa bogova, ponudio joj je čudesan luk i spremnicu za strijele ispunjenu strijelama. Taj luk se može zategnuti tek s velikim naporom i on proizvodi oštar zvuk. Od svoje vlastite munje Indra je stvorio drugu strašnu munju i dao je Devã; kao i lijepo zvučno zvono koje je visjelo o slonu Airàvati. Yama, Gospod Smrti, stvorio je drugi štap od svoga vlastitog žezla koji, kada dođe vrijeme, oduzima život svim bićima. Brahmà joj je radosno dao božansku Kamaçáalu, ispunjenu vodom iz Gangesa; i Varuça joj je dao oružje po imenu Pàía. O kralju! Vrijeme joj je dalo sjekiru i štit i Viívakarmà joj je dao oštru Paraíu. Kuvera, Gospod bogatstva, dao joj je zlatni pehar ispunjen vinom; i Varuça joj je ponudio lijepi božanski lotos. Viívakarmà se veoma razveselio, te joj je dao Kaumodakã Gadu, sposobnu ubiti neprijatelja bogova i na kojoj vise stotine zvona, neprobojni oklop i razna druga oružja. Božanskoj Majci Sunce je dalo svoje vlastite zrake. Videći Devã okićenu ukrasima i oružjima, Deve su je počele hvaliti i pjevati hvalospjeve toj Najpovoljnijoj Božici, Velikoj Očaravateljici tri svijeta.

23-29. Deve su rekle: "Pozdravi Íivi, Pozdravi Najpovoljnijoj; Ti si mir i hrana; mi te neprestano pozdravljamo. Pozdrav Tebi, Bhagavatã Devã; Ti si Božica Rudràçã (zastrašujuća), mi te uvijek neprestano pozdravljamo. Ti si Kàlaràtri (noć uništenja na kraju svijeta); Ti si Indràçã. Ti si Majka. Mi te neprestano pozdravljamo; Ti si uspjeh; Ti si inteligencija, Ti si rast, Ti si Vaiìçavã; pozdravi Tebi stalno iznova. Ti si unutar zemlje; ipak Zemlja te ne može dokučiti. Ti si nadalje osovina zemlje i kontroliraš stvari unutar ove zemlje; mi nudimo naše pozdrave tom Vrovnome Uzroku, Najvišoj Božici. Ti si unutar ove Màye (nerođena) i Màyà te ipak ne razumje. Ti nadalje boraviš unutar najskrovitijega dijela Màye i upravljaš tom Nerođenom, Màyom, mi neprestano pozdravljamo taj Najviši Uzrok, Veliku Upraviteljicu, Íivu (najpovoljniju). O Majko! Učini ono što je dobro za nas; naš neprijatelj nam zadaje muke, zato nas zaštiti; Tvojom vlastitom snagom svladaj i ubij toga Mahiìu. Jedino žena može svladati toga demona koji je podmukao, lukav, strašan i bahat zbog zadobivene milosti; on preuzima mnoge oblike i tlači Deve. O Ti, Koja si odana Bhaktama! Ti si jedino utočište svih bogova; Ti si Vrhovna Božica, taj nam Dànava zadaje velike nevolje i tlači nas; zato nas zaštiti; mi ti se klanjamo."

 30. Vyàsa reče: "Nakon što su je Deve ovako hvalile, Najviša Božica, Davateljica svekolike sreće, smješeći se obratila Devama sljedećim povoljnim riječima:

 31. "O Deve! Danas ću na bojnome polju svladati tog opakog Mahiìu, okrutne naravi i njegov ću život privesti kraju."

 32-48. Vyàsa reče: "Govoreći tako melodičnim glasom, Najviša Božica se nasmiješala, te je nadalje rekla: "Ovaj svijet je pun greške i obmane. Uistinu je veoma čudesno da Brahmà, Viìçu, Maheí, Indra i ostali bogovi svi drhte od straha od Dànave Mahiìe. Snaga Sudbine izvanredno je velika i strahovita; njen utjecaj ne mogu svladati niti najbolji među Devama. Vrijeme je Gospodar sreće i boli; Vrijeme je stoga Bog. Predmet čuđenja je da su čak oni koji mogu stvarati, održavati i uništiti ovaj svijet svladani i tlačeni od strane Mahiìe." Rekavši ove riječi, Devã se nasmiješila; zatim se Ona grubo smijala i smijala; izgledalo je da se čuo urnebesni smijeh. Čuvši taj veoma strašni zvuk, Dànave su se prepale. Na taj neobičan zvuk zemlja se zatresla; planine su se počele pomicati i golemi mirni oceani bili su uzburkani golemim valovima. Buka je doprla do svih strana svemira i planina Meru se zatresla. Čuvši strahovitu buku, Dànave su bile ispunjene ogromnim strahom. Deve su se veoma razveselile, te su rekle: "O Devã! Neka pobjeda bude Tvoja; spasi nas." Bahati se Mahiìa veoma razljutio čuvši ovu buku. Mahiìa, prestrašen tim zvukom, rekao je Daityama: "O Glasnici! Idite i otkrijte tko je proizveo ovaj zvuk.

 41-48. Tko je stvorio ovaj neugodni zvuk? Dovedite mi toga đavla koji je stvorio ovaj otresiti zvuk, bilo da se radi o Devã, Dànavi, ili bilo kom drugom, i ja ću ubiti tu drečuću hulju, koja se izgleda nadula od bahatosti i ispraznosti. Deve ne prave ovu buku, jer su one pobijeđene i prestrašene; niti Asure to ne rade jer su one podređene meni; tko je onda ta budala koja je to uradila? Taj je sigurno veoma slaboga shvaćanja; njegovi dani su odbrojani; ja ću ga otpremiti u kuću Smrti. Idite, istražite uzrok buci i vratite se meni; ja ću onda otići tamo i uništiti toga hulju koji je uzalud napravio ovu buku." Vyàsa reče: "Čim su glasnici čuli Mahiìine riječi, oni su otišli Devã te su vidjeli da su Njeno tijelo i njegovi pojedini dijelovi svi bili veoma lijepi; Ona je imala osamnaest ruku, cijelo Njeno tijelo bilo je posve ukrašeno raznim nakitom, na tom Njenom tijelu vidjeli su svi povoljni znaci i Ona je držala izvrsna božanska oružja. Ta lijepa povoljna Božica u ruci je držala pehar neprestano pijući vino. Opazivši ovaj Njen oblik, oni su se prepali i smjesta su pobjegli Mahiìi te su ga izvijestili o uzroku buke.

  49-54. Daitye su rekle: "O Gospode! Mi smo vidjeli jednu odraslu ženu; i me ne znamo odakle je ona došla. Ta je Devã po cijelome tijelu okićena draguljima i nakitom; Ona nije ljudsko biće niti Àsurã ali Njen je oblik izvanredan i lijep. Ta uzvišena Žena sjedi na lavu, imajući oružja u svih Njenih osamnaest ruku i gromoglasno se smije; Ona pije vino; tako da izgleda da je Ona opijena od toga vina. Sasvim je sigurno da Ona nema muža. Iz nebeskoga prostora Deve joj radosno pjevaju hvalospjeve govoreći "Neka pobjeda bude Tvoja" i "Spasi Deve". O Gospode! Mi uopće ne znamo tko je ta lijepa Žena ili čija je ona žena, zašto je došla tamo i s kojim razlogom. Osjećanja ljubavi, junaštvo, smijeh, užas i čudo svi potpuno sjaje iz Nje; mi smo zato veoma svladani aurelom koji dolazi od Nje; i nismo je mogli niti dobro vidjeti.

 55. O kralju! U skladu s tvojom naredbom mi smo se vratili čim smo vidjeli tu Ženu, čak ne obrativši joj se na ikoji način. Naredi nam sada što da radimo."

 56-58. Mahiìa reče: "O najbolji među ministrima! O junače! Pod mojom naredbom, idi tamo sa svim trupama i upotrijebite sredstva, pomirenje, i td., i dovedite mi tu ženu lijepoga lica (kao Mjeec). Ako ta Žena ne dođe čak i nakon što primijenite tri sredstva, Sàma (pomirenje), Dàna (darivanje) i Bheda (sijanje razdora među neprijateljima), tada primijenite zadnje sredstvo, Daçáu (rat), na takav način da Ona ne bude ubijena i tada mi dovedite tu lijepu ženu. Nju, crne kovrđave kose, ja ću rado učiniti mojom kraljicom - suprugom. U slučaju da srnooka dođe svojevoljno, tada ostvarite moje želje bez poticanja ikakvih neugodnih osjećanja. Ja sam očaran čuvši o Njenoj ljepoti i ugledu."

 59-67. Vyàsa reče: "Čuvši Mahiìine riječi, premijer vlade sa sobom je poveo slonove, konje i kočije, te je žurno otišao na željeno mjesto. Približivši se Devã, s dovoljne udaljenosti i na ponizan i učtiv način, premijer joj se počeo obračati melodičnim riječima. On je rekao: "O Ti prijatna govora! Tko si Ti? Što te je navelo da dođeš ovdje? O veoma povoljna! Moj je gospodar kroz mene postavio ova pitanja. Njega ne može ubiti nitko među Devama i ljudima; on je svladao sve Loke (svjetove). O ti lijepih očiju! Zbog zadobivanja blagodati od Brahme, Gospod Daitya postao je veoma moćan; i dakle postavši veoma ponosan, po volji preuzima razne oblike. On, naš Kalj-Car Mahiìa, gospod zemlje, čuvši o Tvojoj ljepoti i okićenosti, izrazio je želju da te vidi. O Ljepotice! On će uraditi sve što želiš. O Ti dragih očiju! Idi sada tom inteligentnom kralju. U slučaju da ne otiđeš, mi ćemo kralja, Tvoga posvećenika, dovesti Tebi. Naš je kralj čuo o Tvojoj ljepoti i veličanstvenosti, te ti je postao veoma pokoran. On će stoga učiniti točno ono što Ti želiš. Zato, O Ti koja imaš bedre jake i okrugle kao one od mladoga slona! Milostivo izrazi što želiš i mi ćemo brzo to uraditi."

 Ovdje završava Deveto Pogavlje Pete Knjige o tome kako su bogovi obožavali Devã i o oružjima koja su joj oni ponudili u Mahà Puràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam, od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  X.

H1-16. Vyàsa reče: "Čuvši riječi Mahiìina premijera, Mahà Màyà, ta Izvrsna Žena se nasmijala, te mu se obratila glasom, dubokim nalik onome od oblaka, ovim riječima: "O Mahiìin premijeru! Ja sam Majka bogova; moje ime je Mahà Lakìmã. Ja sam Ona koja uništava Daitye. Sve su Deve od Mene zatražile da ubijem Dànavu Mahiìu; on njih tlači i oni su lišeni njihovih primitaka od žrtvovanja u Yajéama. Zato sam danas Ja sama, bez ikakve vojske, došla ovdje da mu oduzmem život. O dobri! Ja sam zadovoljna tvojim ugodnim riječima dobrodošlice kojim si mi pokazao znakove poštovanja. Da se nisi ponašao tako, Ja bih te sigurno spalila do pepela mojim vatrenim pogledom koji spaljuje svijet na kraju Kalpe. O ministru! Tko nije zadovoljen ugodnim riječima? Idi Mahiìi i reci mu sljedeće moje riječi: "O huljo! Smjesta idi dolje u Pàtàlu (niže oblasti) ako želiš živjeti. Inače ću tebe, koji si pokvaren, ubiti na bojnome polju; ti ćeš morati ići u kuću Smrti, proboden mojim strijelama. O glupane! Znaj da je ništa više nego ljubaznost to što sam ti rekla da odmah ideš u Pàtàlu i da Deve moraju opet dobiti vlast nad Nebesima. O ti slabog intelekta! Zato se odreci vlasti nad zemljom i bez ikakva odlaganja idi u Pàtàlu, prije nego što te pogode moje strijele. O Asura! Ili ako se želiš boriti, dođi odmah s tvojim moćnim ratnicima; ja ću ih sve uništiti. O ti slaboga shvaćanja! Ja ću te ubiti u bitki, baš kako sam Yugu za Yugom ubijala nebrojene Asure tebi nalik. O vatreno stvorenje! Bolje pokaži korisnost tvojih napora u držanju oružja boreći se sa mnom na bojištu; inače će tvoja oružja biti beskorisna. O glupane! Držeći da si ranjiv samo od strane žene, ti si tlačio Deve koje zaslužuju da ih se obožava; O zlikovče! Tvome ponosu na snagu zbog zadobivene milosti od Brahme da te nijedno muško stvorenje neće biti u stanju svladati sada je kraj. Držeći uputnim udovoljiti riječima Stvoritelja, Ja sam preuzela ovu neuporedivu žensku pojavu, te sam došla ubiti te, O zlikovče! O glupane! Ako imaš iti malo želje da živiš, tada napusti ovo Nebo i idi u Pàtàlu, koja vrvi zmijama, ili bilo gdje gdje želiš."

 17-28. Čuvši ove Devãne riječi, taj je ministar, okružen trupama, odgovorio ovim razboritim riječima: "O Devã! Ti govoriš bahatim riječima svojstvenim ženi. Ti si žena; gospod Daityā je junak; kako da onda dođe do bitke između vas dvoje. Meni to izgleda nemogućim. Tvoje tijelo je nježno, ono od djevojke u cvijetu mladosti; i posebno jer si ti sama, a Mahiìa je golema tijela i moćan, bitka između vas doima se gotovo nemogućom. On ima slonove, konje, kočije, pješadiju, itd., i bezbrojne vojnike sve dobro naoružane. Zato, O ljepotice! On neće imati teškoća da te ubije kao što slon nema teškoća u gaženju Màlati cvijeća. Ako bih ja izgovorio nešto tebi neugodno, to bi narušilo osjećaj ljubavi kod tebe, zato, zbog straha da ne narušim taj osjećaj, ja ti ne mogu govoriti uvredivo. Istina je da je naš kralj neprijatelj bogova; ali on ti je postao izuzetno odan. Zato je mudro govoriti ljubazne riječi. Inače bih te ja pogodio strijelama i na taj način ubio budući da si se ti bahato hvalila i izgovorila tako grubu laž, oslanjajući sa na ništa drugo osim na snagu tvoga mladalačkog ponosa i spretnost. Moj je gospodar veoma očaran čuvši o tvojoj izuzetnoj ljepoti koju se teško može naći na ovome svijetu; zato mi stoga dolikuje da radi udovoljenja mome gospodaru govorim ugodne riječi. O Ti krupnih očiju! Ovo kraljevstvo i njegovo bogatstvo su svi tvoji; u stvari, Mahiìa će biti tvoj pokorni sluga; zato bolje odbaci svoj gnjev, koji vodi tvojoj smrti; i njeguj prijateljstvo s njim. O ti mila osmjeha! Ja padam pred tvoja stopala; bolje idi njemu i smjesta postani njegova kraljica i supruga. O lijepa ženo! Čim postaneš Mahiìina kraljica, smjesta ćeš dobiti svo bogatstvo tri svijeta i neograničenu sreću ovoga svijeta."

