Autor: Mahendra Maharaj
Ako vaš kompjuter ne razaznaje sva slova ovog teksta, kliknite ovdje.
Sadržaj:
Predgovor prevodioca
Pjesme
Bilješka izdavača
Guruova slava
Inteligencija i vjera
Neočekivani poziv
Ka Sidhashramu
Shatrudra
Shri Shyama Devi
Shitlakhet
Sidhashram
Shri Haidakhan oblast
Opet u Sidhashramu
Devguru
Haldwani
Vrindaban
Sveta Kathgharia
Molba
za oprost
Knjigu
Anupam Kripa možete nabaviti preko
naše knjižare ili kao knjigu
ili vrlo povoljno u PDF formatu. |
Iz sadržaja:
Inteligencija i vjera
Dobro uređena raznolikost u cijelom svijetu i sklad njegova redovitog neprestanog djelovanja dokaz su da postoji sveznajuća, svemoguća sila koja ga učinkovito kontrolira.
Od pamtivijeka čovjekov je um tražio razne načine da dođe u kontakt s ovom silom. O ovome jedan vjekovni stih kaže: "Tu Najvišu Silu pod raznim imenima i utjelovljenjima obožavali su mudraci."
Ovi mudraci nisu bili zadovoljni tek intelektualnim razumjevanjem te sile, već su bili zadovoljni tek nakon što bi uspjeli razumjeti tu silu na način da sva njihova čula i organi postani njome prožeti. To su oni zvali vječno stanje ili najviše stanje.
Oni su zadobivali mir tek kada je transcendentalno bilo spoznato srcem. Od ovog ostvarenja u srcu dolazilo je veliko nadahnuće koje je oblikovalo njihove izgovorene riječi: "Virat (gigantski oblik) ima tisuću glava, očiju i stopala (Yajur Veda). To jest, on djeluje kao ruke, stopala, glava, usta i uši, svi prekrivajući sav svemir."
Mudraci drevne prošlosti koji su ostvarili ovo trajno i sretno ostvarenje, bili su mudri, te dobro kontroliranih sposobnosti; i ostvarivši ovu stalno probuđenu i blaženu snagu, kao posljedicu toga oni su zadobivali trajni mir. Ali svo ovo ostvarenje nije bilo učinjeno lako dostupnim svim čulima i organima; ono je ostalo samo predmet intelektualnog ostvarenja. Mozak je bio potpuno zadovoljan, ali srce (emocionalni dio) nije moglo dobiti ništa na što bi se oslonilo. Mozak se može osjećati zadovoljan pukom knjiškom analizom. Mi sebe možemo zatvoriti u našu vlastitu maštu, i kao kralj živjeti u zemlji snova. Za intelekt ovo je lako uraditi; ali srce ima sveprožimajuću prirodu da spozna i sretne se s gubljenjem svakog osjećaja odvojenosti. Ovaj cilj nije bio postignut.
Od samog tog trenutka, svojim prirodnim porivom, čovjek započinje svoje nastojanje da uspostavi potpuno jedinstvo s onim bitnim praktičnim stvarima koje povezuju transcendentalne kvalitete srca i emocije.
Kao što srce i intelekt ne odustaju od mišljenja i ispitivanja dok ne dobiju stvarno znanje i stvarno ostvaranje neizrazive, neodredive, neopipljive biti bez početka, isto tako vjera srca ne smatra da je njegovo traganje ispunjeno dok ne učini objekt meditacije, Boga, objašnjivim svom vlastitom jeziku, i vidljivim svojim vlastitim očima.
Razlika između znanja i intelekta samo je u imenu; oni su u stvari jedno te isto. Njih oboje ovdje se koriste s istim značenjem. U Svetim spisima također je napisano, "gdje se oslobođenje ne može postići intelektom, moguće je kroz intuiciju dobiti Gospodovu viziju."
Na isti način, vjera i predanost također su jedno te isto. Spisi kažu: "Vjerom se može doseći Isitinu." Shri Bhagavan kaže: "Beskrajna predanost put je kojim me možete spoznati."
Stoga, postoji duboka veza između intelekta i vjere. Kao što ljudsko tijelo, kada se podijeli na dva dijela, nestaje, tako i u duhovnom životu, ako se intelekt odvoji od vjere, ili vjera od intelekta, to će voditi odumiranju duhovnog shvaćanja.
Ne samo na duhovnom planu, već u svim ljudskim aktivnostima, postoji potreba za ovim dvjema snagama ili energijama, da one djeluju u potpunom međusobnom skladu. Bez saradnje ovo dvoje, bilo koji posao nemoguće je uspješno obaviti.
Potpuna evolucija ljudskog bića, potpuno ostvarenje duše, tragaočevo ostvarenje cilja traganja, potpuno dobivanje voljene osobe, svi oni mogući su jedino kada intelekt i vjera u životu djeluju skladno kao što Ganga i Yamuna skladno teku (naime, jedna uz drugu, dok se konačno Yamuna ne ulije u Gangu). Za stvarno uspješan život apsolutno je bitno da ove dvije struje teku skladno. Kada ove dvije struje u svakom području našeg života potpuno surađuju, kada su čiste, pravilne i slobodne, mi se krećemo ka besmrtnosti i svjetlosti.