 29-45. Devã reče: "O ministru! Sada ću ti, prema pravilima Íàstra, reći ono što je puno dobrote i mudrosti, ne gubeći iz vida domišljatost koju si pokazao u biranju svojih riječi. Sada sam iz tvoga govora shvatila da si ti Mahiìin glavni tajnik; i zato su tvoja pririoda i inteligencija kao oni kod životinje. Kako može biti inteligentan onaj kojemu se na takvom položaju nalazi čovjek tvoje naravi? Piroda je predodredila vezu između dvije osobe sličnih naravi. O glupane! Jesi li razmislio malo unaprijed o značenju tvojih riječi kada si mi govorio o mojoj ženskoj prirodi? Iako Ja očito nisam muškarac, moja je priroda ipak ona od Najvišega Puruìe (Muškarca); Ja sam se samo pokazala u ženskom obliku. Tvoje je gospodor prethodno tražio od Brahme da bi on želio, ako je moguće, da mu smrt nastupi od strane žene. Ja zato njega smatram posve glupim kao i da on ne poznaje osjećanja koja dolikuju junaku. Jer je umrijeti od ženske ruke veoma bolno onome tko je junak; a za hermafrodita to je dobrodošlo. Pogledaj sada inteligenciju koju je pokazao tvoj gospodar pristajući na smrt od ženske ruke. Iz samoga sam toga razloga Ja, u obliku žene, došla ovdje, da ostvarim Moje nakane; zašto da se Ja onda bojim tvojih riječi koj su suprotne onima od Íàstra. Kada Sudbina nekome nije naklonjena, tada travka postaje moćna kao munja; a kada je Sudbina nekome naklonjena, tada munja postaje blaga kao svežanj pamuka. Od kakve je pomoći čak ako netko posjeduje ogromnu vojsku i obilje raznog oružja, uzimajući utočište u moćnim utvrdama? Od kakve su pomoći vojnici onome čija je smrt blizu? Kada god, u odgovarajuće vrijeme, dođe do veze između Jãve (ljudske duše) i ovoga tijela, njegova zadovoljstva, boli i smrt tada su zapisani. Znaj ovo kao sigurno, veoma sigurno, da će mu smrt doći na način kako je zapisano rukama Sudbine; nikad neće biti drugačije. Kao što su smrt Brahme i ostalih bogova unaprijed određeni, i tvoja je smrt također unaprijed određena; ne, nema potrebe navoditi druge primjere osim ovoga. Oni koji su svezani rukama smrti sigurno su budale i izuzetno slaboga rasuđivanja, ako se jednostavno oslanjaju na snagu njihova zadobivanja nekih blagodati "da nikad neće umrijeti". Zato brzo idi tvome kralju i reci mu što sam ti rekla. Ako on želi svoj život, on bi sa svojom svitom smjesta morao ići dolje u Pàtàlu; neka Indra i ostale Deve zadobiju vlast nad Nebesima i primaju njihov dio od Yajéi. Ako je on suprotnog mišljenja, neka dođe i bori se sa Mnom; na taj će način on sigurno otići u kuću Smrti. Ako on misli da su Viìçu i ostali bogovi pobjegli s bojnoga polja, on nema ništa za hvaliti se; jer čak ni tada on uopće nije pokazao svoju muškost; jer je njegova pobjeda došla samo zbog zadobivanja blagodati od Brahme."

 46-52. Vyàsa reče: "Čuvši ove Devãne riječi, Dànava je počeo misliti ovako: "Da li da se borim ili otiđem Mahiìi? Kralj se veoma zaljubio, te me je poslao ovdje da pregovaram o braku; kako bih ja onda mogao ići njemu ako ovu stvar učinim neugodnom i prekinutom usred njenog skladnog razvoja. Sada je mudro ići kralju bez borbe; sada ću stoga što je prije moguće otići kralju i izvijestiti ga o cijeloj stvari. Kralj je izuzetno inteligentan i iskusan; on će se savjetovati sa svojim ostalim iskusnim ministrima i uradit će ono što je najbolje. Zato se ovdje ne bi smio nepromišljeno boriti; jer bi pobjeda ili poraz bili jednako neprijatni mome vladaru. Bilo da ova Žena ubije mene, ili da ja ubijem Nju, kralj će biti ljut u oba slučaja. Sada ću zato ići kralju i reći mu ono što je Devã rekla; on će onda uraditi ono što on želi."

 53-66. Vyàsa reče: "Na ovaj način u sebi je razmišljao taj inteligentni ministrov sin. Otišavši, on je došao kralju, te mu se obratio ovako: "O kralju! Ta izvrsna žena, očaravajuća svijetu, lijepa Devã, sjedi na lavu s oružjima u svih Njenih osamnaest ruku. O kralju! Ja sam joj rekao: "O lijepa Ženo! Prihvati Mahiìàsuru; tada ćeš postati kraljica i supruga kralja, gospoda tri svijeta. Cijeli svoj život on će ti uvijek biti pokoran kao pokorni sluga. O Ljepotice! Ako izabereš Mahiìu za svoga muža, postat ćeš sretna među ženama i uvijek ćeš uživati u bogatstvu tri svijeta." Čuvši moje riječi, ta žena krupnih očiju, naduta od ponosa, smijala se kratko, te je rekla: "Tvoj kralj je rođen od bivola, te je najgori među životinjama; Ja ću ga žrtvovati ispred Devã radi koristi bogova. Ima li na ovome svijetu koja glupa žena koja bi izabrala Mahiìu za svoga muža? O ti glupane! Može li se žena kao Ja ikad predati životinjskim osjećanjima? Ženka bivola ima rogove; ona, bivajući uzbuđena srašću, može izabrati Mahiìu s rogovima za svoga muža i doći njemu rikajući. Ja nisam glupa niti sam kao ona da bih ga uzela za muža. O huljo! Na bojnome polju Ja ću se boriti s neprijateljima bogova i uništiti ih. Ili ako on želi živjeti, neka ide u Pàtàlu!" O kralju! U trenutku ludila, Ona je izgovorila ove osorne riječi, ja sam došao tebi, misleći kako riješiti ovu situaciju; O kralju! Na prvome mjestu ja sam se bojao da ne prekinem vašu vezu i zato se nisam borio s Njom; posebno, kako da se bez tvoje naredbe uposlim u beskorisnom uzbuđivanju? O gospode zemlje! Ta se lijepa žena odmara oslanjajući se na svoju vlastitu snagu; ja ne znam što je u maternici budućnosti, ono što je predodređeno da se dogodi, sigurno će se dogoditi. Ti si jedini odgovoran u ovoj stvari; ja ću uraditi ono što mi ti narediš. Stvar je veoma teška za odlučiti; ja ne mogu reći konačno da li je bolje boriti se ili pobjeći."

 Ovdje završava Deseto Poglavlje Pete Skandhe o glasnikovim vijestima Mahiìi, u Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  XI.

H1-3. Vyàsa reče: "Kralj Mahiìàsura, nadut od ponosa, čuo je glasnikove riječi, te je pozvao stare i iskusne misnistre i ovako im se obratio: "O ministri! Što sada da radim? Prosudite ovu situaciju i recite mi vaše konačno mišljenje. Je li ova Devã koja se pojavila pred nama stvorena od strane Deva kao Màyà Sambaràsure. Vi svi ste mudri i znate gdje primijeniti četiri sredstva za uspjeh, tj. izmirenje, darivanje ili podmićivanje, stvaranje razdora i rat; stoga mi recite koji od ova četiri sredstva da primijenim sada."

 4-7. Ministri reču: "O kralju! Čovjek bi uvijek trebao govoriti istinu i da u isto vrijeme to bude ugodno; mudri ljudi bi zatim trebali izabrati samo one riječi koje su korisne i onda ih primijeniti. O kralju! Kao što lijek, premda gorak, liječi bolest, isto tako riječi, iako mogu izgledati neugodne, vode ka povoljnim rezultatima. One koje su samo ugodne, općenito su pogubne kao i njihovi učinci. O gospode zemlje! Oni koji se pokoravaju istini i odobravaju je općenito su veoma rijetki; one koji govore istinu veoma je teško pronaći; licemjerje i ulizivanje veoma je rasprostranjeno na ovome svijetu. O kralju! Nitko u tri svijeta ne zna što će biti dobro ili što će voditi nepovoljnim rezultatima. Kako da mi onda damo konačni sud u ovoj teškoj stvari?"

 8-9. Kralj reče: "Neka svatko od vas, prema svome vlastitom shvatanju, odvojeno kaže svoje mišljenje; ja ću sve njih saslušati i osobno ih razmotriti. Pametne bi osobe trebale saslušati pojedina mišljenja drugih, i zatim bi sami trebali prosuditi što je najbolje za uraditi."

 10. Vyàsa reče: "Čuvši njegove riječi, moćni je Virïpàkìa prvi istupio i kralju je počeo govoriti ugodne riječi.

 11-16. On je rekao: "O kralju! Molim te znaj kao sigurno da je ta obična žena, naduta od taštine, izgovorila te riječi samo da te prestraši. Pothvati i hrabrost žena poznati su svima; tko će se zato bojati da čuje pogrdničke riječi žene koja hvali sebe glede predmeta ratovanja? O kralju! Ti si svojom junačkom smionošću svladao tri svijeta; ako priznaš svoju podređenost iz straha od žene, na ovome ćeš svijetu biti posramljen. Zato, O kralju! Ja ću sam ići boriti se s Chaçáikom, te ću je ubiti. Ti možeš ostati ovdje bez ikakva straha. O kralju! Uvjeri se sada o moje vještine; upravo sada ja ću s mojom vojskom ići i ubiti tu naprasitu Chaçáiku, nadutu od ponosa, ili ću je vezati zmijama i dovesti je pred tebe; onda će ta žena, videći sebe bespomoćnu, postati ti posve pokorna; u to nema sumnje."

 17-30. Vyàsa reče: "Čuvši ove Virïpàkìine riječe, Durdhara je rekao: "O kralju! Virïpàkìa je veoma inteligentan; ono što je on rekao razumno je i istinito. O kralju! Ti si inteligentan; počuj moje riječi također pune istine. Meni se čini da je ta žena lijepih zubiju požudna. Jer ta je žena punih bedara izrazila želju da te podvrgne pod svoju vlast da bi te učinila neustrašivim; ljubavnice, ponosne na njihovu ljepotu, općenito reču takve riječi kada postanu požudne. Ovo ljudi nazivaju zavođenjem. Ove podmukle riječi ljubavnica glavni su put privlačenja njima dragih osoba. Oni koji su vješti u ljubavnim radnjama ove stvari poznaju savršeno dobro. O kralju! Ta je žena rekla: "Licem u lice, na bojnome polju, probosti ću te i ubiti strijelama." Smisao je ovoga drugačiji. Mudre osobe koje su vješte u vještini pronalaženja uzroka, kažu da je prethodna rečenica puna dubokog i prenesenog značenja. Lako možeš vidjeti da lijepe žene nemaju drugih strijela osim njihovih kosih pogleda. Njihove riječi imaju skriveno značenje, i izražavajući svoje želje, one su njihovo cvijeće. O kralju! Čak ni Brahmà, Viìçu i Maheía nemaju snage da te ustrijele; kako te onda ta bespomoćna žena, koja izgleda tako požudna, može ustrijeliti? O kralju! Ta je žena rekla: "O glupane! Ja ću ubiti tvoga kralja mojim pogledom strijeli nalik." Ali glasniku je nedostajala ta sposobnost razumijevanja; tako je on, bez sumnje, razumio njene riječi na suprotan način. Kazivanje te žene "Tvoga ću gospodara leći u krevet smrti na bojnome polju" treba svatiti u smislu seksualnoga položaja u kojem je žena iznad muškarca. Njeno kazivanje "Oduzet ću vitalnost (život) tvoga gospodara" također je znakovito. Muško je sjeme poznato kao vitalnost (život). Zato prethodni iskaz treba shvatiti u tom smislu. Tu ne može biti drugoga značenja. O kralju! Izvrsne žene prikrivenim porukama pokazuju svoju ljubav prema svojim voljenima. Jedino će stručnjaci u ovim ljubavnim radnjama biti u stanju zamijetiti ove stvari. Znajući ovo, s Njom bi trebalo postupiti tako da ne dođe do prekida ljubavnih osjećanja. O kralju! Sàma (izmirenje) i Dàna (darivanje) dva su sredstva koje treba prihvatiti; ne postoji drugi način. Uz pomoć ova dva načina, ta će Žena, bilo da je ona ponosna ili ljuta, biti podvrgnuta pod tvoju kontrolu; sada ću ići i ugodnim je riječima dovesti ti je. O kralju! Od kakve je koristi da govorim previše? Ja ću ti je učiniti pokornom kao robinju."

 31-44. Vyàsa reče: "Čuvši ove Durdharine riječi, Dànava Tàmra, koji je bio veoma spretan u pronalaženju pravoga rješenja, je rekao: "O kralju! Ja ću ti reći ono što se smatra ispravnim i što je u isto vrijeme puno ugodnih ljubavnih osjećanja i puno dubokih značenja. Milostivo poslušaj! O davatelju časti! Ova inteligentna žena uopće nije požudna niti ti odana; niti se ona koristila ikakvim skrivenim porukama. O veliki junače! Uistinu je čudno da je lijepa, naočita Žena, čudnih osobina, sama i bespomoćna došla boriti se. U ova tri svijeta nikad nisam čuo niti vidio lijepu i moćnu ženu s osamanaest ruku. U svakoj od njih Ona drži moćna oružja. O kralju! Svo ovo izgleda da su nepovoljni utjecaji Vremena. O kralju! Tijekom noći imao sam zloslutne snove; i stoga sada zaključujem da su se velike opasnosti nadvile nad naše glave. Tijekom zore u snu sam vidio da je žena, koja je na sebi nosila crnu odjeću, jecala u unutrašnjem dvorištu; iz ovoga se lako može vidjeti da se približavaju neki nepovoljni događaji. O kralju! Ptice su zloslutno vrištale u svakoj kući i razni zlokobni događaji odvijali su se u svim kućama; u to vrijeme, ta te je žena, čvrsto odlučna, izazivala na borbu; meni zato izgleda da u ovome predmetu ima nešto veoma ozbiljno. O gospodaru! Ova žena nije niti ljudsko biće, niti Gandharvã, niti žena ikojeg Asure. Ovu čudesnu Màyu stvorili su bogovi samo da bi nas obmanuli. O kralju! Ni u kom slučaju ne bi trebalo pribjeći slabosti; mudro je boriti se svim sredstvima što je bolje moguće; ono što je nezbježno dogodit će se; ovo je moje mišljenje. Nitko ne može odgonetnuti radnje Deva, da li će one biti povoljne ili nepovoljne. Zato bi inteligentni ljudi trebali pažljivo procijeniti činjenice i ostati strpljivi i nepokolebljivi. O kralju! Život i smrt u rukama su Sudbine; nitko to ne može izmijeniti."

 45-51. Čuvši ovo, Mahiìàsura je rekao: "O veoma sretni Tàmra! Neka tako bude, stoga odlučno idi toj lijepoj Ženi, i svladaj je prema pravilima pravde i dovedi je meni. U slučaju da je u bitki ne možeš podvrći pod svoju kontrolu, ubije je; ali u slučaju da promijeni svoje mišljenje, onda joj iskaži poštovanje; nemoj je ubiti. O sveznajući! Ti si veliki junak i u isto vrijeme temeljito upućen u Kàma Íàstre (znanost o ljubavi); zato svladaj tu Lijepu Ženu bilo kojim načinom kojim možeš. O smioni Tàmra izuzetne vještine. Idi zato sa svojom moćnom vojskom i razmisli iznova i otkrij Njenu namjeru. Je li ona potaknuta požudom, stvarnim neprijateljskim osjećanjem ili nekim drugim razlogom? Pokušaj saznati čija je ovo Màyà? Prvo to saznaj i onda pronađi lijek; zatim se bori s Njom prema tvojoj snazi i vještini. Ne bi trebalo pokazati niti slabost niti okrutnost; prema Njoj bi se trebao odnositi u skladu s namjerama Njenog uma."

 52. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši tako kraljeve riječi, Tàmra, kao da je bio pod vlašću smrti, pozdravio je kralja Mahiìu i otišao sa svojom vojskom.

 53-66. Taj opaki Dànava na svome je putu vidio sve strašne nepovoljne znakove koji su upozoravali na Smrt, veoma se iznenadivši zbog toga, te je bio obuzet strahom. Kada je stigao na odredište ugledao je Devã Koja je sjedila na lavu i Koja je bila ukrašena svim oružjima i opremom, i sve Deve su joj pjevale hvalospjeve. Tàmra joj se zatim ponizno i učtivo poklonio te joj se obratio ugodnim riječima, prema pravilima politike izmirenja. On je rekao: "O Devã! Mahiìa, gospod Daityā, očaran je čuvši o Tvojoj ljepoti i osobinama i stoga je poželio da te oženi. O ljepotice! Ti bi trebala biti milostivo sretna zbog tog svladatelja Besmrtnika, Mahiìàsurom; O Ti nježnih udova! Prihvati ga za svoga muža i uživaj u svim prekrasnim zadovoljstvima Nandana vrta. Cilj postizanja ljudskoga rođenja, lijepoga u svakom pogledu i obitavališta blaženstva, je uživati na svaki način, u svim zadovoljstvima ljudskoga postojanja i izbjeći izvore svih nevolja. Ovo je pravilo. O Ti bedara lijepih kao onih od mladunca slona! Tvoje meke i nježne ruke lotosu nalik pogodne su samo za igru s nježnim loptama ili cvijećem; zašto onda u svojim rukama držiš oružja i strijele? Kakva je korist od držanja običnih strijela, kada imaš dvije obrve, lukovima nalik? Kakvu potrebu imaš za držanjem običnih strijela kada si ukrašena tim probadajućim pogledima, koji su tvoje strijele? Rat na ovome svijetu izuzetno je bolan; oni koji to znaju nikad se ne bi trebali boriti. Samo ona ljudska bića koja su potaknuta pohlepom bore se jedni protiv drugih. Čovjek se ne bi trebao boriti niti s cvijećem (kao oružjem), a da ne govorimo o tim zašiljenim strijelama; O Devã! Reci, tko osjeća zadovoljstvo kada je njegovo tijelo probodeno? Zato, O nježna ženo! S veseljem obožavaj Mahiìu, gospoda svijeta i predmet obožavanja Deva i Dànava. Tada će on udovoljiti svim Tvojim željama. Što više reći nego da ćeš nesumnjivo biti njegova supruga - kraljica. O Devã! Ako čovjek učini sve što može, dvojbeno je da li će on biti okrunjen uspjehom; zato prihvati ovu moju molbu; i sigurno, sva zadovoljstva bit će tvoja. O ljepotice! Ti si dobro upoznata sa svim pravilima ponašanja, zato bolje potpuno uživaj u zadovoljstvima kraljevstva mnogo godina. I ako se udaš za Mahiìu, imat ćeš lijepe sinove i ti će sinovi nadalje biti kraljevi; i uživajući u zadovoljstvima Tvoje potpuno zrele ženstvenosti, bez sumnje ćeš biti sretna u Tvojoj starosti."

 Ovdje završava Jedanaesto Poglavlje Pete Knjige o pojavljivanju Dànave Tàmre pred Devã u Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  XII.

H1. Vyàsa reče: "Čuvši Tàmrine riječi, Majka Svijeta je, kratko se smijući, dubokim glasom, nalik grmljavini oblaka, rekla:

 2-13. "O Tàmra! Idi i Reci svome gospodaru Mahiìi, koje je izgleda glup, čiji je kraj blizu, koji je postao požudan i koji je bez ikakve pameti, što je ispravno, a što neispravno. Reci mu ovo: "Ja nisam kao tvoja odrasla majka, ženka bivola, koja ima rogove, koja jede travu i ima dugi rep i veliki stomak. Ja ne želim imati Viìçua, Boga Íankaru, Brahmu, Kuveru, Varuçu i Vatru. Kako bih onda mogla izabrati životinju? Ako to uradim, među svim ću svjetovima biti predmet velikog prezira. Ja više ne želim nijednoga muža; moj Muž postoji; iako je On Gospod svega, Svjedok Svega, On ipak nije Činitelj; On je bez ikakvih želja i On je miran i spokojan. On, Íiva, bez ikakvih je Pràkritičkih osobina, bez ikakve vezanosti, On je Velika Beskrajnost, bez ikoga za osloniti se, bez ikakva utočišta, sveznajuć, sveprisutan, Veliki Svjedok, Cjelovit, i prijestolje Cjelovitosti, Povoljnosti. On je boravište sviju, sposoban uraditi sve, miran, sposoban stvoriti sve i On vidi sve. Kako da onda ostavim Njega i pokušam služiti tog glupog Mahiìu. Neka on dođe i bori se znajući da će biti poražen i da će postati vozilo Yame, Boga Smrti, ili nosač vode ljudskim bićima. No ako taj bezbožni otpadnik želi živjeti, neka smjesta sa svojim drugovima demonima otiđe u Pàtàlu; inače ću ga ubiti u bitki. Vidi! Udruživanje sličnih kvaliteta vodi ka sreći; ali ako iz neznanja dođe do spoja između stvari potpuno različitih u njihovoj prirodi, to smjesta postaje uzrok boli i nevolja. Ti si posve neuk kada tražiš od mene da obožavam tvoga gospodara; zar ti ne vidiš mene obdarenu izuzetnom ljepotom? A tko je tvoj Mahiìa? Bivol s rogovima; kako je onda moguća veza između nas dvoje? Bolje bježi ili se bori ako želiš. Ja ću ubiti tebe i tvoje prijatelje, a ako napustiš oblast Neba i odrekneš se primitaka od Yajéi, bit ćeš sretan."

 14-30. Vyàsa reče: "O kralju! Rekavši ovo, Devã je viknula i zatutnjila tako glasno da se to činilo stranim, te je to užasnulo Dànave kojima je to izgledalo kao veliko nestajanje svemira na kraju Kalpe. Zemlja i planine su se zatresli; žene Dànava imale su pobačaje od te srašne buke. Čuvši taj zvuk, Tàmra se prestrašio; njegov um je postao nesiguran i on je smjesta pobjegao Mahiìi. O kralju! Dànave prisutne u gradu ostale su bez sluha; oni su pobjegli te su se zabrinuli i upili u misao odakle i kako je ovaj zvuk došao. Lav je također, razjaren i uzdižući svoju grivu, urlikao tako glasno da su se Daitye veoma prestrašile. Mahiìa se također zbunio videći da se Tàmra vratio; on je zatim održao vjećanje sa svojim ministrima o tome što bi sljedeće trebalo uraditi? Mahiìàsura je rekao: "O najbolji među Dànavama! Da li da se sada sklonimo unutar utvrda? Ili da iziđemo i borimo se ? Ili bi za nas bilo bolje da pobjegnemo? Vi svi ste inteligentni i učeni u Íàstrama i nesavladivi od strane vaših neprijatelja; zato bi se vi svi u najvećoj tajnosti trebali posavjetovati o ovome predmetu radi uspjeha u sadašnjem trenutku. Temelj kraljevstva leži u vijećanju na tajnome mjestu (vladi) i Državničkoj vještini (mudrosti); ako se ovo vijećanje održava van dometa javnosti, tada će kraljevstvo ostati cjelovito; zato se kao dužnost nameće držanje plana među dobrim i čestitim ministirma u najstrožem povjerenju. Ako plan procuri vani, onda uništenje slijedi i kralju i kraljevstvu; zato oni koji žele doborbit, plan trebaju čuvati u tajnosti. O ministri! Izjavite sada, nakon odgovarajuće rasprave, uzimajući u obzir vrijeme i mjesto, koji je slijed najbolje prihvatiti, što bi bilo najkorisnije i puno razboritosti i opravdanosti. Prvo pronađite uzrok zašto je ova moćna Žena, koju su stvorile Deve, sama i bespomoćna došla ovdje? Ta nas žena izaziva na borbu. Koje veće čudo može biti od ovoga? Tko u tri svijeta može reći kakav će biti ishod, dobar ili loš? Pobjeda ne dolazi mnogim osobama niti poraz dolazi jednome pojedincu; stoga pobjeda ili poraz leže u rukama Sreće i Sudbine. Oni koji zagovaraju politiku, državničku vještinu, oni kažu: "Što je Sudbina? Ima li itko tko je vidio Sudbinu? (Adriìîa) Nitko nije vidio Njen oblik. Moglo bi se raspravljati o tome da li takva stvar kao što je Sudbina uopće postoji; koji su dokazi za takvo postojanje?" Jedino slabe osobe drže Sudbinu njihovom jedinom nadom; dok su na drugoj strani poduzetne osobe koje su u stanju svoje ciljeve ostvariti svojim vlastitim naporima. Zato su pojmovi napor i energija riječi junaka, a Sudbina je pojam kukavica. Vi bi danas ove predmete trebali potpuno i inteligentno razmotriti i odlučiti što da uradimo."

 31-39. Vyàsa reče: "Čuvši tako kralja, čuveni je Viáàlàkìa, sklopljenih dlanova, rekao ovo: "O kralju! Prvo bi konačno trebalo saznati čija je ta žena, krupnih očiju, supruga? Odakle je i s kojim ciljem došla ovdje; onda bi tek trebalo odlučiti što uraditi. Meni izgleda da su Deve, znajući da će tvoja smrt nastupiti od ruku žene, veoma pažljivo od njihovih energija stvorile ovu lotosooku ženu. I one u nebeskome prostoru čekaju da vide bitku. U pravodobno vrijeme, oni će nesumnjivo pomoći ovoj ženi. Kada rat počme, Viìçu i ostale Deve postavit će ovu ženu na čelo i ubiti nas sve. Dok će ova Devã ubiti tebe. Ovo je njihova najveća želja. O kralju! Ja sam ovo prethodno saznao; ali što će biti stvarni ishod, ne mogu reći. Također ne mogu reći je li za tebe uputno sada se boriti; zato bi bilo bolje ako sam dobro razmisliš o ovoj stvari bogova i djeluješ prema svome zaključku. Dužnost nas, tvojih slugu, je da u svakome trenutku budemo spremni žrtvovati naše živote radi zaštite tvog ugleda; i uživati s tobom kada god ti uživaš. Ali, O kralju! O ovome je uputno oprezno razmisliti jer vidimo da ova žena, iako sama, izaziva na borbu nas koji imamo mnogo naoružanih vojnika."

 40-44. Durmukha je rekao: "O kralju! Ja sigurno znam da mi nećemo pobijediti u ovoj bitki; no mi ipak ne bi trebali okrenuti naša leđa; ovo bi nas izložilo pravoj sramoti. Čak i u našemu boju s Indrom i ostalim Devama mi nismo učinili ništa krivo i sramotno; može li onda itko od nas pobjeći kada se suočimo s bespomoćnom ženom? Zato se moramo boriti; to je nedvojbeno; neka se dogodi što se ima dogoditi. Ono što je neizbježno, mora se dogoditi. Ovako misleći, ima li potrebe brinuti o ishodu.  Ako poginemo u bitki, zadobit ćemo ugled i slavu; ako pobijedimo, zadobit ćemo sreću. Uzimajući u obzir oba slučaja, danas se moramo boriti. Kada dugovječnosti isteče rok, smrt je neizbježna; naš će ugled biti uništen ako pobjegnemo; zato ne bi trebali beskorisno gubiti naše vrijeme izražavajući uzaludno žaljenje za životom ili smrću".

 45-51. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši tako Durmakhine riječi, Vàskala, rječiti govornik, sklopljenih se dlanova i pognutom glavom ovako obratio kralju: "O kralju! Ti ne trebaš biti tjeskoban zbog ovoga neugodnog događaja; ja sam ubit ću tu Chaçáiku, raskalašenih očiju. O najbolji među kraljevima! Kada je netko uvijek spreman i poduzetan znak je da je on nepokolebljiv u svome junaštvu; prihvatiti neprijatelja kao strašnoga suprotno je prethodnoj tvrdnji; zato bi mi morali ispoljiti našu smionost. O kralju! Zato ću ja potpuno odbaciti strah i žestoko se boriti; ja ću na bojnome polju, bez sumnje, poslati Chaçáiku u obitavalište Smrti. Ja se ne bojim Yame, Indre, Kuvere, Vàyua, Agnija, Viìçua, Íankare, Mjeseca niti Sunca; ja se ne bojim nikog od njih; kakav strah onda da imam od te drske žene, koja od nikoga nema podršku. Ja ću je ubiti ovim strijelama, zašiljenim na kamenu. Danas možeš vidjeti vještinu mojih ruku i uživati u miru; stoga nećeš naknadno morati ići u bitku boriti se s njom".

 52-65. Vyàsa reče: "O kralju! Nakon što je bahati Vàskala ovo rekao gospodu Mahiìi, Durdhara se poklonio svome gospodu i rekao mu: "O gospode zemlje! O kralju! Ja mislim da su Sure stvorile ovu Màyu ženu samo da bi te zaplašili; zato nemoj nasjesti ovoj prevari. O kralju! Slušaj sada o radnjama ministara. Na ovome svijetu postoje tri vrste ministara: (1) Sàttvični: (2) Ràjasični i (3) Tàmasični. Oni ministri u kojima je Sattva kvaliteta premoćna obavljaju dužnosti njihova gospodara prema vlastitoj snazi. Sàttvični Mantriji (ministri) su dobro učeni u njihovim Mantra Íàstrama (politika i državna vještina), krjeposni su i bistri u svojim mislima, oni nikad ne nanose štetu svome kralju i oni ispunjavaju svoje vlastite dužnosti. Ràjasični Mantriji su od više vrsta; oni uvijek idu za vlastitim interesima; katkada, kada to žele, oni obavljaju državničke dužnosti. Tàmasični Mantriji uvijek se povode za svojim osobnim interesima zbog njihove pohlepne prirode; oni idu za svojim ciljevima na račun interesa kralja. Tàmasički Mantriji su oni koji padaju pod utjecaj mita od strane neprijatelja, i koji u svojim srcima više ne mare za svoje gospodare, te koji izdaju tajne svojih gospodara dok borave u njihovim domovima. Oni uvijek savjetuju politiku popuštanja; i kada dođe vrijeme ratu, oni uvijek plaše svoje gospodare. Zato, O kralju! Nikad ne vjeruj ministrima; ako to budeš radio, oni će te uvijek ometati u tvojim radnjama i savjetovanjima; kakvu štetu, kada im se vjeruje, nisu u stanju učiniti oni ministri koji su podmukli, pohlepni, skloni prevarama, koji su bez ikakve sposobnosti rasuđivanja i koji se uvijek odaju pokvarenim radnjama! Zato, O kralju! Ja ću sam ići u bitku i služiti tvome cilju; uopće ne moraš brinuti oko ove stvari. Ja ću uskoro pred tebe dovesti tu pokvarenu ženu; mojom vlastitom snagom i vještinom obavit ću ovaj posao za tebe. Ne uzrujavaj se; i vidi moju snagu, silu i smionost."

 Ovde završava Dvanaesto Poglavlje Pete Knjige o Mahiìàsurinu održavanju vijećanja u Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova, od Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  XIII.

H1-6. Vyàsa reče: O kralju! Dvije moćne Dànave Vàskala i Durmakha, vrlo vješti u vještini ratovanja, umišljeni u svoje junaštvo, otišli su boriti se. Dvije su bahate Dànave otišle na bojno polje i počeli se obračati Devã glasom dubokim kao grmljavina oblaka. Oni su rekli: "O lijepa Devã! Bolje izaberi i obožavaj gospoda Daitya, tog uzvišenog Mahiìàsuru koji je svladao sve Deve. Sa svim povoljnim znacima i ukrašen lijepim nakitom, on će u ljudskom obliku nasamo doći pred tebe. O ti milovidnog osmjeha! Bolje usmjeri svoju najvišu ljubav prema tom sjajnom Mahiìàsuri i dobit ćeš sva zadovoljstva tri svijeta. O ti ugodna govora! Ukratko, ako ga izabereš za svoga muža, bit ćeš vladarica onih neusporedivih svjetovnih sreća za kojima žene uvijek teže."

 7-13. Čuvši riječi Vàskale i Durmakhe, Devã je rekla: "O glupani! Mislite li vi da sam ja svladana požudom, da ne posjedujem snagu i inteligenciju da ću kao muža obožavati toga licemjera Mahiìu? Gledajte! Žene iz uglednih obitelji za muževe izabiru one muškarce koji su im ravni što se tiče ugleda, osobina, sposobnosti i ponašanja ili one koji su izuzetni po ljepoti, spretnosti, inteligenciji i ostalim sposobnostima. Kako onda može Devã postati požudna i obožavati najgoru od svih životinja, životinju Mahiìu? O dvije Asure! Smjesta idite vašem kralju Mahiìi čije tijelo nalikuje slonu i koji ima par rogova i recite mu ovo: "Idi ili u Pàtàlu (niže oblasti) ili dođi i bori se sa Mnom; Gospod Deva će bez sumnje biti sretan ako dođe do rata. O glupane! Moj se dolazak ovdje ne može pokazati uzaludnim; Ja ću te lako ubiti i onda otići; znajući ovo, uradi što želiš. O životinjo! Bez svladavanja Mene, utočište nećeš dobiti niti na nebu, zemlji ili u pećinama planina."