Snage stvaranja, tj. intelekt i vjera, nedjeljiv su dio božanske energije. Za spasenje čovječanstva opterećenog raznolikošću, uzmite za sigurno da je Božanska Majka, bivajući jedna, preuzala više od ova dva oblika. Moć Božanske Snage uglavnom se manifestira u svojoj snazi, sjaju kao i čistoći. Ovo dvoje osobine su Shri Bhagavanova zračenja i samilosni Gospod daruje Svoje posvećenike božanskom snagom i čistoćom.
Za čovjeka ovo oboje teški su za postići, jer za čovjeka u ropstvu nemoguće je podnijeti Božansku Snagu. Jedino samilosna Božanska Majka milosrdno baca djeliće Njene Božanske čistoće u naša srca. Ta Božanska Snaga, potčinjavajući se Svojoj Moći, spušta se u ljudsko srce preuzimajući samilosni i svjesni oblik božanske čistoće. Shri Bhagavan je rekao: "Ja sam Dhanjjaya među Pandavama. Među demonima ja sam Prahlad." Stoga, osjećanje predanosti u čovjeku oblik je samog tog Gospoda. Kada je čovjek izgubljen u mayi te dan i noć pluta po rijeci svojih želja, ima li on snagu potrebnu da pređe ovu nedokučivu mayu? Stoga, kao što smo prihvatili jednotu intelekta i vjere, tako isto, i sjaj, snaga i čistoća sukladni su jedni drugom. Intelekt je temelj za djelovanje snage i sjaja. On nikad ništa ne prihvata dok ne bude pobijeđen. Dok kroz udare čekića logike i temeljitog ispitivanja tisuće njegovih sumnji nisu potpuno uništene, on nije u stanju stići do jasnog i konačnog zaključka o određenom predmetu.
Božanska Vjera puna je dražesnog sjaja. U ljudskim životima, na bojnom polju nastojanja, na uzburkanim vodama uma, učinjenim nestalnim kroz vjetrove sklonosti, Majka Vjera daje nam dragulj bhave (samosvijesti, odanosti). Nakon primanja te odanosti od strane vjere, mi postižemo ispunjenje. Primajući podršku od najčišće zrake dragulja, oslobađamo se od tame neznanja i bespomoćnosti kojoj su uzrok bili nedostatak bogatstva u obliku tame znanja te trostruke žalosti svijeta, i dosežemo Božansko Svjetlo, Božanski Sjaj i Sâmo Blaženstvo.
Upravo kao što je mjesto gdje se Ganges i Yamuna sreću, mjesto hodočašća, najsvetije među svetim mjestima, na sličan način, savršenom kombinacijom intelekta i vjere, neizrazivi božanski plamen na polju nastojanja izgrađen je u našem unutarnjem sopstvu, taj božanski plamen ustoličava sebe u našim srcima, i mi ga tada poznajemo kao bhavu. Kao jednota posvećenika, predanosti i objekta prema kojem je usmjerena predanost, životna energija iza svakog nastojanja jest bhava i osobnost posvećenika, njegova predanost, i Gospod (prema kojem je predanost usmjerena), svi radeći kao jedinstvo trojstva, to je bhava. "Bhava je opipljiv oblik Gospoda."
Manifestacija Gospoda moguća je jedino kroz bhavu. Ja pokušavam opisati Poštovanog Gospoda koji je i opipljiv ali i neopipljiv. Njegova zapovijed, učenje i blagoslov sažeti su u samo jednoj rečenici: "Kakva je tvoja bhava, takva je jasnoća tvoje vizije." Sreća i žalost, vrlina i zlo, dobitak i gubitak, čast i zao glas, kao i smrt i rođenje, čine svijet. Svijet i Gospod čovjeku se pokazuju sukladno načinu na koji ih ona gleda. Gdje nema bhavana, tamo nema Gospoda, i što god se drži da je bhavana, a da to nije Gospod, može biti jedino životinjska požuda. Osoba koja ne komunicira s Gospodom nije yogi. Za bhavu je nemoguće da u njemu boravi. Istina je da se jedino uzimanjem utočišta na stopalima nekog velikog čovjeka dobiva bhavana. Onome koji traži takvo utočište, čak teški putevi postignuća postaju posve lagani. Ovo je Gospodovo pravilo.
"O Arjuna! Oni koji su se stopili sa Mnom, za njih sam ja spasitelj iz oceana ovog smrtnog svijeta."
Jedino oni sretnici čija je svijest potpuno predana božanskim stopalima postižu spasenje. Oni će ugledati najočaravajućeg Gospoda.
Neočekivani poziv
Usred emocionalnog nemira, Gospod je preuzeo brigu o mom nemirnom srcu i dao mi veličanstvena osjećanja predanosti i posvećenosti. Kao što beznačajni mrav, kada osjeti miris meda, slijedi isti dok ne dođe do košnice, isto tako, u zbrci mnoštva misli i protumisli, ovaj um, opčinjen kao mrav, probudio se do neutažive žeđi da sretne Gospoda, davatelja osjećanja predanosti kao i nemira. Ovaj sam nemir pokušao utišati na razne načine, ali uzalud. U stvari, što sam se više pokušavao osloboditi ove bolesti, postajalo je sve gore. Ovo je trajalo nekoliko godina. Nisam mnogo vjerovao u duhovne prakse. Ako bih preuzeo ikoji korak u tom smjeru, osjetio bih odbojnost prema tome, pošto bih osjetio da je konačni cilj bio dobivanje i uživanje željenih stvari. Ako duhovne prakse nadvladaju sve prepreke, mislio sam, učinak će konačno biti dobivanje siddhija (okultnih moćiju). Ali to mi ne bi dalo Gospodovu viziju, i bez toga ne bih dobio trajni mir, Gospod ne bi bio zadovoljan mojim dobivanjem pukih siddhija, stoga mi te devocijske prakse ne bi bile od pomoći.