14-25. Vyàsa reče: "Čuvši ovo, dvije moćne Daitye, čije su oči plamtjele od bijesa, čvrsto su odlučili da se bore, te su u svoje ruke uzeli lukove i strijele. O potomče Kurua! Devã je tada napravila strašnu buku i tamo ostala bez straha. Dvije su Dànave tada prema Njoj počele odapinjati strašne strijele. Radi pobjede Deva, Devã je također prema njima počela odapinjati strijele za strijelama, stvarajući ugodan zvuk. Prvi je bez odlaganja naprijed istupio Vàskala; Durmukha je ostao po strani samo kao svjedok. Onda je došlo do strašne bitke između Devã i Vàskale; strijele, mačevi i oružja sjajili su se u zraku užasavajući one slaboga shvaćanja. Onda je Majka Svemira, videći sve uzbuđenijeg Vàskalu, prema njemu odapela pet strijela zašiljenih na kamenu. Dànava ih je sve sasjekao, te je prema Njoj, Koja je sjedila na lavu, odapeo sedam strijela. Devã je sasjekla sve Dànavine strijele, te je prema tom licemjeru uputila zašiljene strijele počevši se duboko smijati. Ona je onda ponovno Svojom Ardhachaçára strijelom sasjekla njegove stijele; Vàskala je zatim u ruke uzeo buzdovan ne bi li je njime ubio. Videći tog drskog Dànavu s buzdovanom u rukama, Chaçáikà Devã ga je oborila na tlo Svojim vlastitim buzdovanom. Veoma moćni Vàskala je pao na tlo ali je brzo opet ustao pokušavši svojim buzdovanom udariti Devã. Videći da je ponovno napada, Devã se razljutila, te ga je probola Svojim trozubcem; tako proboden, Vàskala je pao na tlo i umro.

 26-38. Nakon što je Vàskala tako pao na tlo i umro, vojnici opakoga demona bili su natjerani u bijeg; dok je to na drugoj strani obradovalo Deve koje su opetovano uzvikivale "Pobjeda Devã". Nakon što je ovaj Daitya bio poražen, Durmukha je, s gnjevom i praćen jačom vojskom, istupio naprijed na tom bojnom polju. Stojeći na kočiji, obučen u oklop koji je prekrivao cijelo njegovo tijelo, Durmukha je s lukovima i strijelama u svojim rukama došao pred Devã, cijelo vrijeme uzvikujući "Čekaj, čekaj, O ti slaba ženo!". Devã je tada puhnula u Svoju školjku i stvorila zvukove zatežući Svoj luk da bi razbijesnila Dànave. Asure su zatim počele odapinjati oštre strijele za strijelama koje su bile kao otrovne zmije. Mahàmàyà je Svojim vlastitim strijelama sasjekla strijele Svoga neprijatelja, te je počela glasno vikati. Bitka u kojoj su obe strane koristile strijele, Íakti oružja, buzdovane, Muìale i Tomare, žestoko je bjesnjela. Na tom je bojnome polju krv počela teći u bujicama kao rijeka i na obalama te rijeke vidjele su se otkinute glave mrtvih tijela koje su izgledale kao šuplje ljušture tikvi, kao da su ih tamo držale sluge boga smrti, radi njihova plivanja. Bojno polje je postalo zastrašujuće i neprohodno; na nekim su mjestima ležala mrtva tijela; vukovi su se hranili njihovim mesom; na drugim su se mjestima vidjeli šakali, psi, čaplje, vrane, lešinari, orlovi i ostale proždrljive ptice i životinje i strijele željezom zašiljenih vrhova, jeduću mrtva tijela tih zih demona. Zbog dodira s tim leševima, u zraku se počeo osjećati neugodan miris; čuli su se zvukovi raznih proždrljivih ptica i životinja koji su cijepali srce. Onda se zli Durmukha, kao da je bio nadahnut od boga Smrti, počeo gnjevno i drsko obraćati Devã, sa svojom desnom rukom uzdignutom pred Njom. On je rekao: "Tvoj mozak se izopaćio; smjesta bježi odavde ili ću te poslati u smrt, ili bolje prihvati ponosnoga Mahiìu, gospoda Daitya, za svoga muža".

39-50. Devã reče: "O nitkove! Ja vidim tvoju smrt koja će nastupiti samog ovog dana; stoga ti bjesniš kao luđak. Danas ću te ubiti kao što sam ubila i Vàskalu. O glupane! Bolje bježi; ili ako više voliš smrt, sačekaj, prvo ću ubiti tebe; zatim toga glupog Mahiìu, sina ženke bivola." Čuvši ovo, kao da je bio potaknut od strane Smrti, Durmukha je prema Devã uputio strašne strijele; Devã je smjesta sasjekla sve njegove strijele, i veoma gnjevna, probola je Dànavu oštrim strijelama kao što je prethodno Indra proboo Vritràsuru. Bitka je tada postala veoma strašna. O kralju! Slabe su se osobe veoma prepale dok su se jake osobe veoma uzbudile. Sa Svojih pet strijela Devã je smjesta sasjekla Asurin luk i skršila njegovu kočiju. Videći da mu je kočija razbijena, snažni Durmukha je nogama stojeći na tlu napao Devã svojim buzdovanom, voma teškim za svladati ga. On je njime velikom snagom udario lava u glavu; no iako tako snažno udaren, to nije poljuljalo lava. Videći demona koji je tako stajao pred Njom, Božica Ambikà je odsjekla njegovu glavu Svojom oštrom sjekirom. Kada mu je glava bila odsjećena, Durmukha je pao mrtav na bojnome polju. Vođa besmrtnika tada je glasno uzviknuo "Pobjeda Devã". Kada je Durmukha bio ubijen, Besmrtnici iz svemirskoga prostora počeli su pjevati hvalospjeve Devã, obasipali su je cvijećem, te su glasno uzvikivali "Pobjeda Devã". Êiìiji, Siddhasi, Gandharbe, Vidyàdhare i Kinnare su svi bili veoma sretni što vide demone ubijene na bojnome polju.

 Ovdje završava Trinaesto Poglavlje Pete Knjige o pogibelji Vàskale i Durmukhe u Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  XIV.

H1-4. Vyàsa reče: "Saznavši za srmt Durmukhe, Mahiìa je bio potpuno preplavljen gnjevom, te je počeo opetovano govoriti Dànavama"O! Što je ovo? Što je ovo? Jao! Ta je nježna žena u bitki ubila dva junaka, Durmukhu i Vàskalu! Jao! Kako su čudesni potezi Daive (Sudbine). Dvije moćne Dànave su ubijene; što nadalje da radimo? Svi prosudite i recite šo je uputno uraditi u ovome presudnom trenutku?"

 5-23. Vyàsa reče: "Nakon što je snažni Mahiìa rekao ovo, njegov general Chikìura, veliki ratnik, rekao je: "O kralju! Zašto si tako zabrinut oko oduzimanja života nježne žene? Ja ću je ubiti." Rekavši to, on je na svojoj kočiji i praćen svojom vojskom, otišao u bitku. Snažni Tàmra mu se pridružio kao njegov sluga; nebo i sve strane svijeta odzvanjali su galamom njihove goleme vojske. Povoljna Devã Bhagavatã vidjela ih je pred sobom, te je Svojom školjkom, tetivom Svoga luka i Svojim velikim zvonom proizvela izuzetno čudesan zvuk. Čuvši to, Asure su zadrhtale od straha i počele bježati, među sobom govoreći: "Što je ovo?" Videći ih da bježe, Chikìuràkìa im je ljutito rekao: "O Dànave! Kakav vas je strah svladao? Danas ću ja u bitki mojim strijelama ubiti ovu nadutu ženu; zato svi odbacite vaš strah i budite čvrsti u bitki." Rekavši ovo, Vođa Dànava, Chikìura, neustrašivo je, praćen svojom vojskom, došao pred Devã s lukovima i strijelama u rukama, te je ljutito rekao ove riječi: "O Ti krupnih i širokih očiju! Zašto se dereš da bi zaplašila slabe osobe! O Ti nježnih udova! Ja sam sve čuo o tvojim podvizima ali te se niti malo ne bojim. O ti lijepih očiju! Sramotno je, ili bolje rečeno griješno, ubiti ženu; znajući ovo, ovo moje srce želi prijeći preko ove radnje (ne želi to uraditi, ako bih ispunio svoj cilj bez toga). O ljepotice! Žene se bore svojim kosim pogledima i kretnjama ljubavnoga žara; ja nikad nisam čuo za ženu kao šo si ti koja se ide boriti rukama i oružjima. Čak i nježno cvijeće, Màlati, i td., uzrokuje bol na tijelima lijepih žena kakva si ti; zato nije uputno boriti se s tobom niti s cvijećem; što reći o oštrim strijelama! Fuj na one koji provode svoje živote prema Kìattriya Dharmi! O! Tko može hvaliti tu Dharmu koja dozvoljava da ovo nama drago tijelo bude probodeno oštrim strijelama? Ovome dragom tijelu udovoljava se ugodnom hranom, mazanjem ulja po njemu, mirisanjem mirisa lijepih cvijetova. Treba li ga onda čovjek izvrgnuti uništenju putem neprijateljskih strijela? Ljudi se izvrgavaju tome da im tijela budu probodena strijelama i zatim postaju bogati. Nadalje, je li moguće za to bogatstvo da kasnije pruži zadovoljstvo kada je uzrokovalo takve boli na početku? Čak i ako je to tako, fuj na to bogatstvo! O ljepotice! Izgleda da ti nisi inteligentna; zašto se želiš boriti umjesto da uživaš u seksualnim zadovoljstvima? O ljepotice! Kakve si vrednote našla u bitki da si izabrala nju? U bitki se ljudi bore sjekirama, kopljima, toljagama, oštrim strijelama i ostalim oružjima međuosbno se ubijajući i ranjavajući, a šakali se hrane mrtvim tijelima; kakve si stoga vrednote pronašla u ovome? Ovo hvale jedino lukavi pjesnici; oni kažu da oni koji umru u bitki idu na nebo! O ljepotice! Ove izjave su bez sumnje ništa više nego čista ulagivanja. Zato, O izvrsna Ženo! Idi bilo gdje gdje želiš; ili prihvati kralja Mahiìu, mučitelja Deva, za svoga muža."

 24-30. Vyàsa reče: "O kralju! Nakon što je Dànava Chikìura ovo rekao, Božanska Majka mu se obratila ovako: "O glupane! Zašto izgovaraš patvorene besmislene riječi, kao čovjek koji samo lupeta uprazno? Ti ne znaš ništa o politici, etici, metafizici; ti služiš idiota i glupana; stoga si i ti prvorazredni idiot; ti ne znaš što su kraljevske dužnosti; i stoga govoriš gluposti preda Mnom. Ja ću u bitki ubiti toga Mahiìàsuru, zamrljati zemlju njegovom krvlju, i na taj način čvrsto utvrditi moj stup Slave i zatim sretno otići u Moje obitavalište. Ja ću nedvojbeno ubiti toga taštog demona, mučitelja Deva. Bolje se bori čvrsto. O glupane! No ako ti i Mahiìa želite još živjeti, idite smjesta u Pàtàlu. Ali ako želite umrijeti, budite spremni i borite se bez odgađanja; Ja ću ubiti sve vas; to je Moja čvrsta odluka."

31-39. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Devãne riječi, Dànava, ponosan na svoju vlastitu snagu, smjesta je prema Njoj počeo odbacivati pljuskove strijela, što je izgledalo kao da je pljusak kiše nagrnuo na Nju. Svojim oštrim strijelama Devã je na komade sasjekla te strijele, te je prema njemu odapela strašne strijele nalik otrovnim zmijama. Promatračima je njihova borba postala zapanjujuća; Božanska Majka ga je zatim udarila Svojim buzdovanom tako snažno da se on srušio sa svoje kočije. Taj opaki demon, tako pogođen buzdovanom, dvije je Muhïrte ostao bez svijesti pokraj svoje kočije, nepomičan kao planina. Tàmra, mučitelj neprijatelja, videći ga u tom stanju, nije mogao ostati miran, te je istupio naprijed da bi se borio s Chaçáikom. Videći ga, Devã se nasmijala, te je rekla: "O Dànava! Dođi, dođi, Ja ću te smjesta poslati u smrt. Moglo bi se reći da od tvoga dolaska nema nikakve koristi? Ti si tako slab da bi te se moglo nazvati beživotnim. Što sada radi taj glupi Mahiìa? Da li on razmišlja o načinu kako da spasi svoj život? Svi vi ste preslabi; nema koristi od ubijanja vas, svi moji napori bit će uzaludni ako taj Mahiìa, neprijatelj bogova, ne bude ubijen. Stoga idi nazad i ovdje pošalji tvoga kralja Mahiìu. Ja stojim ovdje u obliku u kojem me taj pokvarenjak veoma želi vidjeti."

 40-56. Čuvši Njene riječi, Tàmra se veoma razljutio i zatežući svoj luk do uha, počeo je prema Chaçáiki odapinjati strijele za strijelama. Bhagavatãne su se oči veoma zacrvenjele od gnjeva i zategnuvši Svoj luk, počela je brzo odapinjati strijele prema demonu, želeći toga neprijatelja bogova ubiti što je prije moguće. Chikìura se u međuvremenu osvijestio, i ponovno u trenu uzevši svoj luk, došao je pred Devã. Tada su se Chikìura i Tàmra, dva hrabra ratnika, počeli zastrašujuće boriti s Devã. Veoma se razbjesnuvši, Mahà Màyà je tada prema Dànavama počela odapinjati strijele za strijelama tako neprestano da su cijeli njihovi oklopi bili probiveni i raskidani na komade. Tako probodeni strijelama, Asure su se razbijesnile, te su bijesno odapeli mrežu strijela prema Devã. Tako pogođeni oštrim strijelama i prekriveni posjekotinama i ranama, Dànave su nalikovali crvenome Kimíuka cvijetu u proljeće. Borba između Bhagavatã i Tàmre postala je tako žestoka da su se gledatelji, Deve, veoma zapanjili. Tàmra je svojom strašnom nemilosrdnom Muìalom (toljagom), napravljenom od željeza, udario lava u glavu, te se glasno smijao i uzvikivao. Videći ga ovako glasnoga, Devã se razbjesnila, te je u tren oka odsjekla njegovu glavu Svojim oštrim sjekirama. Nakon što mu je tako glava bila otkinuta, Tàmra, iako bez glave, u trenu je zavrtio svoju Muìalu i onda je pao na tlo. Videći da je Tàmra pao mrtav na tlo, Chikìura je smjesta podigao svoju sjekiru i pojurio prema Chaçáiki. Videći Chikìuru sa sjekirom u ruci, Bhagavatã je smjesta odapela pet strijela prema njemu. S jednom je strijelom njegov luk bio sasječen, s drugom strijelom njegove su ruke bile odsjećene i s preostalim strijelama njegova je glava bila otkinuta s tijela. Kada su tako dva okrutna ratnika bila ubijena, njihovi su vojnici brzo pobjegli od straha u svim smjerovima. Deve su bile izuzetno radosne zbog njihova poraza, te su radosno s neba prosipali cvijeće i izgovarali "Pobjeda Devã". Êiìiji, Gandharbe, Vetàle, Siddhasi i Chàrane su svi bili radosni, te su opetovano počeli izgovarati: "O Božice! Pobjeda, pobjeda neka bude Tvoja."

 Ovdje završava Četrnaesto Pogavlje Pete Skandhe o ubojstvu Tàmre i Chikìure u Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi, od 18.000 stihoa od Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  XV.

H1-3. Vyàsa reče: "O kralju! Saznavši da je Devã ubila dva demona, Mahiìàsura se veoma zapanjio, te je u bitku poslao snažne Asilomu i Viáàlàkìu i druge Dànave da ubiju Devã. Dànave, svi veoma spretni u vještini ratovanja, otišli su u bitku, potpuno opremljeni oružjima i odjeveni u oklope, u pratnji goleme vojske. Oni su stigli na odredište i tamo su ugledali Božansku Majku s osamnaest ruku Koja je sjedila na lavu, sa sjekirama i štitovima u Svojim rukama.

 4-5. Mirni se Asilomà pojavio pred Devã, Koja je bila spremna da ubije Daitye, te ju je pozdravio i smješeći joj rekao: "O Devã! Zašto si došla ovdje? i zašto ubivaš ove nedužne Daitye? O ljepotice! Reci mi sve ovo. Mi ćemo s tobom napraviti dogovor.

 6-17. Uzmi zlato, dragulje, bisere i ostale izvrsne stvari koje želiš i povuci se s bojnoga polja što je prije moguće. Zašto naginješ ovome ratu koji ide uvećanju bijede; mudre osobe kažu da on vodi uništenju svekolike sreće. Tvoje je tijelo veoma nježno; ono ne može podnijeti niti udar cvijeta; zašto onda patiš od udaraca oružja na tvome tijelu; meni je veoma teško misliti o ovim stvarima. Gledaj! Posljedica pameti jeste mir; jer on uvijek vodi sreći. Zašto ti onda izabireš borbu koja će uvijek voditi jedino boli i patnji. Sreća je jedina za kojom bi trebalo ići, a bol bi trebalo izbjegavati; ovo je pravilo. O Devã! Nadalje, postoje dvije vrste te sreće i to su stalna i prolazna. Zadovoljstvo koje dolazi od poznavanja Atmajéàne je stalno, a ono koje dolazi od užitaka je prolazno; oni koji stvarno poznaju Veda Íàstre izbjegavaju zadovljstva koja dolaze od užitaka. Ako ti poštuješ mišljenje Mamàsaka i ne vjeruješ u postojanje daljnih rođenja, čak i tada se ne bi trebala boriti; budući da si se našla u ovoj mladalačkoj dobi, ti bi trebala uživati u izvrsnim užicima ovoga svijeta. O ti vitkoga tijela! Čak i ako sumnjaš u postojanje ostalih svjetova nakon smrti, trebala bi odustati od bitke i u ovome bi životu trebala obaviti radnje koje će te voditi dostignuću Nebesa. Tvoja potpuno razvijena ženstvenost je prolazna; znajući to, uvijek obavljaj čiste radnje; mudri uvijek izbjegavaju mučenje drugih; čovjek tako nikad ne bi trebao obavljati stvari koje su suprotne Dharmi, Arthi i Kami. Zato, O povoljna! Uvijek izvršavaj krjeposne stvari. O Majko! Zašto bez ikakva razloga ubivaš ove Daitye? Tu je nadalje i osjećaj samilosti; životi sviju ovise o Istini. Zato mudraci uvijek njeguju pobožnost, samilost i Istinu. O ljepotice! Koja je onda korist u tvome ubivanju ovih Demona? Molim te izjasni se o ovome."

 18-27. Devã reče: "O snažni ratniče! Slušaj zašto sam došla ovdje i zašto ubivam Daitye? Ja ću ti sada odgovariti na tvoje pitanje. O Demone! Ja, premda samo promatrač, uvijek se krećem po svim svjetovima, gledajući kako pojedinačne duše rade pravedne i nepravedne stvari. Ja nikad nemam nikakvu želju za uživanjem, niti pohlepu za ičim, niti stav neprijateljstva prema ikojem stvorenju. Ja lutam po svjetovima jedino da bih zaštitila vrlinu i religiju i održala pravednost. Ovo je Moj zavjet i Ja ga se uvijek pridržavam. Moja je dužnost zaštiti dobro i obuzdati one koji čine zlo. Da bi zaštitila Vede, Ja se inkarniram u svim Yugama. Opaki je Mahiìa sada spreman uništiti Deve; videći to, Ja sam došla ovdje da bih ga ubila. Uistinu ti kažem da ću ubiti toga pokvarenog moćnog Mahiìàsuru, neprijatelja bogova. Znajući to, ostani ili otiđi, kako želiš. Ili možeš ići Mahiìi, tom bezbožnom sinu ženke bivola, i reći mu kakva je korist od slanja ostalih Asura u bitku; on može doći osobno i boriti se. Ako se tvoj kralj želi nagoditi, neka se odrekne neprijateljstva s Devama i neka ide u Pàtàlu. Neka vrati Devama sve što je silom uzeo od njih i neka ide u Pàtàlu, gdje boravi Prahlàda."

 28-29. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Devãne riječi, Asilomà je spremno, pred Devã, upitao snažnog Asuru Viáàlàkhyu: "Dakle, Viáàlàkhya, upravo si čuo što je Devã rekla; da li da sklopimo dogovor ili da objavimo rat. Što sada da uradimo pod ovim okolnostima?"

 30-34. Viáàlàkhya je odgovorio ovako: "Naš kralj zna dobro da će do njegove smrti sigurno doći u bitki; znajući to, on nije spreman, zbog njegova egoizma ili taštine, sklopiti mir. On je svakoga dana pred sobom gledao smrti Dànava i ipak nas je poslao u bitku. Tko može nadvladati sudbinu? Dužnost je sluge veoma teška; on uvijek mora biti podređen i pokoran, on ne smije niti najmanje gledati osobnu korist; upravo kao što su drvene lutke potpuno u rukama glumaca igrača i njihovi pokreti ovise o povlačenju žica koje se koriste da bi one plesale. Kako da mi onda idemo našem gospodaru i kažemo mu tako grube riječi kao što je to da bio on Devama trebao vratiti sve dragulje i drago kamenje i otići dolje u Pàtàlu s ostalim Dànavama. Čovjek smatra svojom dužnošću govoriti ugodne riječi iako neistinite; istinite riječi ne mogu biti korisne; istinite (ispravne) i u isto vrijeme korisne riječi veoma su rijetke na ovome svijetu; u takvim sudbonosnim slučajevima čovjek bi trebao šutjeti. Posebno junaci nikad ne bi trebali razdraživati svoje kraljeve beskorisnim riječima; ovo je bit politike. Mi ne bi trebali ići i gorljivo savjetovati našega kralja što je najbolje ili tražiti od njega savjet o takvim stvarima; kralj bi se tada sigurno naljutio. Stoga bi mi trebali obavljati naše dužnosti prema kralju čak i ako su naši životi na kocki. Držati naše živote nebitnima i boriti se za našega kralja najbolje je za nas."

 35-57. Vyàsa reče: "O kralju! Tako misleći, dva su junaka tada, s oklopima, na njihovim kočijama, i s lukovima i strijelama u njihovim rukama, bila spremna na borbu. Viáàlàkhya je prvi odapeo sedam strijela; veliki ratnik Asilomà ostao je po strani kao puki promatrač. Čim su joj se strijele približile, Božanska Majka ih je sasjekla u komade i zatim je s tri strijele, naoštrene na kamenu, pogodila Viáàlàkhyu. Pogođen s te tri strijele, demon Viáàlàkhya na bojnome je polju pao u nesvijest i nakon kratkoga vremena je umro, kao da je to bilo predodređeno od strane Sudbine. Videći mrtvoga Viáàlàkhyu, Asilomà je podigao svoje lukove i strijele i istupio da bi se borio. Podižući tada svoju lijevu ruku, junak je kratko rekao: "O Devã! Ja znam da je Dànavama smrt neizbježna; no ja sam ipak spreman boriti se; jer ja sam ovisan; i Mahiìa je veoma slabe pameti; on ne može razlikovati između onoga što je stvarno dobro i što je samo ugodno. Ja pred njim nikad neću reći neugodne riječi, iako bi one mogle biti korisne. Radije ću žrtvovati moj život u bitki nego ga išta savjetovati, bilo to povoljno ili nepovoljno. Dànave umiru čim su pogođene Tvojim strijelama; videći to držim da je Sudbina nadmoćnija od svega. Vještina ne vodi nikakvom uspjehu. Fuj na nečiju vještinu!" Rekavši ovo, Demon je počeo Devã obasipati strijelama i strijelama; no Devã ih je Svojim vlastitim strijelama sasjekla čim su došle do Nje; i bivajući ljuta, uskoro ga je probola Svojim strijelama. Deve s neba bile su svjedocima ovoga događaja. Tijelo Demona bilo je prekirveno posjekotinama i ranama iz kojih je počela teći krv; posljedično tome Demon je počeo sjajiti kao prijatno Kimsuka stablo. Asilomà je zatim visoko u zrak podigao svoj teški željezni buzdovan, te je potrčao prema Chaçáiki i ozlijedo glavu lavu. Uopće se ne obazirući na ovaj žestok Demonov udarac, lav je svojim kandžama rasjekao njegove ruke. Zatim je taj strašni Demon s buzdovanom u svojoj ruci skočio, te veoma snažno udario Devã. O kralju! Devã je osujetila ovaj udarac i otkinula Demonovu glavu Svojom oštrom sjekirom. Kada mu je glava tako bila otkinuta, Demon se velikom silinom sunovratio na tlo; videći to, među njegovim je vojnicima uslijed očaja došlo do općega meteža. Deve su glasno uzvikivale "Pobjeda Devã", te su joj pjevali hvalospjeve. Bubnjevi Deva su odzvanjali i Gandharbe su počele veselo plesati. Videći dva Demona koja su mrtva ležala na bojnome polju, lav je pukom svojom snagom uništio neke od preostalih trupa i pojeo ostale, učinivši tako da na bojnome polju više nije bilo nikoga. Neki su veoma očajni pobjegli Mahiìi. Bjegunci su počeli glasno jecati "Spasi nas, spasi nas", te su rekli: "O kralju! Asilomà i Viáàlàkhya su ubijeni; i one vojnike koji su ostali pojeo je lav." Ovim su riječima oni bacili kralja u ocean strašnog očaja. Njihove su riječi učinile da je uslijed boli i žalosti Mahiìa postao rastrešen, i zatim je s velikom zabrinutošću počeo razmišljati o ovome predmetu.

 Ovdje završava Petnaesto Poglavlje Pete Knjige o ubojstvu Viáàlàkìe i Asilome u Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  XVI.

H1-7. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši njihove riječi, kralj Mahiìa ljutito se obratio svome kočijašu Daruki: "Brzo dovedi moju kočiju. Tu kočiju vuku tisuću izvrsnih konja, ona je je okićena zastavama, raznim znakovima, opremljena je raznim oružjima, i obdarena izvrsnim kotačima bijele boje." Kočijaš je smjesta doveo kočiju i pripravno izvijestio kralja: "O kralju! Tvoja lijepa kočija, okićena lijepim tapetima i raznim oružjima stoji pred tvojim vratima." Čuvši da je kočija spremna, Mahiìa je držao kako se Devã neće obazirati na njega, videći ga ružnoga lica s parom rogova pa je zato odlučio da preuzme ljudski obik i onda otiđe u bitku. On je mislio: "Ljepota i vještina su užici ženama; zato ću pred Nju ići u lijepome tijelu i sa svom vještinom i okretnošću. Jer ja nikad neću biti ushićen ničim osim tom ženom koja će me gledati s ljubavlju i koja će mi postati strastveno privržena."

 8-38. Tako misleći, snažni je kralj Demona odbacio svoj oblik bivola preuzevši lijepi ljudski oblik. On je na sebe stavio lijepe nakite, te se je odjenuo u božansku odjeću i stavio vijence oko vrata da bi tako počeo sjajiti kao drugi Kandarpa, bog Ljubavi. Uzevši zatim sve strijele i oružja, on se uspeo na kočiju, i praćen svojom vojskom i nadut od ponosa i taštine, otišao je Devã. Kada je Devã vidjela da je Mahiìàsura, gospod Dànava, u pratnji mnogih snažnih i smionih ratnika došao pred Nju u lijepome ljudskom obliku, namjeravajući očarati Njen um, Ona je puhnula u Svoju školjku. Kralj Demona je čuo zvuk školjke, čudesan svima, približio se Devã, te joj se smješeći obratio ovako: "O Devã! Svaka osoba koja postoji na ovome svijetu, ovome točku Samsàre (vječni krug rađanja i umiranja), bilo da se radi o muškarcu ili ženi, uvijek čezne za zadovoljstvom ili srećom. I to zadovoljstvo na ovome svijetu dolazi od međusobnoga spajanja među osobama; to zadovoljstvo nikad ne nastupa ako nema toga spajanja. Ovih veza, nadalje, ima više vrsta; ja ću ti ih spomenuti; Slušaj! Vrste veza razlikuju se prema tome da li one nastaju uslijed uzajmne naklonosti ili prirodnih posljedica. Od njih, sada ću govoriti, onoliko koliko mi moje znanje dozvoljava, o vezama koje dolaze uslijed međusobnih naklonosti. Veza koja nastaje između oca, majke i njihovih sinova nastaje uslijed uzajamnih naklonosti. Ona je stoga dobra. Veza između brata i brata je srednja, jer među njima postoje međusobni, ponekad suprotni interesi. U stvari, ona veza koja vodi sreći najbolje vrste smatra se izvrsnom i ona veza koja vodi manjoj sreći poznata je kao obična. Veza među pomorcima koji dolaze iz udaljenih zemalja, poznata je kao prirodna. Oni obavljaju različite manje poslove koji se tiču njihovih razičitih interesa. Ova veza, budući da nudi najmane sreće, smatra se najgorom. Na ovome svijetu najvećoj sreći vodi najbolja veza. O voljena! Stalna veza između muškarca i žene iste dobi smatra se izvrsnom; jer ona pruža sreću najbolje vrste. Zato, O Draga! Ako sa mnom uspostaviš tu bračnu vezu, ti ćeš, bez sumnje, dobitu svu izvrsnu sreću. Posebno ja ću preuzeti različite oblike pukom mojom voljom. Svi božanski dragulji i sve dragocjene stvari koje sam dobio nakon poražavanja Indre i ostalih Deva u bitki, i drugo, nalaze se u mojoj palači; ti možeš uživati u svima njima kao moja supruga kraljica ili ih možeš dati kao milostinju ako želiš. O Ljepotice! Ja sam tvoj sluga; dosljedno tome, na tvoju riječ, ja ću napustiti neprijateljstvo s Devama. Ukratko, ja ću učiniti sve što će voditi tvome zadovoljstvu i sreći. O Ti ugodna govora! O Ti krupnih očiju! Moje je srce veoma očarano Tvojom ljepotom; zato ću učiniti ono što mi Ti narediš. O Ti širokih bedara! Ja sam veoma očajan; sada uzimam utočište u Tebi. O Ti koja imaš lijepe bedre! Ja sam snažno proboden Kupidovim strijelama i veoma mi je teško; zato me spasi. Zaštiti nekoga tko je u nekom ûuzeo utočište najviša je od svih vrlina! Ostatak moga života ja ću provesti u služenju Tebe kao pokorni sluga. Nikad se neću ponašati suprotno Tvojim naredbama čak i po rizik moga života. Prihvati ovo kao posve istinito i djeluj u skladu s time. Ja ću pred Tvoja stopala baciti svo moje oružje; O Ti krupnih očiju! Ja sam veoma očajan zbog Kupidovih strijela koje su me probole; pokaži zato Tvoju milost prema meni. O Ljepotice! Brahmi i ostalim Devama ja nikad nisam pokazao moju slabost; ali danas je priznajem pred Tobom. Ja sam svladao Brahmu i druge; oni su na bojnome polju potpuno upoznati s mojom vještinom. Ali, O Čestita Ženo! Iako sam tako moćan, sada priznajem sebe za Tvoga slugu. Poslušaj moje riječi i dodijeli mi Tvoju milost."

 34. Vyàsa reče: "O kralju! Nakon što je Mahiìa, gospod Dànava, ovo rekao, Bhagavatã se glasno nasmijala, te se, smješeći se, obratila Mahiìi.

 34-45. Devã je rekla: "Ja ne želim nikog osim Onog Vrhovnog. O Demone! Ja sam Njegova snaga volje; Ja zato stvaram sve ove svjetove. Ja sam Njegova Íivà (povoljna) Prakêiti (Priroda); Ta me Univerzalna Duša shvaća. Zahvaljujući Njegovoj blizini Ja se pojavljujem kao Vječna Svijest, ispoljavajući se kao ovaj Svemir. Kao što se željezni predmeti kreću zahvaljujući blizini magneta, Ja također, iako nepomična, zahvaljujući Njegovoj blizini, radim svjesno. Ja nemam želju za uživanjem u običnim zadovoljstvima; budući da želiš seksualno sjedinjenje nas dvoje, ti si veoma blesav i glup; u to nema sumnje. Jer žene se smatraju lancima kojima se muškarci drže u ropstvu. Muškarci vezani željeznim lancima mogu postići slobodu u svako doba, ali kada su vezani od strane žena, oni nikad neće moći postići slobodu. O Glupane! Ti sada želiš služiti izvor urina, i td. Uzmi utočište u Miru. Mir će te odvesti do sreće. Zbog veze sa ženom nastaje velika bol; ti znaš ovo; zašto si onda zbunjen? Bolje odbaci svoje neprijateljstvo s Devama i lutaj po svijetu gdje god želiš. Ili, ako želiš živjeti, idi u Pàtàlu; ili se bori sa Mnom. Znaj da sam Ja sigurno jača od tebe. O Dànava! Sve Deve zajedno poslale su me ovdje; ovo je istina. Ja sam zadovoljna tvojim riječima prijateljstva; zato idi dok si još živ. Gledaj! Kada se među osobama riječi izgovore sedam puta, uspostavlja se prijateljstvo među svecima. To se dogodilo među nama; zato sada postoji prijateljstvo između tebe i Mene; Ja ti neću oduzeti život. O junače! Ako želiš umrijeti, budi spreman na borbu; O snažni! Ja ću te bez sumnje ubiti."