Takve su misli slabile moju želju da sprovodim ove discipline. Ako sam ponekad, usprkos mojoj ravnodušnosti prema svjetovnim stvarima, osjetio privrženost ovom pojavnom svijetu, nije bilo mnogo prilike da ova privrženost preuzme konačni oblik. Tijekom ovih disciplina, sreo sam mnoge prinčeve; bogati darovi i poštovanje davani su mi u obilju. Znajući dobro da nisam želio ništa osim Gospoda, skupljanje ovih stvari za mene se pokazalo beskorisno i bolno, i bez žaljenja sam ih odbacio.
Sa svjetovne točke gledanja, dobio sam mnoge neprocjenjive stvari, ali Gospodovom milošću, one su mi sve izgledale bezvrijedne. Tih dana, tijekom razgovora o religijskim stvarima, često je bilo rečeno da se između mene i maye (obmane) vodi bitka. Ponekad bi maya
izvojevala pobjedu, a ponekad bih ja svladao mayu. Mayi je pomagao njezin Gospod, a meni je pomagao moj Gurudeva. Kada bi Gospod pomogao mayi, ja bih se molio Shri Maharaji (Guruu), pomagaču palih i on bi mi sigurno dodijelio pobjedu.
Koliko sam se dugo ja morao boriti u ovoj bitci između demona i bogova u obliku misli, protu-misli, sumnji i vjere. Čak da su to bile tri yuge, to ne bi bilo dovoljno. Ali to je bila bitka koja se vodila u svakom trenutku moga života. Od jednog trenutka do drugog dolazilo je do suprostavljanja nalik onom u epu Mahabharati. Nijedan umjetnik ne može razumjeti to stanje moga uma. Nijedan ga filozof ne može opisati. Jedino oni s istom bolešću mogu razumjeti jedan drugog.
Sukob je trajao godinama; noć i dan. Ne bi bilo pretjerano reći da se on odvijao tijekom svakog daha moga života, u ovom ili onom obliku, s potpunim promjenama svoga sadržaja; moram reći da je moj mentalni nemir doživio svoj vrhunac. Hrabrost i zabrinutost u mome su srcu pronašli bojno polje u takvom obimu da je to van moje mogućnosti opisa. Konačno sam došao do zaključka da se više ne bih trebao baviti besciljnim životom i da bih svoje vrijeme i energiju trabao posvetiti samo realizaciji Gospoda. Realizacijom Gospoda podrazumjevao sam da se nijedna druga misao osim one o Gospodu ne ne bi smjela pojaviti u mome srcu. Njegovom potpunom prisutnošću (darshan) nisam smatrao to ako bih slučajno u stanju buđenja ili tijekom sna imao Njegovu viziju.
Ovo sam sebi postavio za cilj mnogo puta, ali nisam se mogao odreći ljubavi za životom. Postao sam zaokupljen žudnjom da sretnem voljenog, i pun prijekora plakao sam, govoreći: "O Umu! Koliko se dugo namjeravaš opravdavati? Sada moraš uraditi ono što si odlučio. Više ne bi smjelo biti odlaganja u preuzimanju odluke."
Odluka i uspjeh su povezani. Ja nemam snažnu volju, ali Božjom milošću, ja također mogu postati odlučan.
O! Taj dan bio je četvrti dan lunarnog mjeseca njegove svijetle polovice, tijekom Samvata 2006. (1949. godina). Bio je to veoma povoljni utorak. Od ranog jutra bio sam uzbuđen uslijed nadahnuća, vjere i beskrajne radosti. Ovaj trenutak bio je vrhunac i sreća svih mojih prethodnih života jer me je Gospod, Spasitelj palih, pozvao pod Svoju zaštitu! U bujnom raspoloženju čvrsto sam odlučio da samog tog dana napustim moj dom. Za moju odluku da idem u brda na hodočašće nisam rekao nikom osim mojim dobrim prijateljima. Moji prijatelji željeli su odgoditi moj odlazak, jer prema astrološkim proračunima to nije bio povoljan dan za odlazak. (Datum prethodno naveden zapravo je datum kada je Mahendra Maharaj imao viziju Babajia u Sidhashramu. Vjerojatno je ovdje greškom naveden umjesto datuma kada je Mahendra Maharaj napustio svoj dom. prim.prev.)
Ovo je sve bilo predočeno svećeniku hrama Majke Durge. Poštovani svećenik ushićenim je glasom rekao: "Ima li potrebe za posvećenika kakav si ti tražiti povoljno vrijeme, svako vrijeme za tebe je povoljno." Čuvši od svećenika ove riječi, dobro raspoložen, poklonio sam se Majčinom Božanstvu i posvećenicma, i samog tog trenutka, u 10h i 30 min. ujutro, sjeo sam u autobus za Almoru u brdima Kumaona.
Čuveni Pataldevin hram u Almori veoma je drevan. Od starih vremena, mnogi veliki sveci i yogiji to su mjesto uzeli sa svoje mjesto boravka. Tome je dokaz mnogo njihovih kipova koji se tamo mogu naći. U blizini kao i u gradu, nalaze se mnogi potoci. Stoga je ovo mjesto velika pogodnost za one koji žele obavljati suzdržavanja. Meni se također dopalo ovo mjesto, ali nakon što sam tamo proveo četiri dana, opet se isto pitanje pojavilo u mome umu. Nezadovoljstvo koje me je otjeralo na Himalaye, i dalje je istrajavalo, i cilj je ostao neispunjen, ista dnevna rutina svjetovnih aktivnosti, jedenje, pijenje, spavanje i pričanje nastavili su se.
Zbog svoje udobnosti, boravak na istom mjestu prepreka je za tragaoca, stoga sam iz Almore pješke otišao u Kosi. Ovo mjesto na obali rijeke Kosi stajalište je za automobile. Tamo se nalazi nekoliko dućana, a iz Almore put do tamo spušta se sedam do devet kilometara.
Od starog vlasnika dućana tamo sam zatražio da mi pokaže neko usamljeno mjesto gdje bih mogao ostati. On mi je preporučio sunčev hram o čijoj mi je uzvišenosti ispričao brojne priče.
Ovaj hram zgodno je smješten oko kilometar ipo od Kosija. Put stalno ide uzbrdo, a selo se zove Katarnal. Jednu sam noć ostao u Kosiju, da bih narednog jutra otišao u sunčev hram. To je veoma privlačan hram. Pošto se nalazi na uzvisini, od tamo se mogu vidjeti mnogi visoki vrhovi koji se nalaze oko njega. Pokraj njega se nalazi potok čiju vodu koriste seljaci. Sreo sam brojne muškarce, žene i djecu iz obližnjeg sela. Oni su me pokušali nagovoriti da od njih prihvatim hranu, ali ponudu sam odbio, pošto sam osjećao da je to bilo mjesto na kojem sam želio započeti post. Bio sam potpuno miran. Nisam se brinuo niti o prošlosti niti budućnosti. Čak ni misao o Gospodu nije se isticala. Ispod ove mirnoće djelovao je veoma duboki osjećaj kojeg nisam u stanju opisati.
Čak i nemir koji posvećenici proživljavaju, osam vidova uznemirenosti koji su primjetni u ljudima zaokupljenim proučavanjem svetih spisa, bili su odsutni. Vječni mir i blaženstvo, koji su jasno vidljivi kod svetaca koji su podešeni na neispoljenog Svemoćnog, čak je i to bilo odsutno. Također nije bilo vidljivog napora koji čine oni koji idu za postignućem nadljudskih snaga i ispunjenjem želja za kojima se ide sa poniznošću i bespomočnošću. Zapravo, duboko razmišljajući, danas je očito da je ova čudesna prilika bila jedino neočekivani poziv Gospoda Svemira, Koji radi na njegovom preporodu. Kao što nemirni um ostaje utopljen u zbunjenosti te ima vrlo malo veze s vanjskim svijetom, isto tako, ja sam se skitao tu i tamo kao putnik zaokupljen mislima svog vlastitog uma. Kada je moj um postao veoma uznemiren i nezainteresiran životom, milostivi Gospod, Koji se uvijek stara o bespomoćnim ljudima, odlučio me je napraviti putnikom na stazi ka prosvjetljenju. Njegova vrhovna ljubav i samilost za nas je Njegova najveća blagodat, kojom On zbunjenom čovječanstvu dodijeljuje prosvjetljenje i samopouzdanje.
Za ljude kao mi, samilosna priroda Svemogućeg je sve. Samilost Gospoda Shive Njegovim predanim učenicima daje sigurnu i svemoćnu podršku.
Sidhashram
Sa svećenikom sam tako stigao u ashram. Čak niti pjesnik ili umjetnik ne bi bili u stanju opisati ili oslikati ljepotu tog mjesta. U ashramu se nalazio bungalov tipa odmorišta za putnike, Vaishnavi Devin hram, i potok koji je stalno tekao pokraj kao i pustinjački stan. Na najvišoj točki nalazila se druga koliba iz koje se vide snijegom prekriveni vrhovi Nandakota, Badrinarayana, Nilakanthe i mnogi drugi snježni vrhovi. Nedaleko od kolibe nalazila su se dva stabla kedara (vrsta zimzelena stabla), poznata po imenima Nar i Narayan. Svećenik mi je rekao da sjednem tamo premda niti jednom sadhuu ili hodočasniku obično nije bilo dozvoljeno da ostane u ovoj kolibi. U njoj se čuvaju slike Shri Maharaje, Njegova brojanica, neke knjige o Durgi, Vishnuu, Gita, i neke druge stvari koje se tiču religijskih radnji. Njih nitko nema pravo upotrebljavati. Gospodovom slavom svećenik je otključao bravu čim smo tamo stigli. Ja sam pozdravio slike i poklonio im se. Moj je um smjesta bio ispunjen veseljem. Što je to bilo? To su bile slike moga Gurudeve koji me je prije mnogo godina učinio svojim vlastitim kada sam bio student. Tada se pojavila sumnja. Bi li bilo moguće da ovaj svetac Svojim velikim snagama i privlačnošću privlači moju ljubav i poštovanje koje sam ja gajio prema mom Gurudevi? U mom umu i duši došlo je do velikog sukoba. Ja sam ga (Gurudevu) sreo samo na kratko. Tada sam bio posve mlad i posve neupućen u ovaj predmet, iako sam od rane mladosti obavljao meditaciju. Katkada sam običavao misliti o Dhruvi kojemu se Bog pojavio u viziji u tako ranoj dobi. Sada sam bio posve odrastao; osjećao sam da je bolje utopiti se u Gangi nego voditi život kakv sam imao! U mome životu uvijek sam imao konflikte. Iako mlad, moje su sumnje bile velike, iako nenaoružan znanjem shastra, u meni je vladala velika glad za spoznajom Vrhovnog Sopstva.