 46-65. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Bhagavatãne riječi, Dànava, svladan požudom, počeo je govoriti slatkim riječima. On je rekao: "O Lepotice! Tvoje tijelo i njegovi pojedini dijelovi veoma su nježni i lijepi. Puki pogled na takvu ženu očarava muškarca. Zato, O ženo lijepa lica! Ja se veoma bojim boriti protiv tvoga tijela. O Lotosooka! Ja sam podjarmio Harija, Haru, Lokapàle i ostale Devate; reci zato, je li podesno da se borim s Tobom! O Ljepotice! Ako želiš, udaj se za mene i obožavaj me, ili se možeš vratiti u Tvoje željeno mjesto odakle si došla. Ti si objavila prijateljstvo sa mnom; stoga te ja ne želim povrijediti nikojim oružjem. Sada sam rekao ono što je za Tvoje dobro. Ti možeš odmah otići. O Ljepotice! Ti si krjeposna žena lijepih zubiju; kakvu ću slavu ja zadobiti ubivši te! O ti vitka struka! Zločini ubojstva žene, djeteta i Bràhmiça sigurno jamče da će ubica patiti od posljedica toga čina. Ja ću te sigurno danas odvesti u moje boravište bez da te ubijem. Ako prema Tebi upotrijebim silu, neću zadobiti sreću; jer u takvim slučajveima primjena sile ne vodi sreći. O Ti lijepe kose! Ja te pozdravljam i kažem ti da muškarac ne može biti sretan bez ženina lotosova lica; slično tome, žena ne može biti sretna bez muškarčeva lotosova lica. Gdje dođe do jedinstva između njih dvoje, tu je prisutan najviši nivo sreće, a kada dođe do njihove rastave, nastaje bol. Istina je da si Ti lijepo okićena nakitom po cijelome Tvom tijelu ali izgleda da Tebi nedostaje pameti; jer mi ne iskazuješ poštovanje. Tko te je savjetovao da se odrekneš uživanja? O Ti ugodna glasa! Ako postoji netko takav, on je sigurno Tvoj neprijatelj; on te je obmanuo. O Draga! Odbaci Tvoju tvrdoglavost i budi moja žena; tada ćemo oboje biti sretni. Viìçu lijepo blista s Kamalom, Brahmà izgleda veličanstveno sa Sàvitrã, Rudra je prikladno sjedinjen s Pàrvatã i Indra sa Íachã, tako ću isto i ja lijepo blistati s Tobom; u to nema sumnje. Nikoja žena nikad ne može biti sretna bez dobra muža. Zašto me onda ne priznaš za Svoga muža kada si me dobila? O Voljena! Gdje je sada taj glupi Kupid? Zašto te on ne uznemirava sa svojih izluđujućih nježnih pet strijela? O Ljepotice! Ja mislim da te Madena (bog Ljubavi), zbog njegove samilosti prema Tebi, videći te da si veoma slaba, ne probada svojim srijelama kao što je to učinio meni. O Ti koja gledaš iskosa! Ili izgleda da sam ja u nekome neprijateljstvu s tim Kupidom; zašto te on inače ne bi pogodio svojim strijelama. O ti vitka tijela! Kao što se Mandodarã morala udati kasnije, kada je bila svladana požudom, za licemjera, prethodno odbivši lijepoga povoljnog kralja i kasnije se pokajavši zbog toga, ja mislim da ćeš isto tako i Ti, O ženo lijepih očiju kao kod mlade srne, kasnije jecati kao ona ako odbiješ postati mi žena."

 Ovdje završava Šesnaesto Poglavlje Pete Knjige o razgovoru između Devã i Mahiìàsure u Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahàpuràçi od 18.000 stihova, od Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  XVII.

H1-2. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši Dànavine riječi, Devã ga je zapitala: "Tko je ta Mandodarã? Tko je kralj kojega ona prvo nije prihvatila? I tko je taj kralj kojega je ona kasnije uzela za muža? I kako se ona kasnije pokajala? Potanko mi opiši sve ovo."

 3-26. Ovako zapitan od strane Devã, Mahiìa je počeo govoriti: "O Devã! Postoji mjesto po imenu Simhala, ugledno na ovoj zemlji i ukrašeno raznim stablima, cvatući bogatstvom i žitom. Čestiti kralj po imenu Candrasena vladao je tamo; on je bio miran, miroljubiv, istinoljubiv, smion, sklon davanju milostinje, čvrst, obziran, veoma vješt u politici, etici i moralu, učen u Íàstrama, poznavatelj svih oblika religije i veoma vješt u streljaštvu. On je bio obziran u vladanju svojim podanicima i kažnjavao je prema zakonima Pravde. Kralj je imao lijepu naočitu ženu, veoma lijepu i širokih bedara. Ona je bila veoma vjerna svome mužu i uvijek je bila uposlena u religijskim radnjama i vladala se dolično. Ova žena, nadarena svim povoljnim znacima, u svojoj prvoj trudnoći rodila je lijepu kćer. Kralj Candrasena, otac, bio je veoma zadovoljan što ima lijepu kćer i radosno ju je nazvao Mandodarã. Ova je kćer počela rasti dnevno kao mjesečeve mjene. Kada je došla u dob od deset godina, postala je veoma lijepa. Kralj je tada odlučio naći pogodnoga mladoženju, te je o tome razmišljao svakoga dana. Bràhmiçi su tada rekli kralju da moćni kralj Madre, Sudhanvà, ima inteligentna sina, princa Kambugrãvu; ovaj princ je bio nadaren svim kraljevskim osobinama i bio je veoma učen u svem znanju i zato je bio pogodan za mladoženju. Kralj je zatim rekao svojoj dragoj naočitoj ženi da bi on želio udati svoju kćer za Kambugrãvu. Čuvši ovo, ona je rekla Mandodarã da je njen otac želi udati za Kambugrãvu, sina kralja Madre. Čuvši majčine riječi, Mandodarã je rekla: "O Majko! Ja se ne želim udati; ja neću prihvatiti nikojega muža; ja ću prihvatiti zavjet vođenja života krjeposne djevice i na taj ću način provesti ostatak moga života. O Majko! U ovome oceanu svijeta ne postoji ništa bjednije od ovisnosti; zato više volim neprestano voditi život strogog asketizma. Punditi učeni u Íàstrama kažu da preuzimanje zavjeta odvojenosti i neovisnosti vodi ka oslobođenju; na taj ću način ja biti oslobođena; ja nemam potrebu za mužem. Za vrijeme ceremonije vjenčanja, žena treba pred posvećenom Vatrom reći da će na svaki način uvijek biti ovisna o mužu; osim toga, u kući njenoga svekra, ona mora provoditi vrijeme, bivajući takoreći rob svojoj svekrvi i (mlađoj) braći muža; nadalje ona mora sebe smatrati sretnom kada je njen muž sretan i nesretnom kada je njen muž nesretan; ovo je najgori od svih jada. Nadalje, ako njen muž još oženi drugu ženu, onda se ovaj jad imanja žene suparnice proteže do krajnjih granica. O Majko! Tada se pojavljuje ljubomora čak prema svome vlastitom mužu i to onda stvara beskrajnu patnju. Zato kakva sreća može biti na ovome svijetu nalik snu; posebno za žene koje je Priroda učinila ovisnima? O Majko! Ja sam čula da je u davna vremena religiozni sin Uttànapàde, Uttama, bio mlađi od Dhruve; i ipak je postao kralj. I kralj Uttànapàda u šumu je protjerao njegovu dragu ženu, odanu jedino svome mužu. Tako žene moraju patiti od takvih mnogostrukih boli dok su njihovi muževi živi; i ako muževi slučajno umru, žene proživljavaju beskrajne boli; udovištvo postaje jedino izvor žalosti i boli. Nadalje, ako je muž u stranim državama, žena postaje izložena vatri Kupida, i kuća tada postaje predmet još veće tjeskobe. Na taj način bilo da je muž živ ili mrtav, nikad nema sreće. Tako, prema mome mišljenju, ja ne bih trebala prihvatiti nikojega muža."

 27-31. Majka je tada prenijela svome mužu sve što joj je kćer rekla. Ona je rekla: "Mandodarã želi prihvatiti zavjet doživotne djevice; ona se ne želi udati. Ona je iznijela mnogo mana svjetovnoga života i više voli zavjete i Japam i sama provoditi svoje vrijeme. Ona ne žudi za mužem." Čuvši ovo, kralj je shvatio da njegova kćer nema namjeru udati se i to je prihvatio. Tako je kćer živjela u obitelji zaštićena od strane njenog oca i majke; u to su se vrijeme na tijelu kćeri počeli pojavljivati znaci puberteta. Njene prijateljice opetovano su tražile od nje da izabere mladoženju; ali ona je govorila mnoge riječi mudrosti i nije pokazivala nikakvu sklonost braku.

 32-44. Jednom je prilikom ta žena lijepa lica zajedno sa svojim ženskim služavkama otišla na ugodni izlet u vrt, ukrašen raznim stablima. Tamo se ta vitka žena počela zabavljati i uživati sa svojim drugaricama u branju raznoga cvijeća i lijepih cvjetajućih penjačica. Upravo u to vrijeme, čuveni kralj Kosale, moćni Vãrasena, slučajno je došao tamo. On je bio sam na kočiji i pratila ga je nekolicina njegovih vojnika; njegova velika vojska i pratnja bili su nešto podalje iza njega i polako su išli za njim. Opazivši toga kralja, njene prijateljice rekle su Mandodarã: "O prijateljice! Pogledaj! Netko, jak i lijep, kao drugi Bog Ljubavi, na kočiji ide prema nama. Ja mislim da je on neki kralj i mi smo veoma sretne da je došao ovdje." Dok je Mandodarãna prijateljica ovako govorila, kralj je stigao do njih. Gledajući plavu ženu lijepih očiju, kralj se iznenadio, te je sišao sa svoje kočije da bi onda ovako upitao služavku: "O ljupka djevojko! Tko je ova žena krupnih očiju? Tko je njen otac? Odmah mi reci ovo!" Smješeći se, služavka je rekla ovo: "O ti lijepih očiju"! Molim te prvo reci tko si ti? Zašto si došao ovdje? Što želiš uraditi ovdje?" Ovako zapitan od strane sluškinje, kralj je odgovorio: "Ja sam kralj; moje je ime Vãrasena. Moja četverostruka vojska je iza mene. Ja sam se izgubio i došao sam ovdje. Znaj da sam ja kralj države Kosale."

 45-49. Sluškinja odgovori: "O kralju! Lotosooka žena je kćer kralja Candrasene; ona se zove Mandodarã. Ona je došla u ovaj vrt radi zabave." Čuvši riječi sluškinje, kralj odgovori: "O Sairandhri! Ti izgledaš pametna; učini onda da kraljeva kćer jasno shvati moje sljedeće riječi: "O ti milih očiju! Ja sam kralj potomak Kakutstha roda. O ljepotice! Udaj se za mene prema pravilima Gandharba braka.

 Bilješka: Gandarva brak - jedan od osam oblika braka; ovaj oblik braka nastaje u potpunosti iz ljubavi ili uzajamne sklonosti mladića i djevojke i to bez ceremonija i savjetovanja s rodbinom.

 O ti širokih bedara! Ja nemam drugu ženu; ti si lijepa žena, iz dobre obitelji i u dobi za brak; zato te želim oženiti. Ili te tvoj otac može udati za mene prema pravilima i ceremonijama."

 50-55. Mahiìa reče: "O Devã! Čuvši kraljeve riječi, sluškinja, vješta u predmetu ljubavi, smješeći se, ugodnim se riječima obratila kraljevoj kćeri. Ona je rekla: "O Mandodarã! Pristao kralj sunčeve dinastije došao je ovdje; on je voma zgodan, moćan i mlad; O ljepotice! Kralj ti je potpuno privržen i veoma te voli. O ti krupnih očiju! Tvoje je vrijeme za brak stiglo, a ti se ipak nisi udala; umjesto toga ti ne mariš za to. Tvoj je otac zato uvijek žalostan i tužan. Gledaj! Koliko je samo puta tvoj otac uzdahnuo i rekao nam: "O sluškinje! Uvijek služite moju kćer i otvorite joj oči." Ali ti si uposlena u pokori i uzdržavanjima, u Hatha Dharmi; zato te mi ne možemo navoditi na ovu stvar. Muniji su rekli - Najviša je vrlina žene služiti muža - O ti krupnih očiju! Ako služe svoje muževe, žene zadobivaju Nebo; zato se udaj prema pravilima i ceremonijama."

 56. Mandodarã reče: "Ja se neću udati; za mene je bolje da obavim izvanrednu Tapasyu (asketizam); O djevojke! Idite i recite kralju da odustane od svoga zahtjeva; zašto me on besramno promatra."

 5-59. Sluškinja onda reče: "O Devã! Požudu je veoma teško svladati; vrijeme je također teško savladivo; zato znaj da je moj savjet ljekovita hrana i prihvati moju molbu. I ako je ne prihvatiš, sigurno će te zadesiti nevolja." Čuvši ovo, Mandodarã je odgovorila ovako: "O sluškinjo! Ja znam da se ono što je Sudbina odredila sigurno mora dogoditi; za sada ja se sigurno nikako neću udati."

 60-61. Mahiìa reče: "Znajući da je Mandodarã nepopustljiva u svome stavu, sluškinja je rekla kralju: "O kralju! Ova žena ne želi dobroga muža; ti bi sada trebao otići." Kralj je ovo čuo i više nije želio oženiti ovu ženu; i žalostan i slomljena srca, sa svojom se vojskom vratio nazad u Kosalu.

 Ovdje završava Sedamnaesto Poglavlje Pete Skandhe o Mandodarã u Mahàpuràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam, od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  XVIII.

HMahiìa reče: "O Devã! Mandodarã je imala sestru Indumatã koja je bila neudana i nadarena svim povoljnim znacima. Ona je došla u doba za brak. Radi njena vjenčanja sazvan je Svayambara skup (brak gdje djevojka izabire muža među brojnim posjetiocima okupljenim na jednome mjestu). Tamo su stigli kraljevi iz raznih država i djevojka Indumatã izabrala je lijepoga snažnog kralja, iz plementia roda i nadarenog svim povoljnim obilježjima. U to je vrijeme, neopisivim utjecajem Sudbine, Mandodarã, videći pokvarenog, lukavog i dvoličnog licemjernog kralja Madre, pala pod utjecaj požude, te je poželjela imati ga za muža.

 5-17. Ta vitka žena Mandodarã zatim se ovako obratila svome ocu: "O oče! Videći kralja Madre na ovome skupu, ja ga želim imati za muža; zato sada obavi također i moju ceremoniju vjenčanja." Kralj se veoma razveselio kada je nasamo čuo ovu kćerinu molbu, te je počeo brzo obavljati pripreme za brak. On je pozvao kralja Madre u svoju osobnu palaču te mu je prema pravilima i ceremonijama dao svoju vlastitu kćer za ženu zajedno s obiljem miraza i bogatstva. Kralj Madre Chàrudeìça bio je veoma radostan što je dobio Mandodarã za ženu, te je s njom otišao u svoje boravište. Zatim je kralj Chàrudeìçna uživao s njom mnogo dana; dok jednoga dana služavka nije našla kralja na osamljenu mjestu u seksualnom odnosu s drugom služavkom i o tome izvijestila Mandodarã; našavši ga u tom stanju ona se razbijesnila i ukorila ga slabašno smješećim izrazom lica. Nadalje, drugom prilikom Mandodarã je vidjela kralja svojevoljno predanog užicima i igrama s običnom lijepom ženom, našto se veoma ražalostila misleći ovako: "Kada sam ga vidjela na Svayamvari, ja nisam mogla prepoznati da je on varalica; kralj me je obmanuo; O! Kakvu sam lošu stvar uradila uslijed obmanjenosti! Kralj je hulja i posve je besraman i ne preza od podlih stvari; sada je prekasno kajati se zbog njega. Kako mogu imati ikakvu naklonot prema ovome mužu; fuj sada na moj život! Od samoga ovog dana ja napuštam sva zadovoljstva s mojim mužem i ostala svjetovna zadovoljstva, i utočište uzimam samo u nezainteresiranosti za svjetovni život. Ja sam uradila veoma pogrešnu stvar koju nikad nisam trebala uraditi; ona mi stoga sada pričinjava jaku bol. Ako sada počinim samoubojstvo, tada me taj grijeh nikad neće napustiti, i morat ću patiti od posljedica toga čina. A ako se vratim kući moga oca, tamo neću biti sretna, jer će me moji prijatelji, videći me, bez sumnje ismijati. Zato je za mene uputno odreći se svih čulnih zadovoljstava, biti mirna i strpljivo ostati ovdje i podnositi utjecaje čudnih kombinacija Sudbine."