"Istinsko znanje je ono koje daje spasenje," u suprotnom, znanje nije vrijedno svoga imena. Ovaj stav s velikim naglaskom i uvjerenošću običavao sam iznositi mojim manje ozbiljnim drugovima naučenjacima. Ponekad, tijekom rasprava, ja sam im običavao govoriti koje su Nyaya (pravda) Shastre bile pred Maharshi Gautamom? Koje je Yoga Shastre Maharshi Patanjali pročitao prije nego što je napisao Yoga Sutre? Koju je Bibliju Mahatma Isus proučavao prije nego što je predao Bibliju koja je dovela do spasenja nebrojenih ljudi? Koju je knjigu Guru Nanak pročitao s nadnaravnim snagama da bi bio u stanju sastaviti Svete Spise Sikha? Čak i nakon dobivanja vičnosti u svim vidovima znanja, Buddha nije postigao mir. Na koje je svete knjige Bhagavan Buddha meditirao da bi postao poznat pod tim imenom, i da bi stvorio takvu knjigu kao što je Dhammapad, tako jednostavnu i razumljivu te punu ispravnih uputstava?
Tako, u stanju konflikta, ali u ranoj dobi, Bhagavan me je učinio Svojim posvećenikom. Ja nisam potpuno razumio Njegovu veličinu, ali u sebi sam imao čvrstu ideju koju se u mene usadili moji posvećeni roditelji, pa je ljubav prema Njemu bila čvrsto ukorijenjena u meni, i takva će uvijek ostati za mnoge nadolazeće živote. Onaj kojeg sam ja našao, Onaj kojeg sam napravio mojim Guruom. Onaj koji mi je dao Svoju slavu pojavljivajući se u mojim meditacijama. Jedino će On biti vrijedan mog obožavanja! On će biti vodič mog života. Neka tako bude! Svoje oči nisam mogao skinuti sa slike. Bujice boli i radosti tekle su naizmjenično. To je bio dvanaesti dan mog hodočašća. Bio je prvi dan tamne polovice četvrtog lunarnog mjesca, prema hindu kalendaru, i toga dana pojeo sam svoj obrok. Razmišljao sam da od toga dana započnem s postom, ali nakon što sam se okupao i obavio moje dnevne rutine, i kada sam zaspao, Vaishnavi Devi koju je tamo ustanovio Shri Maharaj, pojavila se preda mnom su snu i rekla mi: "Brate, ja sam gladna." Čuvši ovo, ja sam se posve probudio i počeo plakati. Rekavši ovo svećeniku, on mi je rekao da je s vremena na vrijeme Božici tamo bila nuđena hrana i slatkiši. Tada sam Božici smjesta ponudio hranu i odbacivši ideju o postu, i sam sam se poslužio. O! Moja Milostiva Majko, Ti Najviša Majko Svemira, nisi Ti gladna, već glad tvoga djeteta kakav sam ja, na kraju krajeva, je Tvoja Glad.
Jedna od mojih molitvi Shri Maharaji bila je: "Gospode, Ti si Bog! Ova ideja u meni je pustila čvrsto korijenje, zašto toliko odugovlačiš da mi se pojaviš? Ja sam samo vještačka samouobražena osoba; kako je za takvu osobu moguće da se podvrgne suzdržavanjima i postu? Ako nema veze između nas, molim te pokaži se i reci mi da je moje vjerovanje lažno i krivo, ali, ako si Ti moj Guru, pojavi se i zadovolji me." Da, u to vrijeme to je bila jedina ideja koja je prolazila mojim umom! Nisam se mogao koncentrirati na nikakvu japu (ponavljanje Božjeg Imena) ili meditaciju. U ashram sam bio došao u subotu. Nekako sam tamo proveo subotu, nedjelju i ponedjeljak. Jeo sam jednom dnevno i dobro sam spavao (ovo je bio blagoslov Shri Bhagavanove milosti). U ponedjeljak, trećeg dana mjeseca, probudio sam se nekoliko puta. Po ashramu sam šetao bez straha, s vremena na vrijeme vračajući se u svoju sobu. Ovo je trajalo dugo. Sebe sam pitao: "Kakva je korist da ovako provodim svoje vrijeme? Čak i nakon susreta s Njim On bi me mogao zaboraviti, ali sada ne mogu živjeti bez Njega. O moj umu, ili ga potpuno zaboravi i predaj se svjetovnom bogatstvu i ugodnosti, ili snagom tvoje duše stavi svoju glavu na stopala tvog voljenog." Odlučio sam da ću od narednog dana postiti do smrti ako Shri Maharaj iz mene potpuno ne iskorijeni ovu moju sumnju.
O! Taj sumnjičavi dan pokazao se kao jednim od najsretnijih prilika. Četvrti dan ovog mjeseca poznat je po Ganeshinoj proslavi; ovaj se dan također pokazao kao dan stvarnog kontakta s Davateljem svega što je dobro na svijetu i s Onim iz kojeg je uvijek tekao potok nektara te koji daje sreću, čega je posljedica postizanje Jedinstva Različitosti.
U 2006. hindu godini (1949. g. prema našem kalendaru), četvrtog dana tamne polovice lunarnog mjeseca, u utorak, Bhagavan je obavio pripreme za Njegovo veličanstveno pojavljivanje. Uvijek sam sebe smatrao neprikladnim da budem prisutan na takvom događaju. Jedino Svojim milosrđem Shri Bhagavan je priredio ovu lilu (igru) u kojoj moćne askete primaju svoju inicijaciju, i time omogućuju spasenje sebi i drugim bićima; dati mi takav povoljni dar bio je ništa do primjer Njegove velikodušnosti, i vjerni primjer Njegove milostive prirode.
Toga dana, kada je ujutro stigao svećenik, pretvarao sam se da sam ljut te sam rekao: "Ne pokušavaj omesti bilo što što budem radio, čak i ako budem umirao od gladi i žeđi, ili pak budem jeo četiri puta dnevno! Obračaj mi se jedino kada te pozovem." Zbog straha i vjere u mene, svećenik se s tim složio. Zbog hladnoće, okupao sam se kasno; obavio sam kazivanje molitvi, moju meditaciju i japu; zatim sam recitirao dio svetih spisa i nakon toga sam iznutra zatvorio vrata te ih osigurao lancem. Na jednoj strani sobe nalazila se mala ograda (za stepenice), ali bila je zatvorena pregradom od vodoravnih željeznih šipki, no ja sam ipak pažljivo dobro zatvorio ta vrata i postavio osigurač.
U ovom hramu nalazile su se dvije slike Shri Bhagavana, jedna u kurti (svečana haljina) i sa kapom, i druga sa zmijom i mjesecom (uobičajani prikaz Shive). Ove slike godinama se ovdje obožavalo. Poklonivši se Shri Maharaji, namjeravao sam otići spavati, ne slutivši da će se Njegova milost uskoro spustiti na mene. U Bhagavati sam čitao o Dhruvi i također o životima modernih svetaca koji su nakon velikih iskušenja, koja sa podnijeli uz pomoć vjere i predanosti, postigli spasenje. Bio sam bez iskustva, nisam bio posvećenik, nemajući niti vjere niti ljubavi, i nisam očekivao da ću tako brzo sresti Gospoda. Ipak sam znao da će se Njegova milost spustiti na mene, jer ako to nije namjeravao uraditi, zašto me je onda pozvao pred Svoja stopala u ovaj sveti hram? Sigurno sam znao da će me obasuti Svojom slavom. Takve misli neko su vrijeme prolazile mojim umom, zatim sam zaspao, jer nisam bio obuzet tako velikom ljubavlju prema Njemu da bi to otjeralo san. Nisam želio niti jesti niti piti; moj um nije bio usmjeren ka ceremonijama ili pjevanju svetih sithova, stoga sam odlučio zaspati.
Ne razmišljajući, dok sam išao spavati, dok sam ispružao moje noge, pogledao sam prema vratima i tamo sam ugledao Shri Bhagavana! Odakle je došao, koliko dugo je bio tamo, to su bile nepoznate stvari. Zbog nedostatka prostora, iznenadnosti pojavljivanja, obuzimajućeg poštovanja, slabosti tijela i uma, nisam mogao ustati, već sam sjeo bez da sam išta rekao te sam obje moje griješne ruke položio na Njegova sveta stopala. Ostao sam nijem. Iako su moje oči bile usmjerene ka Njegovim svetim stopalima, opažao sam cijelo Njegovo sopstvo sve do lotosovog lica. Neko vrijeme On me je gledao s ljubavlju, kao da me je Svojom milošću činio Svojim vlastitim. Izgubio sam svijest o svim vanjskim stvarima. Nisam bio svjestan ničeg osim opojnog nektara Njegove Prisutnosti.