 18-20. Mahiìa reče: "Tako je ta žena jadikovala i kajala se ostavši tamo, veoma žalosna i ucviljena, potpuno se odreknuvši svih zadovoljstava svijeta. O Povoljna! Ja sam kralj, no ti ipak pokazuješ svoju odbojnost prema meni; znaj da ćeš konačno i Ti biti svladana požudom i da ćeš kasnije zabavljati neku kukavicu. Povini se mome zahtijevu, to će ti biti od velike koristi i kao ljekovita hrana koristit će Tebi kao i svim ženama. U slučaju da ne budeš slijedila moj savjet, sigurno ćeš se morati suočiti s velikom boli i žalošću."

 21-25. Čuvši Mahiìàsurine riječi, Devã je rekla: "O ti budalo! Idi u niže svjetove ili se pripremi za borbu; tebe i ostale Dànave Ja ću poslati u smrt i onda otići po Mojoj volji. O Demone! Ja preuzimam oblik da bi zaštitila pravedne kada god oni pate od nevolja na ovome svijetu. O gospode Daitya! Ja sam bez oblika, nerođena; ipak ponekad preuzimam oblik i rađam se da bih spasila Deve. Znaj ovo dobro! O podli Mahiìa! Deve su mi se molile radi tvoga uništenja. Zato se neću smiriti dok te ne ubijem. Ovo ti kažem uistinu. Zato se bori ili idi u Pàtàlu, obitavalište Asura; stvarno ti govorim ponovno da ću te potpuno uništiti."

 26-51. Vyàsa reče: "O kralju! Čuvši ove Devãne riječi, Dànava je uzeo svoj luk i krenuo u bitku, zatežući tetivu luka potpuno do ušiju, i onda je s velikom snagom počeo odapinjati zašiljene strijele prema Devã. Devã je također, s gnjevom, ljutito odapela strijele vrhova zašiljenih željezom i s njima u komade sasjekla Asurine strijele. Borba između njih dvoje razvila se do takvog stupnja da je ona užasavala i Deve i Dànave, koji su se snažno trudili da bi pobijedili jedni druge. Usred strašne bitke, demon Durdhara se pojavio da bi se borio razljutivši tako Devã, te je prema Njoj odapeo strašne otrovne i na kamenu zašiljene strijele. Bhagavatã se tada veoma razljutila, te ga je žestoko pogodila oštrim strijelama. Tako pogođen, Durdhara je pao mrtav na bojnome polju kao planinski vrh. Demon Trinetra, veoma vješt u upotrebi strijela i oružja, videći ubijenoga Durdharu, došao je da bi se borio, te je prema Velikoj Božici odapeo sedam strijela. Prije nego što su je ove strijele stigle pogoditi, ona ih je Svojim oštrim strijelama sasjekla na komade i onda je Svojim trozubcem ubila Trinetru. Nakon toga, na bojno je polje hitro došao Andhaka, te je svojim buzdovanom žestoko udario lava u glavu. Lav je ubio toga moćnog Andhaku pogodivši ga svojim kanđama, da bi zatim od bijesa počeo jesti njegovo meso. Mahiìàsura se veoma zapanjio videći pogibelji ovih Asura, te je prema Devã počeo odapinjati oštre strijele, zašiljene na kamenu. Prije nego što su došle do Nje, Devã Ambikà ih je sasjekla na dva dijela, te je Svojim buzdovanom pogodila Demona u prsa. Taj podli Mahiìàsura, tlačitelj Deva, pao je u nesvjest bivajući pogođen buzdovanom ali je to strpljivo podnio i narednoga je trenutka opet ustao i svojim buzdovanom udario lava u glavu. Lav je zatim u komade raskidao tog Asuru. Mahiìàsura je zatim napustivši svoj oblik čovjeka preuzeo oblik lava da bi svojim kanđama posjekao i veoma ozlijedio Devãna lava. Kada je Mahiìàsura preuzeo ovaj oblik lava, Devã se veoma razgnjevila da bi ga počela obasipati mnoštvom strijela, koje su sve bile strašne, oštre i nalik otrovnim zmijama. Zatim je taj Asura, napustivši oblik lava, preuzeo izgled muškog slona, ispuštajući sok iz svojih sljepoočica, te je svojom surlom počeo na Devã bacati planinske vrhove. Videći planinske vrhove bačene na Nju, Ona ih je svojim oštrim strijelama sasjekla na komade, te se počela smijati. Na drugoj je strani Devãn lav skočio na glavu slona Mahiìe, te ga je rasporio na komade svojim kanđama. Da bi ubio Devãna lava, Mahiìa je tada napustio oblik lava da bi preuzeo izgled Sarabhe, moćnijeg i strašnijeg od lava. Videći tog Sarabhu, Devã se veoma razbjesnila, te ga je Svojom sjekirom pogodila u glavu; Sarabha je također napao Devã. Njihova je bitka postala užasna; Mahiìàsura je zatim preuzeo izgled bivola, te je pogodio Devã svojim rogovima. Taj strašni Asura, odvratna izgleda, mašući svojim repom, počeo je napadati vitku Devã. Taj je divlji Asura svojim repom uhvatio planinske vrhove i vitlajući njima, snažno ih je bacio na Devã. Zatim se ta podla duša, bahata zbog svoje snage, neprestano smijala i ovako obratila Devã: "O Devã! Drži se! Danas ću te poslati u smrt, kao i Tvoju mladost i ljepotu. Ti si veoma glupa jer si razbješnjena došla boriti se sa mnom. Ti si zaista obmanjena u Svom umišljanju da si snažna; ova Tvoja ideja je potpuno pogrešna. Prvo ću ubiti Tebe i zatim licemjerne Deve koje me žele pobijediti šaljući ženu u bitku."

 52 -53. Devã odgovori: "O nitkove! Ne hvalisaj se; drži se! Danas ću te ubiti i tako osloboditi Deve njihova straha. O bijedniče! Ti si griješnik; ti mučiš Deve i zastrašuješ Munije. Prvo ću ispiti moje piće od slatkoga dekokta od grožđa. I tada ću te bez sumnje ubiti."

 54-70. Vyàsa reče: "O kralju! Kazavši ovo, Devã, razbješnjena i spremna da ubije Mahiìàsuru, podigla je Svoj zlatni pehar ispunjen vinom da bi ga onda neprestano pila. Kada je Devã popila Svoje piće od slatkoga grožđanog soka, Ona je s trozubcem u Svojim rukama progonila Demona, na veliku radost i veselje Deva. Deve su počele obasipati Devã obiljem cvijeća i hvaliti je, te joj uz pratnju Dundubhija (božanski bubnjevi) uzvikivati "Jai, Jãva, pobjeda Devã". Êiìiji, Siddhasi, Gandharbe, Piíàche, Urage, i Kinnare s neba su bili svjedocima bitke i bili su veoma ushićeni. Na drugoj strani, Mahiìàsura, licemjerni Pundit, počeo je preuzimati magične oblike i ponovno udarati Devã. Tada je Devã Chaçáikà, gnjevna i crvenih očiju, Svojim oštrim trozubcem žestoko probola grudi toga podlog Mahiìe. Tako pogođen ovim trozubcem, Demon je pao na tlo u nesvijest; ali je u narednome trenutku ustao i snažno nogom udario Devã. Tako udarivši Devã, veliki je Asura smijući se zaurlao tako glasno da su se sve Deve prestrašile čuvši tu buku. Tada je Devã visoko u zrak podigla sjajni disk dobre osovine i s tisuću žbica, te se glasno obratila Asuri koji se nalazio pred Njom: "O glupane! Pogledaj! Ova će Chakra danas presjeći tvoj vrat; sačekaj trenutak, Ja ću te smjesta poslati u smrt." Kazavši ovo, Božanska Majka je odbacila Chakru. To je oružje smjesta otkinulo Dànavinu glavu s njegova tijela. Vrući potoci krvi navrli su iz njegova vrata kao siloviti potoci rijeke koji izlaze iz planina, obojeni crvenim pješčenjakom. Bezglavo tijelo tog Asure za tren se kretalo tamo amo da bi se na kraju sunovratilo na tlo. Deve su glasno radosno klicale Devãnoj pobjedi. Veoma snažni lav, kao da je bio veoma gladan, počeo je proždirati vojnike koji su bježali. O kralju! Nakon što je opaki Mahiìàsura na ovaj način bio ubijen, Demoni koji su ostali živi veoma su se prestrašili, te su pobjegli u Pàtàlu. Deve, Êiìiji, ljudska bića i ostali sveci na ovoj zemlji bili su veoma radosni zbog smrti Demona. Bhagavatã Chaçáikà je napustila bojno polje i čekala na svetome mjestu. Deve su zatim došle tamo sa željom da je hvale i pjevaju joj hvalospeve, Njoj koja je im je osigurala njihovu željenu sreću.

 Ovdje završava Osamnaesto Poglavlje Pete Knjige o ubojstvu Dànave Mahiìàsure u Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  XIX.

H1. Vyàsa reče: "O kralju! Indra i ostale Deve tada su se veoma razveselili što je veliki Mahiìàsura bio ubijen; svi su oni počeli hvaliti Majku Svijeta i pjevati joj hvalospjeve.

1-33. Deve su rekle: "O Majko, zahvaljujući Tvojoj snazi Brahmà postaje sposoban da stvori ovaj svijet, Viìçu da ga održava i Maheívara da ga uništi tijekom vremena Pralaye (Velikoga Uništenja) ovoga svemira. Kada bi oni bili lišeni Tvoje Snage, oni sigurno ne bi mogli sve ovo obavljati. Zato, O Devã! Ti si nesumnjivo Glavni Uzrok stvaranja, postojanja i uništenja ovoga cijelog Svemira. Na ovome svijetu Ti si slava, ideja i ideal kao i pamćenje; Ti si cilj, milost, samilost, vjera, nepromjenljivost, zemlja; Ti si Kamalà, Mantra Ajapà, disanje i znoj, hrana, Jayà, Vijayà (Uništavateljica prepreka, naziv za Durgu); Ti si zadovoljstvo, ispravno shvaćanje, umjerenost, intelekt, Ramà (Lakìmã, bogatstvo), znanje, opraštanje, ljepota, inteligencija; Ti si Íakti (snaga) Rudre, Ti si Girijà i Energija Boga Ume i sve ostale Energije u ovome svemiru; ovo je poznato svakome u Tri Svijeta. Bez bilo koje ili sviju ovih energija, nitko ne bi bio u stanju uraditi ništa. Ti si Najviši Uzrok sveg ovog svijeta. Stoga sve počiva na Tebi. Da Ti nisi bila podržavajuća Snaga, kako bi Kurma (u Inkaranciji Kornjače) i Ananta držali ovaj svijet? O Majko! Da ti nisi ova Zemlja, bi li sav ovaj teret svijeta stajao na nebu? Ona ljudska bića koja obožavaju Brahmu, Viìçua, Rudru, Mjesec, Vatru, Yamu, Boga Smrti, Vayua, Ganeíu, i ostale Deve, sigurno su zaluđena Tvojom Màyom. Bi li sve ove Deve mogle obaviti ikakvu radnju ili ikome iskazati svoju milost bez Tvoje Energije? O Majko! Oni koji u bilo kojem Homa žrtvovanju nude Ghi (pročišćeni maslac) Devama, oni su sigurno obmanjeni krivim znanjem; jer da ti nisi Svàhà, bi li bilo moguće za te Deve da smjesta dobiju ono što im se ponudilo? Iz toga razloga, oni su budale i neznalice. U to nema sumnje. O Majko! Ti hraniš sva bića u ovome svemiru i dodijeljuješ im objekte uživanja koji su svi zapravo dijelovi Tebe; Ti hraniš Deve, Tvoje posvećenike kao i ostale (Dànave, prema njihovoj Karmi). O Majko! Kao što vlasnik vrta, sa zadovoljstvom sadi lijepa stabla radi svoga zadovoljstva, i nalazeći da neka od njih ne rađaju voće ili su bez lišća, ili gorka okusa, ne iskorijenjuje ista s njihovim korijenjem, isto tako, O Devã! Ti si stovrila ove Daitye kroz njihove niže Karme i Ti ih podržavaš. Znajući da Daitye vole uživati u nebeskim djevama, Ti si ih, iz samilosti, ubila na bojnome polju, da bi im tako omogućila da u njihovu ponovnom rođenju na Nebesima uživaju u Deva ženama što oni nisu bili u stanju postići na nikoji drugi mogući način. Stoga je svrha ovih Tvojih radnji s njima da se ispune njihove želje, ne da bi ih se ubilo. O Majko! Veliko je čudo da si Ti da bi ubila ove Asure preuzela ovo Božansko Tijelo; Ti si to mogla uraditi Tvojom pukom voljom. Izgleda da je ovo Tvoje djelo Tvoja puka Zabava. Ne postoji nikoji drugi razlog tome. O Devã! Ona ljudska bića koja Te ne obožavaju u ovome strašnom dobu Kali Yuge sigurno su obmanjena od strane lukavih sastavljača Puràça koji su ih obmanuli da bi oni trebali obožavati Harija i Haru, koji su Tvoje kreacije. O! Kakvo je samo zlo palo na ove jadne duše! O Devã! Ti ljudi znaju da su Deve, koje muču Asure, Tvoji posvećenici, a oni ih ipak i dalje obožavaju; takvi ljudi, sigurno, držeći zapaljene baklje u svojim rukama, rone duboko u najtamnijim presušenim izvorima. O Majko! Ti si Vidyà (Blažena Inteligencija) i Ti dodijeljuješ zadovoljstvo i oslobođenje; Ti si Avidyà (Velika Iluzija), bivajući tako uzrok jarma i boli na ovome svijetu. O Majko! Jedino Ti uništavaš nevolje ljudskih bića; oni koji žele oslobođenje obožavaju Tebe, a oni koji su neznalice i koji su vezani za svjetovna uživanja te ne obožavaju. Što više reći nego da čak Brahmà, Viìçu, Maheía i ostale Deve stalno obožavaju Tvoja divna lotosova stopala; ali oni ljudi slaboga intelekta koji su potpali pod utjecaj iluzije, oni ne meditiraju na Tvoja lotosova stopala i stoga se oni stalno vračaju u ovaj ocean svijeta. O Chaçáikà! Kroz milost prašine Tvojih lotosovih stopala, Brahmà, Viìçu i Maheía stvaraju, održavaju i uništavaju ovaj svemir. Stoga, O Božice! Oni ljudi koji ne služe Tebe, sigurno su nesretni. O Majko Svemira! Ti si Božica govora Sura i Asura; tako ako ti ne bi boravila u njihovim ustima, oni ne bi bili u stanju izgovoriti niti jednu jedinu riječ; zato, O Božice! Kako bi ljudi mogli govoriti, ako bi oni bili lišeni Tebe! O Majko! Zbog prokletstva Bhrigu Munija Hari preuzima pojedine inkarnacije Ribe, Kornjače, Vepra, Čovjeka-Lava i lukavoga Patuljka; sve ovo jasno pokazuje ovisnost Harija. Kako onda oni mogu izbjeći strah od smrti kada obožavaju ove ovisne inkarnacije? O Majko! Dobro je poznato da je spolni organ Íambhua, Mahàdeve, pao na tlo, zbog prokletstva Bhrigu Munija, kada je on otišao u utočište Êiìija. Kako onda sreća na ovome svijetu i narednome može doći onima koji obožavaju Íambhua koji nosi ljudske lobanje na svome tijelu. O Devã! Oni koji obožavaju Ganeíu, rođenog od prethodno spomenutoga Mahà Deve, u strašnoj su zabludi; oni ništa ne znaju o Tebi, Božici Svemira, Koju je lako obožavati i Koja ostvaruje četiri cilja ljudskoga postojanja. O Devã! Zbog Tvoje samilosti Ti si Svojim strijelama svladala neprijatelje i premjestila ih na Nebesa; inače oni bi sigurno išli dolje u Pakao zbog njihovih Karma. Brahmà, Hari, Hara i ostale Deve ne mogu shvatiti Tvoju veličinu; kako te onda mogu spoznati obični ljudi koji su zaluđeni neizmjerno snažnim Sattva, Rajas i Tamas kvalitetama? O Majko! Oni koji ne obožavaju Tvoja lotosova stopala nesumnjivo su obmanjeni i stoga oni obožavaju vidljivo Sunce i Vatru; oni ne mogu shvatiti bit Veda koje su izložene na tisućama stranica Írutija; oni su obmanjeni i zbog toga pate. O Majko! Mi mislimo da su utjecaji Tvojih Sattva, Rajas i Tamas kvaliteta široko poznati na ovome svijetu; te kvalitete onako kako to podučavaju razne osobe koje pripadaju raznim obmanjujućim školama Tantre, potiču ljude da obožavaju Viìçua, Maheívaru, Sunce i Ganeíu te ih tako odvlače od obožavanja Tebe. O Majko! Ti nisi ljuta na one ljude koji na ovaj način odvlače druge od obožavanja Tvojih lotosovih stopala, potičući druge da obožavaju Harija, Haru i ostale; umjesto toga Ti se prema njima ponašaš ljubazno i činiš da se oni naširoko slave kao oni koji posjeduju okultne moći, dovodeći druge ljude pod njihovu vlast, ili privlačeći njima razne druge osobe. U Satya Yugi, Sattva Guça je bila snažnija i stoga neistinite Íàstre nisu mogle izdignuti svoje glave; ali u ovome Kali Dobu, zbog toga što Sattva Guça nije više tako snažna, prevladale su niže osobine; stoga ovi takozvani mudri Punditi umjesto da obožavaju Tebe, oni obožavaju Harija, Haru i druge Deve, proizvode njihove mašte, a Tebe skrivaju. O Majko! Ti si Brahma Vidyà, znanje Najviše Svijesti, Ti daješ oslobođenje Tvojim posvećenicima kada oni predano obavljaju svoju Yogu. Zato čisti Sattva Muniji meditiraju isključivo na Tebe. Oni koje se izgube u Tebi zaista su blagoslovljeni; što još njima u slavu reći, osim da oni više neće morati patiti u maternicma svojih majki! O Majko! O Bhagavatã! Ovaj svemir si stvorila Ti; Ti si, zato, njegova Majka. Dvadesetčetiri Esencije ili Tattve su nepokretne; kako bi one mogle, bez Tvoje Chitíakti, stvoriti ovaj svijet? O Devã! Nikad ova čula i organi, obdareni Guçama i Karmom, ne bi mogli obaviti ikakav radi ili donijeti ikakvu korist bez Tvoje energije.