Jedino toga dana ja sam potpuno shvatio da je moje stapanje s Njim stvarno stanje jednote s Gospodom Shivom Osobno. Prekinuvši moje stanje transu nalik, Shri Bhagavan je rekao: "Baba, što želiš?" Taj ljupki glas Shri Bhagavana bio je neopisiv. Sveci kao Shri Valmiki, Vedavyas i drugi, takvim prilikama prihvatili su šutnju kao najbolji oblik izražavanja. U Njegovoj velikodušnoj i milostivoj prisutnosti ja sam bio posve zadovoljan. On je bio sretan što je pozvao siroče pod svoju neustrašivu zaštitu, kao što se majka teleta osjeća kada vidi svoje slabo i posrčuće tele! Ljepota Njegova poštovanog tijela, Njegov miris, mekoća Njegove kože i Njegova blagost, bili su iznad mogućnosti shvaćanja ne samo mojim očima već i mom znanju. Zatim, stavivši Svoje obje ruke na moju glavu, On je rekao: "Baba, što želiš?" Čuvši ove riječi iz Njegovih lotosovih usana, i videći Njegova sveta stopala, osjetio sam se kao da je kraljevski otac, videći žalosno stanje svoga sina, bio odmah spreman sve dati da bi ga oslobodio muka. Na taj je način Shri Bhagavan bio spreman pomoći mi dodijeljujući mi milost svjetovnih i nadnaravnih moćiju. Shri Bhagavan, Samb Sadashiv, Gospod Tri Svijeta, svih živućih bića, davao mi je veliku milost postignuća! Bio sam ispunjen ekstazom! Pojaviti se pred Djetetom! Svojom milošću ostvariti mi moje želje! S ushićenjem i velikom radošću, držeći moje ruke na Njegovim svetim stopalima, tihim glasom ja sam rekao: "Tvoje Blagoslove." Oči samilosnog Gospoda bile su ispunjene suzama, Njegovo jako srce se topilo. Ponovno stavivši Svoje svete ruke na moju glavu i rekavši: "Baba, ova su vrata bila zatvorena," On je nestao.
Samilosni Gospod Shri Jagannath Prabhu, pojavivši se pred mnom, davši mi Svoj darshan, Svojim nektarolikim glasom, Svojim samilosnim izgledom, nemoljenim susretom s Njim, dao mi je vrhovnu sreću i ostvario sve moje želje. Meni je On postao personifikacija prema kojoj su bile usmjerene sve moje želje. Ova Božanska opijenost savršenom srećom nakon nekog vremena se smirila; tada sam oslobodio rezu na vratima i izašao iz verande. Sa zapanjenošću i veoma sretan gledao sam na sve strane ne bi li ugledao Gospoda Shivu kojem je lako udovoljiti. U tom trenutku svećenik hrama donosio je vodu iz potoka. Ja sam ga pozvao, smješkajući se. Videći moje zadovoljstvo, on se također našao sretnim. Tada se on uozbiljio i začudio, jer sam prije dva sata bio utučen, zamišljen, i malo čudan, a sada sam bio sretan te sam mu se obračao s pažnjom i ozbiljnošću. Da bi prekinuo njegov tok misli, rekao sam mu: "Dragi prijatelju, idi i smjesta pozovi Shiromanijia. Reci mu da će sadhu jesti jedino kada on dođe u ashram, donesi iz dućana nešto za jelo." Shiromaniji je običavao dolaziti jednom dnevno da me posjeti, ali pošto nije bio u snazi, nije mogao doći dva puta. Stoga sam nagovorio svećenika da ga nekako dovede. Ja zapravo nisam bio posve odustao od ideje da prekinem moj post.
U sebi sam osjetio sumnju je li sve ono što sam vidio bila stvarnost ili varka maye, kao što se dogodilo u slučaju Dhurve kada je on sebe obmanuo vizijom svoje majke. Mnogo je razloga bilo za moju sumnju. Prije svega, moja je priroda bila sumnjičava; drugo, Maharaj nije imao kapu i kurtu kada se pojavio preda mnom, kratki komad tkanine bio je omotan oko Njegova struka, njegova druga polovica bila je vezana niže dolje. Tkanina je bila sjajna i lijepa. U polu-svjesnom stanju, misleći o Shri Prabhujievoj samilosti i snazi, više sam puta bio svladavan radošću kojoj je uzrok bila Njegova prisutnost.
U međuvremenu, stigao je Shiromaniji. Svećenik je s hranom stigao nešto kasnije. Shiromanijia sam tada zapitao kakvu je vrstu odjeće Shri Baba običavao nositi. Ozbiljnim glasom objasnio mi je da On nije nosio posebni oblik odjeće. "Ponekad smo mu dali da nosi kurtu i kapu," on je rekao, "ponekad jaketu i turban, i neko vrijeme Shri Prabhu bi uzeo što bi mu mi dali. Općenito, nosio je dhoti (dugi komad tkanine) pola koje je bilo vezano oko gornjeg dijela tijela, a ostatak oko donjeg dijela." Čim sam ovo čuo, moje su sumnje nestale. Zatim, pokazavši u smjeru na koji je Shri Bhagavan mislio, rekao sam: "Shiromaniji, jesu li se na ovoj strani sobe ikad nalazila vrata?" Čuvši ovo pitanje, Shiromaniji se zaprepastio. Pavši pred moja stopala, on je rekao: "Da li se to ti igraš sa mnom? Je si li ti Shri Baba Osobno? On također nije imao neki određeni stalni oblik.
On se također pojavljivao u raznim oblicima; On je bio Bog. On mi je pokazao mjesto hodočašća - Shri Badrinarayan. Ali ja sam bio okovan svjetovnim stvarima. Nisam mogao održati prosvjetljenje te Srži Božanstva." Rekavši ovo, on je počeo jecati. Ja sam ga tada umirio i blago mu rekao da ako sam ja Shri Maharaj osobno, zašto bih lutao ovim šumama u potrazi za Njim? Ali da, ja pripadam Njemu."
Tada se Shiromaniji uspio pribrati, i držeći me za ruku, odveo me u sobu. Pokazao mi je izvjesne tragove koji su upučivali da su se tu prethodno nalazila vrata i to je bilo tamo gdje je Shri Maharaj pokazao, tu je samo bio trag da su tu bila vrata. Ja nisam u potpunosti mogao razumjeti značenje vrata, i stoga sam od Shiromanijia tražio da mi to bolje objasni. On je rekao da je Shri Maharajina soba imala vrata na toj strani, ali jedan od posvećenika dao ih je zatvoriti, te je radi svoje zgode na drugom mjestu napravio druga vrata. Za mene je to bilo dovoljno, bilo mi je dano ono za čim sam žudio, i moje srce mi je govorilo da čak i da tada umrem, Njegovim blagoslovom na ovom svijetu ja sam dosegao cilj života. Svećenik je tada spremio hranu, i nakon što smo je ponudili Shri Bhagavanu, sami smo se poslužili. Narednih pet ili šest dana nisam imao želju da išta radim. Tada se u meni pojavio snažni poriv koji mi je govorio da bi svijet trebao čuti blagoslovljenu i samilosnu poruku Gospoda Shive. Jedino je On mogao spasiti čovječanstvo u ovim mračnim danima svijeta. Tada sam dobro ispitao moje srce da li u meni postoji kakva skrivena želja da postignem ugled ili slavu, koja je možda težila da se tako ispolji. Ali beskorisno je dalje pisati o tome, jer uslijed Gospodovog blagoslova, takav poriv uopće nije bio prisutan u meni i on nije prisutan niti sada.
Požurivanje ostvarenja ove želje bilo je samo za dobrobit čovječanstva, i posebno za one koji su vjerovali u mene kao svog duhovnog učitelja, i koji su kroz mene željeli postići spasenje; no i tada kao i sada ja sam naglašavao i naglašavam moju nesposobnost da im pružim takvu pomoć. Ja sam im objasnio da je sve ovo bila Bhagavanova lila (igra) i da sam ja samo Njegov puki glasnik. Ali ja sam osjećao da bih čovječanstvu trebao predati ovu blagoslovljenu Gospodovu poruku. Neka tako bude. Napisao sam pisma čak onima kojima nikad prije nisam pisao. Shri Bhagavan Osobno dao je ovom mjestu ime Sidhashram (božansko ili nadnaravno utočište). Pisao sam svakom posvećeniku iz ovog utočišta, uključujući prinčeve, mudre ljude, i one koji su bili potpuno zaokupljeni pokušajima da postignu samoostvarenje. Ljubazno sam im pisao: "Do danas vi ste služili vrane koje se hrane prljavštinom svjetovnih želja, ali sada ne smijete služiti pukog labuda, već Param Hansu (Kralja Labuda), Koji je iznad nadnaravnog stanja te je stvarni i nesumnjivi oblik Gospoda Shive. O vi! koji očajno tragate za Gospodom, koji se ponizno molite, obožavatelji znanja, dođite i padnite pred Njegova stopala. Odbacite svaku sporost i krive nazore i u Njemu uzmite utočište."
Ja sam ovo pisao budući je to bila Gospodova naredba. Kojoj god plemenitoj duši sam ispričao ovu priču o Shri Prabhuu, te velike duše ne samo da su postale Njegovi posvećenici u velikom broju, već su postali revni posvećenici osjećajući se kao jedno s Njim. Na različite načine Njegove svete slike počele su se koristiti u molitvama prema vedskim, tantričkim i buddhističkim pravilima. Posvećenici su mu se počeli moliti redovito i s velikim vanjskim sjajem. Mnogima od njih ispunile su se njihove želje. Mnogim stranim posvećenicima njihove dugo gajene želje bile su ostvarene. Nekima je bila dodijeljena vizija Njegove Prisutnosti, neke, dajući im skrivene poticaje, Shri Bhagavan je učinio posjednicima željenih i blagotvornih stvari, ili kroz Svoje posvećenike, ili kroz njihove vlastite napore. Mnogi blagoslovljeni događaji su se odvili, ali sada nemam namjeru ovdje ih iznositi.
Dvije godine nakon ovih događaja bila je izdana mala knjižca Punya Smriti koja je sadržavala Shri Bhagavanove hvalospjeve kao i Njegove pouke. Proučavanje i čitanje ove knjižice širilo se kroz predanost Shri Munindrinih posvećenika.
Kada sam iz Sidhashrama došao u Haldwani,
moja želja da posjetim mjesto hodočašća Shri Haidakhan postala
je veoma jaka. Kada i odakle se Shri Maharaj pojavio uvijek će ostati
tajna, ali u ovoj inkarnaciji On se prvo pojavio na ovom svetom mjestu
(u Haidakhanu). Stoga, radi Njegovih posvećenika, ovo sveto mjesto
Njegovog prvog pojavljivanja njima je drago i sveto kao i Ayodhya i Mathura,
i odatle je dolazila moja stalno rastuća želja da posjetim ovo sveto
mjesto.