 O Majko! Da ti nisi Svàhà, bitni element u žrtvovanjima, kako bi Deve mogle dobiti njihov dio Ghia kojega Muniji žrtvuju u svojim Yajéama? Zato, O Devã! Ti, bez sumnje, održavaš i brineš se za ovaj svemir. O Bhagavatã! Ti si Ona Koja je na početku stvorila ovaj svijet; Ti si Ona Koja održava bogove Harija, Haru i ostale; Ti si Ona Koja uništava ovaj svemir. O Majko! Deve ne mogu dokučiti Tvoja djela; kako Te onda, ljudi, slaboga intelekta, mogu poznavati. O Majko! Ti si sada spasila Deve ubivši ovoga strašnog Mahiìàsuru. O Majko! Sve Vede ne poznaju potpuno Tvoje puteve djelovanja; kako Te onda mi, slaboga intelekta, možemo razumjeti! O Majko! Ti si nam udovoljila ubivši našega neprijatelja, podloga Dànavu, nepojmljivog izvora boli svijetu; ovim Tvojim činom Tvoja slava se proširila nadaleko i naširoko u ovome svemiru; zato, O Ti glasovitih moćiju! Ti si Majka ovoga svijeta; spasi nas i održi nas Tvojom milošću."

 34-35. Vyàsa reče: "O kralju! Hvaleći Devã na ovaj način, Devã im se obratila nježnim riječima, ovako: "O Deve! Recite ako imate ikoju drugu tešku stvar za Mene da je obavim; kada god se nađete u ikakvoj drugoj teškoj situaciji sjetite se Mene i Ja ću uništiti to zlo."

 36-42. Deve su onda rekle: "O Devã! Ti si ispunila sve naše želje kada si ubila našega neprijatelja Mahiìàsuru. Sada učini za nas to da se mi uvijek možemo sjećati Tvojih lotosovih stopala i da naš Bhakti (predanost) prema Tebi bude čvrst i nesalomljiv. Majka je jedina koja podnosi tisuće uvreda sina; mi zato ne možemo reći zašto ljudi, znajući to, ne obožavaju Majku Svemira. U ovome tijelu uvijek borave dvije ptice, Jivàtmà (ljudska duša) i Paramàtmà (Vrhovna Duša). Oni su tako intimni prijatelji da se nikad ne razdvajaju. Ali ne postoji treći prijatelj koji može odgovarati za greške ovo dvoje. Zato utjelovljena duša koja napusti Tebe, svoga prijatelja, nikad ne može postići nikakvo dobro; što više reći od ovoga! Ta poročna nemoralna osoba neusmnjivo je veoma nesretna među Devama i ljudima. Onaj koji zadobivši ovo izuzetno ljudsko tijelo, dobiveno uz mnogo teškoća, učestalo se ne sijeća Tebe s riječju i djelom, zasigurno je najpodliji među ljudima. O Devã! Bilo u vrijeme očaja ili sreće, Ti si uvijek naš Spasitelj; zato nas zaštiti Tvojim moćnim oružjima. O Devã! Ne postoje druga sredstva radi naše zaštite osim Milosti prašine Tvojih lotosovih stopala."

 43. Vyàsa reče: "O kralju! Nakon što su je Deve ovako hvalile, tada i tamo Devã je nestala. Videći Devãn nestanak, Deve su se bile zatečene čudom."

 Ovdje završava Devetnaesto Poglavlje Pete Knjige o molitvi i hvalospjevima Devã u Írã Mad Devã Bhàgavatamu, Mahà Puràçi od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.

L

POGLAVLJE  XX.

H1-11. Janamejaya reče: "O najbolji među Êiìijima! Sada sam doznao za čudesna Devãna djela radi uspostavljanja mira na ovome svijetu. Iako sam ove riječi nektaru nalik čuo iz tvoga lotosova lica, i dalje nisam zadovoljen. O najbolji među Munijima! Što su uradile glavne Deve kada je Devã nestala, milostivo mi to reci. O Bhagavàne! Ja mislim da su one Jãve koje ne mogu potpuno pojmiti čudesna Devãna djela manje sretna i da oni nisu obavili mnogo zaslužnih djela na ovome svijetu. O Muni! Što reći za manje sretne duše, čak Mahàtme koji su veoma vješti u slušanju ovakvih stvari, teško mogu biti zasićeni slušanjem o Devãnim djelima. O! Fuj na one koji ne slušaju o ovim stvarima, bîti svih bíti, čijim slušanjem ljudi postaju Besmrtnici. Majčina je Lãlà zaštiti Deve kao i velike Munije i ljudskim bićima služiti kao brod za prelazak oceana svijeta. Kako bi je se onda zahvalne duše mogle odreći? Punditi učeni u Vedama objavljuju da je Devã u stanju ispuniti sve želje. Zato bi one duše koje žele oslobođenje, svjetovne duše, bolesni, svi bi oni trebali neprestano piti nektar Devãnih božanskih podviga. Posebno bi kraljevi, koji su uposleni u Dharmi, prikupljanju bogatstva i užicima, trebali slušati o Njenome životu. O Muni! Kada oslobođene duše piju nektar Devãnih podviga (tj. slušaju o Njenim podvizima), gdje je sumnja da bi i obična ljudska bića trebala s ushićenom predanošću slušati o tim čudesnim stvarima! O najbolji među Munijima! Nije teško izvesti zaključak da su oni koji u sadašnjem životu uživaju u bogatstvu, oni koji su u prethodnim životima obožavali Božicu Bhavànã s lijepim Kunda cvijećem, Camphaka cvijećem i listovima Bela. I oni bez ikakve predanosti, koji su zadobili ovo tijelo u zemlji Bharati (Indiji) i koji nisu obožavali Božicu Majku, u sadašnjim su rođenjima bez žita i imovine, bolesni i bez potomaka. Oni su stalno opterećeni nevoljama, uvijek lutaju kao sluge, izvršavajući naredbe drugih; dan i noć oni idu za svojim sebičnim ciljevima, no ipak ne mogu obrocima ispuniti svoje stomake. Slijepi, gluhi i nijemi, šepavi i gubavci pate od boli i bijede na ovoj zemlji; videći ih se, može se zaključiti da oni nikad nisu obožavali Božicu Bhavànã. A oni koji su bogati, uspješni, koje služi mnoštvo slugu i koji uvijek uživaju, kao kraljevi, za njih se zaključuje da su u svojim prethodnim životima sigurno obožavali lotosova stopala Majke Božice.

 12-15. Zato, O Satyavatãn sine! Budući si ti velikodušan, milostivo mi opiši izvrsna Devãna djela. O najbolji među Munijima! Gdje je Božica, Mahà Lakìmã, stvorena od energija svih bogova, otišla nakon što je ubila Mahiìàsuru i nakon što su je Deve obožavale i hvalile? O vema sretni! Ti si mi rekao da je ona nestala iz vidokruga Deva; sada želim znati gdje Ona boravi sada, bilo da je to na Nebesima ili u zemlji Smrtnika? Da li je Ona tada otišla u Vaikuçîhu ili na planinu Sumeru? O Muni! Sve mi ovo točno ispričaj."

 16-50. Vyàsa reče: "O kralju! Ranije sam ti rekao o lijepoj Maçi Dvãpi; taj je otok mjesto Devãne zabave i Njoj veoma drag. Na tom su mjestu Brahmà, Viìçu i Mahàdeva bili preobraženi u žene; kasnije su postali muškarci, te su se uposlili u svojim odgovarajućim dužnostima. To je mjesto veličanstveno i divno i ono je središte oceana Nektara; tamo Devã Ambikà prema Svojoj volji preuzima različite oblike. Na tu je Maçi Dvãpu otišla Devã nakon što su je hvalili Bogovi, na to mjesto gdje se vječna Bhagavatã Bhuvaneívarã, inkarnacija Para Brahme, stalno zabavlja. Kada je Najviša Božica nestala, Deve su na Mahiìàsurino prijestolje postavili kralja Íatrughnu, nadarenog svim povoljnim osobinama, Vladara Ayodhye i potomka sunčeva roda. Nakon njegova postavljanja za kralja, Indra i ostale Deve otišli su u svoja odgovarajuća boravišta. O kralju! Nakon što su Deve otišle u svoja boravišta, podanicima na ovoj zemlji vladalo se prema Dharmi; i oni su udobno i s lakoćom provodili svoje vrijeme. Kiša je padala pravovremeno i zemlja je bila prekrivena obiljem žita i bogatstvom; stabla su bila puna voća i lišća i ljudima su bila izvor radosti. Krave s njihovim vimima punim kao zemljani vrčevi davale su tako preobilnu količnu mlijeka da su ih ljudi počeli musti kada god su trebali mlijeko. Vode rijeka su sve bile bistre i osvježavajuće; i one su tekle uobičajenim tokovima; ptice su se skupljale u krug oko njih. Bràhmaçi, učeni u Vedama, bili su uposleni u obavljanju žrtvovanja; Kìattriye su obdržavali svoju čistoću, te su bili uposleni u dobrim djelima i u svome obrazovanju; kraljevi su se skrbili o provođenju pravde, te su bili uposelni u vladanju svojim podanicima; iako su pojedini kraljevi bili okupirani raznim naoružanjem i oružjima, ipak su se pridržavali mira. Na taj način među podanicima nije bilo svađa niti ratova; i rudnici su ljudima davali obilje bogatstva. O najbolji među kraljevima! Bràhmiçi, Kìattrije, Vaiíye i Íïdre postali su odani Božici. Bràhmaçi i Kìattriye tada su obavljali tako mnogo žrtvovanja da su se na svakome kutku ove kugle vidjeli žrveni oltari i žrtvena mjesta (gdje se žrtva vezivala za vrijeme žrtve). Žene su postale fine i dobroga ponašanja, istinoljubive i časne prema svojim muževima. Ateizam i nepravedne radnje potpuno su iščezli s lica zemlje; ljudi su odbacili sve isprazne rasprave; jedino su raspravljali o Íàstrama i nisu se ponašali suprotno nalozima Veda. Nitko se nije međusobno svađao: siromaštvo i zlobne sklonosti bili su obuzdani; ljudi su svagdje živjeli u sreći. Nije bilo nepravovremene smrti; nije bilo žalosti. Glad, nedostatak žita i strašne pošasti bili su iskoljeni. Ljudi čak nisu bili ni bolesni; ljubomora i svađe su nestale. O kralju! Svi muškarci i žene počeli su svagdje radosno provoditi svoje vrijeme kao Bogovi na Nebu. Nije bilo krađa, prevara, ateizma, podmuklosti, taštine, licemjerja, pohote i sklonosti koje su suprotne Vedama. O gospodaru zemlje! Svi su ljudi tada bili izuzetno odani vlastitoj Dharmi i uposleni u služenju Bràhmaça. Bràhamaçi su također, prema trostrukome nacrtu kreacije bili Sàttvični, Ràjasični i Tàmasični. Sàttvični Bràhmaçi su svi bili učeni u Vedama, pametni i istinoljubivi; oni su bili ljubazni, svoje su strasti obuzdavali i od drugih nisu prihvatali nikakve poklone. Ispunjeni idejom Dharme, obavljali su svoje Puroáàìa i druga takva žrtvovanja sa Sàttvičnom rižom, i td., ali nikad, nikad nisu žrtvovali nikoju životinju. O kralju! Sàttvični Bràhmiçi davali su milostinju, proučavali su Vede i obavljali žrtvovanja. Ovo su bile njihove tri radnje određene im od strane njihove Dharme. Oni su bili zaposleni s njima. O kralju! Ràjasični Bràhmaçi bili su učeni u Vedama i djelovali su kao svećenici Kìattriya, te su jeli meso kako su odobravala priznata pravila. Oni su bili zaposleni s njihovih šest dužnosti. Nudili su žrtvovanja u svoje ime, pomagali su drugima u žrtvovanjima, uzimali su darove, davali milostinju, proučavali Vede i druge podučavali u njima. Tàmasični Bràhmaçi bili su ljuti, privrženi svjetovnim stvarima i ljubomorni. Oni su neznatno proučavali Vede, te su veći dio svoga vremena provodili u služenju kraljeva. O kralju! Mahiìàsura je bio ubijen, i svi su Bràhmaçi bili radosni, te su počeli slijediti Dharmu u skladu s Vedama, pridržavati se zavjeta i davati milostinju. Kìattriye su počeli vladati podanicima, Vaiíye su obavljali svoje trgovačke poslove i ostala plemena obavljala su svoje poljoprivredne poslove, čuvanje krava i posuđivali su novac za kamatu. Na ovaj su način svi ljudi bili radosni zbog smrti Mahiìàsure. Nemajući briga i tjeskoba, podanici su dobili mnogo bogatstva! Krave su bile nadarene povoljnim osobinama i davale su obilje mlijeka, a rijeke su tekle pune vode. Stabla su se doimala veličanstveno s obiljem voća; među ljudima nije bilo bolesti; ukratko, ljudi nisu imali mentalnih tjeskoba i nije bilo niti previše niti premalo kiše; Íalava, miševa, i pobuna nije bilo. O kralju! Bića nisu umirala prerano; umjesto toga su neprestano uživali u savršenome zdravlju i izobilju bogatstva; sva su bića, uposlena u Vedskoj Dharmi, služila lotosova Chaçáikina stopala i tako provodili svoje živote.

 Ovdje završava Dvadeseto Poglavlje Pete Knjige o miru na svijetu u Mahàpuràçi Írã Mad Devã Bhàgavatam od 18.000 stihova od Maharìi Veda Vyàse.